Ivica Ico Bilandžić: „Svjetlost nad vodama“

Četrdeseta samostalna izložba kutinskog slikara Ivice Ice Bilandžića, „Svjetlost nad vodama“, otvorena je u četvrtak, 1. ožujka 2012. u ispunjenim prostorijama Hrvatske Paneuropske unije (otvorena je za građanstvo do 15 .ožujka)!. Za glazbenu se podlogu pobrinuo Luka Prlić na flauti.

Pogledajte galeriju radova!

Bilandžića kao umjetnika nesvakidašnjeg talenta čiji je dugotrajni slikarski put vidljiv na četrdesetak iznimnih radova pokazanih na izložbi, a od kojih najstarija spadaju u famozni „Naftni ciklus“ iz 80-ih godina prošlog stoljeća čiju je vrjednotu prihvaćao i akademik Matko Peić, publici su predstavili Nevenka Nekić, dopredsjednica Hrvatske Paneuropske unije i Dragutin Pasarić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Kutina, uz čiju suradnju je ova izložba i ostvarena. Kako je istaknula profesorica Nekić, Bilandžićev uspjeh vidljiv je u tome što je u prenatrpanoj likovnoj javnosti dobio pažnju i što su o njegovom slikarstvu pisali eminentni likovni kritičari poput Stanka Šoljarića, Jurja Baldanija, Josipa Depola, Mirjane Sakač, Elene Cvetkove, Sanje Grković i drugih. Profesorica Nekić istaknula je kako bi se gotovo svi navedeni kritičari složili u jednom, a to je kako je dominantna tema Bilandžićevih slika upravo voda i kako se iz toga i nametnuo sam naziv izložbe, odnosno jedan njegov dio.

Ivica Ico Bilandžić: Lonjskopoljski ribić

Dragutin Pasarić, dugogodišnji prijatelj i suradnik Ivice Bilandžića i jedan od najboljih poznavatelja njegova opusa istaknuo je kako je Ivica još kao dijete u pučkoj školi pokazao talent za slikanje. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i Tehničku školu za automatizaciju u Zagrebu, a u INA Petrokemiji Kutina deset je godina radio kao tehničar automatizacije i dvadeset godina kao dizajner-tehnolog. Uz rad autodidaktički je studirao slikarstvo, a 70-ih godina 20. stoljeća slikarstvo je usavršavao kod profesora Antona Despota (Zagreb) i profesora Krunoslava Kerna (Slavonski Brod). Iza njega je veliki broj što skupnih, što samostalnih izložbi i niz pohvala i nagrada na likovnim natječajima. Organizirao je desetak likovnih kolonija i na desecima drugih sudjelovao, a od 2010. godine voditelj je i mentor Likovnog društva Lipovljani. Dugogodišnji je član (radnik) Ogranka Matice Hrvatske Kutina i likovnih udruga Kutinski likovni krug (KLIK) i Moslavački likovni krug.

Bilo da je riječ o tehnici ulja na platnu, pastela ili akvarela, rumjetnička djela pokazuju autorovu konstantu kreativnog rasta i želje za nadmašivanjem samog sebe. Bilandžić, kao i svaki istinski umjetnik, teži autentičnom izrazu i pobija onu klasičnu podjelu na akademske umjetnike i na amatere po kojoj samo oni prvi vrjede, a također i ona razmišljanja po kojima je klasično figurativno slikarstvo predmet ismijavanja, što je također u svom govoru istaknula profesorica Nekić. U opusu ovog umjetnika, unutar kojeg su vidljive mijene i stilske preobrazbe, figurativnost ponovno doseže kvalitetu. Izložba djelomično ima i retrospektivni karakter, no prvenstveno se njome htjelo u jednom selektivnom i kritičkom izboru od četrdesetak djela prezentirati dvije bitne komponente u stvaralaštvu spomenutog umjetnika, a koje su prisutne u naslovu izložbe. Veći dio slika prikazuje razna godišnja doba nad vodama Save, Pakre, Lonje, Lonjskog polja kao i mora uz otok Krk ili hridine Malinske, a Bilandžić je jednako blizak s ozračjem riečnih obala kao i s onim morskih hridi. Svjetlost ima veliki kompozicijski značaj u njegovu opusu: kao što njome majstori svjetla na kazališnoj sceni stvaraju različita raspoloženja, tako to čini i Bilandžić na svojim slikama. On je poput Claudea Moneta slikar svjetla i za njega motiv nije presudan, kao ni potreba da potpuno točno predstavi sadržaj. Bilandžić ne prepisuje stvarnost, već je oblikuje pomoću vlastite osobnosti iz čega i proizlazi osebujni kolorizam njegovih djela. Konačno, slikati po prirodi ne znači kopirati ono objektivno, već realizirati svoje dojmove.

Ivica Ico Bilandžić: Vltava u magli

Često, kao maloprije spomenuti impresionist, koristi isti motiv slikajući ga u različito doba dana ili godine, kad se svjetlost lomi pod različitim uglovima. „Posavačka korablja“ i „Moslavački trijem“ upravo su primjeri koji dokazuju tu tvrdnju. Na „Moslavačkom trijemu“ prevladavaju pastelne boje, dok je „Posavačka korablja“ ekspresivnija u boji, a obje slike gradi pomoću mnogo raznobojnih faseta, slično slavnom Paulu Cézanneu, ploha pažljivo odabrane boje koje površini pružaju dojam prozračnog treperenja. Motiv stare hrvatske drvene arhitekture govori o još jednoj kvaliteti Bilandžićevog opusa, što su na otvorenju istaknuli profesorica Nekić i gospodin Pasarić, a to je činjenica da portretira prostore i motive koji će jednog dana iščeznuti i time neposredno pridonosi očuvanju kulturne baštine.

Hrvatska Paneuropska unija uvidjela je u stvaralaštvu i djelu Ivice Bilandžića istinskog zaljubljenika u slikarstvo – koji bez lažne pretencioznosti stvara opus u kojem je vidljiva stalna potraga za ontološkom ljepotom i njenim odražavanjem u najrazličitijim motivima mimezisa.

Pripremio: Ivan Raos

Akademija-Art