Izjave potpore – Aleksa Bjeliš: Problem je Hrvatska kojoj ne treba list kakav je Vjesnik

Aleksa BJELIŠ, rektor Sveučilišta u Zagrebu: Problem je Hrvatska kojoj ne treba list kakav je Vjesnik
– Ako Hrvatskoj nije potreban Vjesnik u sadašnjem profilu i sadržaju, to je veći problem Hrvatske nego Vjesnika. Može se govoriti o uređivačkoj politici i konceptu, no jasno je da se svaki posao može napraviti bolje. Imamo vrijedan list, zadnji u koji se čovjek može pouzdati u elementarnim stvarima našeg sustava. Ako imamo takav list i ako on nema čitatelje, to znači da je iščezao sloj javnosti bitan za svako društvo. To je alarm za veliku brigu. Vjesnik ima tradiciju, prati nas cijeli život i uvijek je bilo normalno: kada otvoriš stranice Vjesnika dobiješ zahtjevnije vijesti i komentare, involviranije u zadanu temu. Taj list naprosto poštenije tretira mnoge teme no drugi.

Pero LUČIN, rektor Sveučilišta u Rijeci: Gašenje Vjesnika pogrešna je odluka

– Gašenje medija koji je poznat po tome da se trudi prikazivati teme istraživački i analitički, pogrešna je poruka. O uređivačkoj politici, približavanju građanima i boljem korištenju društvenih mreža trebalo bi razgovarati, no od onog osnovnog načela ne treba odstupati. Svakako nisam za gašenje Vjesnika.

Igor ČATIĆ, sveučilišni profesor u mirovini: Nestanak Vjesnika značit će daljnje zaglupljivanje pučanstva

– Važnih upozorenja na stranicama Vjesnika bilo je puno tijekom dugog razdoblja otkako pratim te novine, a to je od 1945. Na primjer, Vjesnik je bio prvi koji je objavio da cijena pamuka drastično raste. Tada je to bila cifra od 80 posto, danas se čulo da je cijena tog prirodnog materijala porasla za 300 posto. To su samo primjeri vijesti koje je objavio Vjesnik iz pera svojih povremenih suradnika. Da su političari pažljivo čitali što je Vjesnik pisao i u najolovnijim vremenima i prije i poslije, možda ne bi bili dužni 47 milijardi eura plus. Hrvatska treba nezavisni list bez komercijalnog pritiska. Da može pisati otvoreno o kulturi, znanosti ili zdravlju, ali i o jezičnim problemima. Nestanak Vjesnika značit će daljnje zaglupljivanje najšireg pučanstva. Vjesnik nam treba kao kruh nasušni.

Radovan VUKOVIĆ, ravnatelj Umjetničkog paviljona: Vijest o gašenju doslovce me šokirala

– Kao jedan od stalnih čitatelja (i pretplatnika) Vjesnika, novina s kojima sam odrastao i uz koje sam ponajprije generacijski i profesionalno vezan još od svojih studentskih dana, uostalom kao i većina čitatelja ozbiljnijeg novinskoga štiva moje generacije, vijest o mogućem gašenju tog najstarijeg nacionalnog dnevnika, koja dolazi iz mjerodavnog mjesta s vrha državne izvršne vlasti, doslovce me šokirala. Utoliko više ili baš zbog toga što je riječ o novinama koje su upravo svojim provjerenim stilom informiranja, profesionalnim i odmjerenim stručnim novinarstvom preživjele, s više ili manje uredničkog sluha, sve politike i režime, poslovne i reorganizacijske krize, odgojile u minulim desetljećima čitave generacije hrvatske intelektualne i kulturne elite svojim stručnim i tematskim tekstovima, osvrtima i polemikama vrsnih novinara, kritičara, pisaca i kolumnista, koji su svojim znanjem i profesionalnim angažmanom oblikovali kulturno i javno mnijenje i, napokon, novine koje su sačuvale trendovima unatoč dostojanstvo i uvjerljivost informacije, što im se u vremenu sveopćeg medijskoga žutila i profitabilnog novinskog senzacionalizma očigledno vraća kao bumerang.

A gašenje toga tradicionalno kulturno orijentiranog nacionalnog dnevnika, svejedno je li to pod pritiskom recesije i oštrim rezom ekonomske računice ili stečajnim postupkom, bila bi velika šteta i nenadoknadiv gubitak, prije svega za hrvatsku kulturnu i umjetničku scenu, za koju sam i profesionalno vezan.

Jer je upravo Vjesnik bio i ostao u najboljoj namjeri kriterij i društveni korektiv, otvoren medijski prostor za plodnu suradnju s kulturnim i muzejsko-galerijskim institucijama u kontinuiranom praćenju izložbene i svake druge stvaralačke aktivnosti, kao i primjerenoj medijskoj prezentaciji kulturnih sadržaja od nacionalne baštine do suvremene umjetničke produkcije.

