Na jednom od plakata za film Jima Kerna „Lum and Abner abroad“ iz serijala američkog dvojca „Lum and Abner“ u kojem je glumila jednu od glavnih uloga – Colette Bleu, iz 1956. godine
Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb
Izložba hommage Lili Andres Vukotić
3,2,1… POGLED
od 10. 01. (u 19.00 sati) do 19. 01. 2012.
U utorak, 10. siječnja u 19.00 sati, u Galeriji ULUPUH, u Zagrebu, otvara se izložba „3,2,1…. POGLED“, autorice Sanje Šantak. Izložbu će otvoriti Nenad Korkut.
Izložba je hommage životnoj priči Lili Andres Vukotić, nekada filmskoj glumici, životnoj i profesionalnoj suputnici našeg jedinog oskarovca Dušana Vukotića.
„Melita Andres – Vukotić od milja nazvana Lila, rođena je u srcu Zagreba, na Marulićevu trgu, 13. travnja 1923. u obitelji majke Nade pl. Šišić i oca Dragana Andresa, profesora na Glazbenoj akademiji i pri svojoj privatnoj glazbenoj školi. (…) Školovana u Vježbaonici u Gundulićevoj ulici te kao klasični đak pri Prvoj klasičnoj gimnaziji… upisuje Filozofski fakultet kojeg ne završava. Nije požalila, već izuzetnom snalažljivošću i britkošću uma, duhovitošću, te izuzetnim šarmom i gardom gordo kroči kroz život lako učeći sve novo, osvjetljavajući svijet oko sebe gotovo trenutno, neprimjetno… ostavljajući sve potpuno bez daha. (…) Krajem 50-tih upoznaje budućeg oskarovca Dušana Vukotića za kog se udaje 1960. i ostaje s njime u svim dobrima, ljepotama i brigama ovoga svijeta, do njegove smrti 1998.
Portret, 1952.
Lilina ljubav prema filmu i fascinacija tajnama filmskog zanata započinje 1952. kada postaje dio radne ekipe za snimanja filma „Hanka“ Slavka Vorkapića, u zimskim vrletima Bosne. Godine 1953. Vatroslav Mimica daje Lili glavnu žensku ulogu u njegovu filmu „Jubilej gospodina Ikla“, a potom 1955. dobiva ulogu u prvim epizodama američkog serijala «Lum & Abner», da bi potom slijedile uloge u antologijskim filmovima Branka Bauera "Ne okreći se sine", 1956. i "Martin u oblacima", 1961. Uz glumačku karijeru u svijetu domaće filmske produkcije, paralelno je zaposlena i kao skripterica i sekretarica režije na projektima Šimatovića, Tanhofera, Velimirovića… Filmsku glumačku karijeru u jednom trenutku Lila prekida odbijanjem privlačne inozemne ponude, time zauvijek odlučivši se za potpunu posvećenost kako privatnom tako i profesionalnom životu Dušana Vukotića, koji je zauvijek fascinira svojom osobnošću i genijem. Profesionalno ostaje u svijetu filma surađujući u svim Vukotićevim projektima kao skripterica, sekretarica, crtačica.“ (priredila Sanja Šantak)
Sa snimanja filma „Jubilej gospodina Ikla“ Vatroslava Mimice, 1954.
Bogat život ove, između ostalog, prve Yu pin-up djevojke, ispunjen društvenim događajima i kratkotrajnom filmskom karijerom, na izložbi će biti predstavljen arhivskim fotografijama, fotokolažima, primjerkom ženske toalete i accessoara onoga vremena (50-tih godina), te projekcijom filmova u kojima je glumila („Jubilej gospodina Ikla“, Ne okreći se sine“, „Martin u oblacima“), uz glazbenu kulisu. Ovaj nostalgični osvrt na jednu životnu priču u širem smislu predstavlja hommage svim našim sugrađankama, zagrepčankama, ženama, susjedama, tetama, bakama, koje su u nekim možda sasvim drugačijim vremenima živjele svoju žensku prirodu, igrajući, između svih svojih životnih uloga (majke, supruge, kolegice, djelatnice) i onu samo i potpuno – žene. Osobit naglasak biti će stavljen na pojam urbane žene 50-tih, u ovom slučaju zagrepčanke, kao utjelovljenja svjetonazora određene gradske sredine.
Na naslovnoj strani beogradske „Duge“, povodom uspjeha filma „Ne okreći se sine“, 1956.
" 3, 2 ,1 … POGLED "
Melita Andres Vukotić ….Lila,djedova ljubimica, mamina maza, kreativna muza jedinog hrvatskog oskarovca.
