Skip to content

Ivana Smiljanić: Igram igram igram

Galerija Vladimir Nazor, Ilica 163-a, Zagreb
Ivana Smiljanić
Igram igram igram
Od 17. 06. (u 20.00 sati) do 20. 06. 2010.


Ivana Smiljanić je umjetnica koja svoju umetničku praksu razvija u okviru suvremenih paradigmi
umjetnika/ce kao kulturalnog semiologa/ginje ili kontekstualnog radnika/ce, ali i kulturalnog aktivista/stkinje. Projekt IGRAM IGRAM IGRAM se u medijskom smislu može odrediti prije svega kao performans, pa tek onda razmatrati kao video rad, budući da je video zapis u funkciji performansa i to kao retorička sjenka/podrška/specijalni efekt tijekom samog izvođenja performansa, potom kao dokument o izvedenom performansu, a zahvaljujući montaži i kao video-performans. Performans i video su neraskidivi i čvrsto povezani, međusobno prožimajući elementi projekta, koji se prilagođavaju, mijenjaju, i razvijaju u zavisnosti od specifičnosti okvira i konteksta (samostalni nastup, službena kulturna razmjena, međunarodna grupna izložba, magistarska izložba) u kojima se projekt realizira.

Performans je, generalno, "kontroverzna kulturna snaga" (Kristine Stiles) zbog toga što smješta umjetnika između realnosti i podražavanja realnosti, jer, s jedne strane nudi izvođenje realnosti, citira umjetničin/umjetnikov privatni život, temelji se na njenoj/njegovoj biografiji, dok s druge strane, funkcionira kao ponavljanje/prenošenje/kopiranje/reprezentacija realnosti. Istovremeno, performans generira prostor u kome se odvija dosta direktan susret umjetnika i publike, odnosno preplitanje privatnosti umjetnika/umjetnice sa privatnim svijetom i/ili javnom sferom publike. Razmjena koju inicira Ivanin projekt temelji se na biografskom podatku da se sama amaterski bavila plesom, na shvaćanju plesa kao izvora uživanja, ali i kao sredstva izražavanja, te u tom smislu i na konceptualiziranju plesa kao moguće forme prepoznavanja i artikuliranja (mikro)političkih pozicioniranja i strategija unutar umjetničkih, kulturnih i društvenih sistema.

Tokom performansa postoje momenti kada on zapada u agonizam zbog nesavršenosti živog i umarajućeg tijela plesačice/performerice, kao i zbog čvrste riješenosti da se na podiju o(p)stane, i u tim trenucima ovaj ples/performans bolno podsjeća na jednu drugu egzistencijalnu i suštinski biopolitičku dramu opisanu u filmu I konje ubijaju, zar ne?. Iako sama performerica tokom plesa gestama eksplicitno poziva publiku da joj se pridruži, uglavnom ostaje sama na podiju, odnosno dominira tim prostorom, jer to je prostor u kome se njeno tijelo putem odabranih tehnika tijela definira kao društveni i diskurzivni objekt, kao simbolička mreža želja, značenja, vrijednosti i moći. IGRAM IGRAM IGRAM je od onih performansa koji čine odnos između pojmova performans i performativnost teško razmrsivim. Osnovna razlika između ta dva pojma temelji se, kako Judith Butler eksplicira, na činjenici da performans pretpostavlja postojanje subjekta, dok performativnost osporava sam pojam subjekta, jer se subjekt stvara tokom samog čina izvođenja. Međutim, Ivanin rad IGRAM IGRAM IGRAM problematizira kako postojanje subjekta, tako i tijelo kao mjesto identifikacije i identiteta, ali i slijepo polje identiteta, (društvene, političke…) nevidljivosti subjekta, a samim tim zamagljuje razliku između postojećeg subjekta koji izvodi i onog koji se izvodi.

Jasmina Čubrilo

Akademija-Art.hr

16.06.2010.