Stoga, iako svjestan financijskih problema i nužnih rezova u sferi ekonomske politike, dajem svoj glas za spas Vjesnika, a samim time i očuvanja tradicije te posljednje rijetke oaze kontinuiteta kulturnog novinarstva domaće sredine.

Miljenko ŠUNIĆ, Hrvatska stručna udruga za plin: Vjesnik mora opstati kao javne dnevne novine

– Vjesnik redovno čitam, kao i mnogo drugih stručnjaka za energetiku, kao dnevne novine koje objavljuju istinite, kvalitetno obrađene i realne informacije o hrvatskoj energetici i gospodarstvu te zato što u njemu nema u mnogim medijima sve prisutnijega žutila. Zato Vjesnik svakako mora opstati i dalje kao ozbiljne i vjerodostojne javne dnevne novine kao što su Hrvatska televizija i Hrvatski radio već godinama javna televizija i javni radio.

Darko BERLJAK, vođa ekspedicije na Mt. Everest: Nadam se da Vjesnik ipak ima budućnost

– Bilo bi mi žao da zbog stečaja prestane izlaziti Vjesnik, jer je riječ o dnevnim novinama koje su godinama dobro pratile planinarenje i brojne ekspedicije hrvatskih alpinista po svim gorjima svijeta. Zato se nadam da Vjesnik ipak ima budućnost kao ozbiljne i vjerodostojne javne novine.

Stanko ABADŽIĆ, umjetnički fotograf: Vjesnikova kulturna rubrika jedino je preostalo uporište pisanog teksta o kulturi

– Radio sam kao dopisnik Vjesnika iz Vukovara i od tada sam vezan uz Vjesnik, posebno uz kulturnu rubriku. Vjesnikova kulturna rubrika je još jedino preostalo uporište pisanog teksta o kulturi i nezamislivo mi je da bi i to jedino uporište bilo uništeno, odnosno prestalo postojati. Vjesnik su novine gdje se još može naći stručna i kvalificirana kritika u praćenju kulturnih manifestacija i događaja, koju (kritiku) smatram kao važnu mentalnu higijenu kod čitateljstva. Zato dižem svoj glas kao samostalni umjetnik fotograf protiv gašenja Vjesnika.

– Žalim što je došlo do toga da se raspravlja o takvim rješenjima koja dovode u pitanje objektivnost informiranja u Hrvatskoj, ali i izražavam nadu da se to neće dogoditi. Ima nešto što je vrjednije od zarade. Htio bih iznijeti mišljenje da je to što prolazi Vjesnik samo još jedan znak vremena u kojemu živimo, a u kojemu su sve tradicionalne vrijednosti, u koje spada i vaš list, došle u krizu. Na nama je da ih sačuvamo. Zato vam rado dajem svoj glas.

Igor ZIDIĆ, predsjednik Matice hrvatske: Sačuvajmo jednu od posljednjih oaza kulture u novinskom tisku

Vijest o gašenju Vjesnika nije najbolje što nam se u stalnom očekivanju dobroga moglo dogoditi.

Naprotiv! To je loša vijest s lošom porukom. Ona će, htjeli mi to ili ne htjeli, zazvučati kao opasno upozorenje:

Više žutila da ne propadnete!

Više neodgovornosti!

Više crnih kronika!

Više afera kako biste se održali!

Više prizemnog trača i nepodnošljive privatnosti!

A to je, zapravo, poruka posve drukčija od onih koje bismo željeli, a i morali čuti.

Sigurno je da je i Vjesnik sam dijelom krojio svoju sudbinu, ali ne bi trebalo brzopotezno rušiti ono što se dugo, desetljećima stvaralo: jer je uvijek lakše nešto srušiti nego sagraditi.

Vjesniku je potrebno ozbiljno i promišljeno restrukturiranje, programirana i racionalna obnova, dobar investitor ili kupac sa sluhom za ozbiljno novinarstvo, koji bi ga u suradnji s profesionalcima u kući podigao na – za početak – 20.000 do 25.000 dnevne naklade, stabilizirao ga i tako sačuvao jednu od posljednjih oaza kulture u našem sve površnijem i ispraznijem novinskom tisku.

– Ne ulazeći u financijske probleme i dubioze, definitivno mislim da Vjesnik treba hrvatskoj javnosti. Ponajprije jer je u današnjoj poplavi različitih pristupa uspio zadržati imidž ozbiljnih novina. U Vjesniku gotovo uvijek pročitam tekst u koji imam povjerenja. Novine takve vrste možda ne mogu biti atraktivne širokoj čitateljskoj publici, no silno je važno za sve nas da imamo Vjesnik koji gaji pristup i uređivačku politiku prema kojoj oni koji to žele imaju objektivnu informaciju. Uvjeren sam da Vjesnik ima svoju čitateljsku publiku, no očito se propustila prilika da se list financijski konsolidira, zbog čega bi se sada uistinu isplatilo potruditi da se održi na životu. U suprotnom, to bi bilo kao da stavite operu na tržište: ugasila bi se prije kraja godine. Znači li to da Hrvatskoj ne treba opera?