Zapravo… djevojčica slomljenog nožnog palca sa zauvijek ugaslim snovima o jedinoj ljubavi – baletu, mlada dama iznimnog šarma, zavodljiva jugoslavenska balerina Collette Bleu iz američkog serijala "Lum & Abner”, Estera Ikl iz „Jubileja gospodina Ikla“, Vera iz „Ne okreći se sine“, prva jugoslavenska pin-up djevojka na stranicama europskih žurnala, dama u crvenoj haljini s naslovnice beogradske DUGE iz 56′,.. samo supruga. I samo teta, i to najbolja… po riječima nećaka.
Melita Lila…
Teško je opisivati nečiji život riječima… jer riječi imaju moć, ali često ne govore dovoljno.
Ponekad pak pogled na fotografiju otvara cijeli svijet ispisan i bez riječi, osjećajima, asocijacijama i atmosferom onom stvarnom i onom imaginarnom.
Kada sam imala sreću prvi puta vidjeti fotografije iz Lilinih obiteljskih albuma, onih foto albuma sa tamnim stranicama od mat kartona i zaštitnim ukrasnim paos papirom… pomislila sam kako ispod tih tananih poluprozirnih slojeva paosa sa otisnutim uzorkom paukove mreže… na foto papiru zapravo postoji još uvijek zatočeno vrijeme, ono vrijeme kojeg više nema a kojeg je Ona jednom živjela.
Njeno djetinjstvo, golemi roditeljski stan, djedov kabinet, tatina privatna glazbena škola, njeni školski dani, mladost, odrastanje, djevojaštvo, rat, Marulićev trg u snijegu, njen zaručnik kojeg čeka, poslijeratno doba, vila u Istarskoj ulici u kojoj nikada nisu živjeli, Ona u vrletima Bosne, snimanje prvog filma, razvod, njen seter Lord i Ona, haljine, neki potpuno drugi svijet, Zagreb 50tih, mama koja je uvijek čeka, Ona kao Estera, Ona kao Vera.., Duško, drugi brak, „Surogat“, Oskar.., „Igra“, „Gosti iz Galaksije“, rođenja, životi… smrti, sve ispod zaštitnog ukrasnog paosa u obiteljskim albumima.
Kada gledamo u zvjezdano noćno nebo, vidimo zvijezde. U stvari, vidimo prošlost.
Potpuno neovisno o razvoju fotografske tehnologije… čovjek i dalje konstantno žudi za bilježenjem trenutaka. Fotografija, digitalna fotografija… pikseli na ekranima…i dalje ostaje ta žudnja za pospremanjem trenutaka.
Žene su kroz povijest imale tu ulogu brižnosti spram čuvanja i pospremanja trenutaka života… kroz milijun naoko nebitnih sitnica… porculan, servisi, ručni rad… fotografije.
40te, 50te godine prošlog stoljeća prijelomne su godine uopće na kalendaru svjetske povijesti pa tako i na prostoru države koja više ne postoji.
Za generacije naših baka, teta, majki, to je vrijeme u kome su neke od njih su proživljavale već svoje zrele godine, neke od njih djevojaštvo, neke su se tek rađale. Svejedno, bile su to godine kada su se pokušavale nekako nositi sa prijelaznim periodom u kome je jedan društveni sistem bio zamijenjen drugim. Možda su se mijenjale i društvene norme, možda pak samo tekstilni materijali i naslovnice žurnala koje su pratile modne tekovine. U ženskom biću ostala je i dalje potreba za elegancijom i šarmom, kao prešutnom normom ophođenja prema svijetu.
Izložba jest inspirirana životom jednog posebnog, unikatnog ženskog života i jednom u prvom redu damom, Lilom Andres Vukotić, ali u suštini… posvećena je ženama jednog doba i to ženama tog doba koje su na prostoru bivše države, čiji dio je bila i sadašnja Hrvatska, zapravo hrabro, a na neki način u tišini, stvarale tu tako moćnu, a tanku profinjenu nit ženske snage koja je u svim vremenima ono što tiho i potpuno pokreće ovaj svijet.
Nesvakidašnjost i posebnost Lilinog života izloženog znatiželji i posjetiocima izložbe jest zapravo samo podsjećanje na sve pospremljene trenutke, te malene točke u dahu vremena… u albumima naših dragih dama: baka, majki, teta… o čijim životima pokatkada znamo mnogo manje od onoga što bi nam same mogle ili željele ispričati.
