Izložba anđela Petra Hranuellija na Palmižani


 

Hranuellijeve Venere
 

U nedjelju, 20. svibnja na posjedu Meneghello, ( Palmižana), otvara se izložba crteža, platna i skulptura Petra Hranuellija. Radovi se mogu razgledati do 6. lipnja.

Hranuellijeve Venere, te skulpture dlana (poneka i momačke podlaktice ili djevojačkog  krila), vesele i pune snage, vedre  poput jutarnjeg svjetla, životne su i bremenite-pružaju nam se privlačeći namjernika, otvaruju svoju intimu u snažnom plodonosnom ritmu. Ne preostaje nam nego popratiti, likovno pročitati,tu potpunu integraciju njihovih tijela u prostoru osvojenom rastom,stasom i dinamičkim okretom.

Bračanin, klesarski đak iz Pučišća, kipar i galerista Petar Hranuelli , /1975./ otvara 20. svibnja 2012., u okviru ljetnih kulturnih zbivanja na Palmižani, izložbu s dvadesetak skulptura i akrilika na temu ljudskog tijela pod naslovom božanskih bića anđela i poganskih božica venera. S našom percepcijom nebeskih bića, lakih, svjetlećih, elegantnih, mekih, povodljivih, taktilnih formi, Petrovi kipovi nemaju nikakvih dodirnih točaka.

To su teške mase, krupne, prizemljene, čija je ovoljudska pripadnost naglašena jasno izraženim označenjima spolnosti, rascvjetalim venerinim brijegovima i snažnim muškim udom koji krasi međunožja anđela. Ako im je i stavio krila, to je tek naznaka koja mu je služila u zaokruživanju formi.

U te otežale kamene forme kipar pokušava uklesati lakoću, osjećaj opće pokretljivosti, lebdenja, one plešu na jednoj nozi, okrenute su jednim bokom, pognute su, u skoku su, u nekom stalno drugačijem gibanju koje ih dovodi u beztežinska stanja osvajanja izvanzemaljskog prostora, u desecima različitih položaja.
Za svoje skulpture ovaj pučiški đak, je izabrao snježno bijeli prilepski mramor, svjetlac iz Brača, a crni je granit došao iz dalekog Zimbabvea. I njegovi novi akrilici na platnu su kromatski čisti – crni, bijeli, pokoja nijansa sive. Sve je strogo podvrgnuto formi, a rezultat su mekani, taktilni, erotični prikazi muških i ženskih aktova. Na početku svoga bistvovanja anđeli nisu imali krila, ona su se pojavila u prikazivanju tek kasnije, kako bi označila za ljudski rod nepojmljivu brzinu kojom se anđeli kreću beskonačnim beskrajem. Riječ anđeo znači – vjesnik, u biti su anđeli sluge Božje, strogo hijerarhijski organizirana vojska koja provodi i proslijeđuje sve Božje zapovijedi, zabrane, objave i naredbe, čvrsti i neprobojan tampon između Boga i ljudi. Ne smiju imati svoja mišljenja niti razmišljanja u obavljanju od Boga naređenih zapovijedi. Stoga se i dogodila velika pobuna anđela, koja je dovela do pada anđela i njihova protjerivanja iz nebesa, uslikana od svih slikarskih velikana prošlosti. 
U starim dokumentima navode se nekoliko razloga pobune. Jedan je što su su se htjeli usporediti s Bogom. U knjizi Jesaja označen je Kralj babilonski kao anđeo, koji se htio uzvisiti do Boga, pa je bačen u pakao.
U knjizi o Adamu i Evi, Bog se i razljutio jer anđeli nisu htjeli odati respekt ljudima načinjenim iz "manjevrijednog" materijala – zemlje, a oni bijahu od plamena i svjetlosti, te nisu htjeli kleknnuti pred sinovima i kćerima zemlje.
Sloboda mišljenja također je dovela do protjerivanja anđela iz nebesa, jer su htjeli pravo na vlastite spoznaje.I na kraju ljubav i požuda. Po tajnoj, ljudima skrivenoj, apikrifenoj knjizi Henoch, je požuda i želja za ljubavlju dovela najviše do pada anđela. Bog je jednu posebnu grupu anđela zadužio pomoći u stvaranju rajskog vrta na zemlji. Kada su se anđeli spustili na zemlju, zaljubili su se u zemaljske kćeri, otkrili su im nebeske tajne i s njima začeli djecu, veliki narod Nephilim.
Bog, personifikacija ljubavi, se toliko strašno razgnjevio da njegova nebeska vojska želi i ljubav priželjkuje. Kaznio ih je zbog osjećaja ljubavi i predaje njoj, te ih je protjerao iz neba, oduzeo besmrtnost i pretvorio u demone. /vidmo danas svećenike …/ I velika poplava je poslana zbog toga na zemlju – čitav narod zemaljskih kćeri koje su ljubovale i množile se s anđelima , te njihove nasljednike – moralo se iskorijeniti i uništiti.
Ako Petrove anđele hoćemo ubrojiti u anđele već zbog krila njihovih, onda su to ovi posljednji. Odmetnici, iz ljubavi, koji se u svojim moćnim teškim kamenim obličjima, s malim krilcima osjećaju, okruženi zemaljskim krajolikom i stvarima – ugodno i poželjno. A kipar – kada pomisli da je njegovim Venerama potrebito malo neba, jednostavno ih onako mramorne utopi u božju hranu – med.
D.M.

Akademija-Art