Ivo BANAC, povjesničar: Ne želim ni pomisliti da bi se Vjesnik moglo ukinuti

– Dnevno čitam pet naših najvažnijih dnevnih novina, i to papirnata izdanja, nikako virtualna. To je posebna vrsta investicije (ili rastrošnog ludila), što mi daje stanovitu ekspertizu, ako ne i određena prava. Zato slobodno mogu reći da je Vjesnik najbolji hrvatski dnevni list. Dakako, Vjesnik ima svoje tikove, problematične autore i stanovitu tendenciju, ali u znatno manjoj mjeri nego mnogo čitanije novine. Štoviše, Vjesnik je ozbiljan list. Njegove rubrike – posebno međunarodna i kulturna – daleko su iznad hrvatskog prosjeka. Kad čitate Vjesnik, kao da ste se uzdigli iznad jedne zatrovane lokve. Zato prvo čitam Vjesnik. Ne želim ni pomisliti da nam novi proračun nosi nove poreze i ukidanje Vjesnika.

Željko KOVAČIĆ, arhitekt: A možda bi nam upravo danas trebao Vjesnik

– Vjesniku je došao kraj. Vlast koja je od njega napravila prostitutku napušta ga kad joj više ne trebaju njegove usluge. Ostavili smo Vjesnik i mi njegovi čitaoci. Svi smo se okrenuli novim, mlađim, šarenijim kurvama. A možda bi nam upravo danas trebao Vjesnik, kao novine koje su sigurno naučile, na svom iskustvu, sve opasnosti podilaženja režimima. Novine koje bi pisale onako kako jest, a ne da nam prodaju nečije laži u koje nas pokušavaju uvjeriti. No komu je danas do istine. Nestaje s Vjesnikom i najbolja, najopsežnija dnevna kulturna rubrika koja je bilježila sva događanja, neće više biti kulturnih priloga, biranja kulturnog događaja godine… Ali koga briga za kulturu u ova bez-kulturna vremena.

Zlatko MATEŠA, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora: Najvažnije je da se sačuva Vjesnikov brend

– Pristalica sam očuvanja tradicije koja postoji u hrvatskom društvu, pa i u kulturi i medijima. Valjalo bi razmisliti o načinu, bilo da se radi o stranom financijeru ili stečaju s preustrojem. Najvažnije je da se sačuva jezgra novinara i Vjesnikov brend.

Slaven BILIĆ, izbornik hrvatskih nogometaša: Nije senzacionalistički i to je tragedija današnjeg svijeta!

– Sjećam se kad sam bio dijete da je pokojni otac od dnevnih listova obvezno kupovao Vjesnik i Slobodnu Dalmaciju. Sjećam se velikog formata Vjesnika, bio je velik kao lancun. Bile su to novine broj 1 ili broj 2 u Jugoslaviji, imao je težinu i znam da su mnogi htjeli raditi u Vjesniku. Nažalost, posljednjih godina izgubio je taj status, to znam po pričama samih novinara Vjesnika. Nisam mjerodavan, ali možda se to dogodilo upravo zbog toga što je ostao »normalan«. Nije senzacionalistički i tragedija je današnjeg svijeta što takvi normalni listovi propadaju. Ja sam apsolutno za Vjesnikov ostanak.

Zdravko REIĆ, novinar i Slobodne Dalmacije: Početak kraja pisanog novinarstva u Hrvatskoj

– Vjesnik je oduvijek bio društveni list koji je trebalo čuvati i štititi. U Vjesniku rade sjajni novinari, poznajem dugogodišnje kolege sportske novinare koji mogu raditi u svakoj sportskoj redakciji u Hrvatskoj. Čini mi se da su glavni krivci za ovakvo stanje ljudi koji su dolazili prema političkoj procjeni, a ne prema novinarskom znanju. Ako dođe do gašenja Vjesnika, smatram da je to početak kraja pisanog novinarstva u Hrvatskoj i da će se novine polako gasiti. To je za mene koji sam cijeli život u novinama tužan, vrlo žalostan kraj.

Rada BORIĆ, direktorica Centra za ženske studije: Vjesnik čuva ozbiljnost sadržaja

– Ostajem u vjeri da će se ipak prepoznati značaj Vjesnika koji, kako god da mu se govorilo da je Vladino glasilo, nikad nije bio senzacionalistički za razliku od svih dnevnih novina. Vjesnik treba Hrvatskoj zato što čuva ozbiljnost sadržaja u vremenima kada je sadržaj sve manje važan. I po cijenu da se od toga ne može (pre)živjeti. Osobno, za mene je Vjesnik značio da ipak nisu svi odustali od kvalitetnih tekstova iz kulture. I zato ga treba očuvati.

Izvor: Vjesnik

Akademija-Art