Ponekad mislimo da smo neku priču npr. naše drage tete, za tradicionalnim obiteljskim uskršnjim ručkom čuli već mnogo puta. Ponekad tako samo mislimo. Tko zna… možda nismo tih mnogih puta postavili zapravo pitanje koje bi nam moglo otvoriti neki nevjerojatan, još nikad odslušan detalj iz tog Njenog života u kome je možda strastvenije živjela, strastvenije voljela, strastvenije živjela no što bismo ikada mogli i pomisliti.
Lila je bila i glumica i prva Yu pin- up djevojka a postala je i suprugom prvog Yu oskarovca.
U mnogome prva, u mnogome u sjeni… sada dama posrebrene kose s milion sjećanja ispod svojih očiju koje su mnogo toga vidjele u svome životu. Često se pitam… što sve nikada nisam saznala o svojoj baki koja je odživjela naoko sasvim običan život…
Sanja Šantak
Melita Andres – Vukotić, od milja nazvana Lila, rođena je u srcu Zagreba, na Marulićevu trgu, 13. travnja 1923. u obitelji majke Nade pl. Šišić i oca Dragana Andresa, profesora na Glazbenoj akademiji i pri svojoj privatnoj glazbenoj školi.
Odrasla u krilu svog djeda Ferdinanda Maksimilijana pl. Šišića, kao mazna ljubimica jedina Ona, koja je ikada smjela pristupiti Njegovu radnu kabinetu i stolu… za kojim su ispisivani znanstveni redci ovog nestora hrvatske historiografije.
Naslijedivši gene vlastite obitelji koja je bila vrlo važnim dijelom kulture i povijesti svoje domovine, djevojčica Lila… ipak ne slijedi niti gene svoga slavnog djeda, niti gene svog oca, bečkog studenta glazbe, a niti, po svojim vlastitim riječima, ljepotu svojih roditelja. Školovana u Vježbaonici u Gundulićevoj ulici te kao klasični đak pri Prvoj klasičnoj gimnaziji… upisuje Filozofski fakultet kojeg ne završava. Nije požalila, već izuzetnom snalažljivošću i britkošću uma, duhovitošću, te izuzetnim šarmom i gardom gordo kroči kroz život lako učeći sve novo, osvjetljavajući svijet oko sebe gotovo trenutno, neprimjetno… ostavljajući sve potpuno bez daha.
Na snimanju (u pozadini lijevo) animirano-igranog filma „Igra“, kao asistentica suprugu,
„oskarovcu“ Dušanu Vukotiću, 1962.
U surovom vremenu samog početka Drugog svjetskog rata, kao šesnaestogodišnjakinja zaručuje se za diplomata kojeg putevi posla vode u inozemstvo sve do završetka ratnih vremena, a naša Lila se 1943. zapošljava u zagrebačkom uredu SHELL-a, čekajući povratak svog zaručnika i udaju za svoju ljubav 1946. Nakon nekoliko godina braka njihovi životni putevi se razilaze i krajem 50-tih upoznaje budućeg oskarovca Dušana Vukotića za kog se udaje 1960. i ostaje s njime u svim dobrima, ljepotama i brigama ovoga svijeta, do njegove smrti 1998.
Lilina ljubav prema filmu i fascinacija tajnama filmskog zanata započinje 1952. kada postaje dio radne ekipe za snimanja filma „Hanka“ Slavka Vorkapića, u zimskim vrletima Bosne.
Godine 1953. Vatroslav Mimica daje Lili glavnu žensku ulogu u njegovu filmu „Jubilej gospodina Ikla“, a potom 1955. dobiva ulogu u prvim epizodama američkog serijala «Lum & Abner», da bi potom slijedile uloge u antologijskim filmovima Branka Bauera "Ne okreći se sine", 1956. i "Martin u oblacima", 1961.
Uz glumačku karijeru u svijetu domaće filmske produkcije, paralelno je zaposlena i kao skripterica i sekretarica režije na projektima Šimatovića, Tanhofera, Velimirovića…
Filmsku glumačku karijeru u jednom trenutku Lila prekida odbijanjem privlačne inozemne ponude, time zauvijek odlučivši se za potpunu posvećenost kako privatnom tako i profesionalnom životu Dušana Vukotića, koji je zauvijek fascinira svojom osobnošću i genijem.
Profesionalno ostaje u svijetu filma surađujući u svim Vukotićevim projektima kao skripterica, sekretarica, crtačica.
hr 
Čeština
Dansk
English
Français
Deutsch
Ελληνικά
Italiano
日本語
Norsk bokmål
Português
Русский
Slovenščina
Español
Svenska
Türkçe
Українська
.jpg)
