Božić 2012. usprkos svim objektivnim teškoćama, bio je za većinu u Hrvatskoj uobičajeni mirni, topli i radosni obiteljski blagdan koji je snagom aktualiziranja otajstva Božjega rađanja u čovjeku mnogima obnovio snage, svijest o ljudskom dostojanstvu i nepobjedivosti dobra, kao i nadu u daljnji rast čovječnosti
»Od utjelovljenja i rođenja Sina Božjega čovjek i Bog su najtješnje i zauvijek združeni« – naviještao je Radosnu vijest u božićnoj homiliji kardinal Josip Bozanić, koji je tu Radosnu vijest tumačio i u svojoj pisanoj božićnoj poruci, no nije mogao ni u jednom ni u drugom obraćanju javnosti prešutjeti svojevrsni napad na čovječnost kroz nametnuti spolni odgoj, jer, kako je rekao, Božić »ne udaljuje od životnih pitanja, nego nam pomaže kako ih rješavati«.
Upravo rješavanje problema – koji je u načelu za više od 90% vjernika u Hrvatskoj stvorilo ministarstvo nametanjem 4. modula »Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje« mimo demokratske procedure i bez objektivne znanstvene recenzije, bez priručnika a s isključivo svjetonazorski pristranom literaturom – cilj je katoličkih roditelja i nastavnika, katoličkih udruga vjernika laika i institucije Katoličke Crkve koja je stala u obranu demokracije, poštivanja ustavnih prava roditelja i međunarodnih konvencija. Istupanje kardinala Bozanića pred Predsjednikom Republike Hrvatske, predsjednikom Vlade i apostolskim nuncijem, kao i drugih (nad)biskupa, glede toga pitanja, poticanje je traženja rješenja jer je u demokratskom društvu nezamislivo da se školu koristi za nametanje ikoje ideologije i da manjina, koja ima pravo i na takav spolni odgoj, svoj svjetonazor nameće većini koja prelazi 90% hrvatskih građana. Odlučno tražeći rješenje problema, koji je nastao krivnjom ministarstva, predstavnici crkvene hijerarhije nipošto nisu otvorili sukob s državom, niti s aktualnim vlastima kao takvima, već pomažu aktualnoj vlasti da i u tom pitanju služi suvremenome hrvatskom društvu, onakvom kakvo ono jest, i da, omogućujući vjernicima prihvatljivi spolni odgoj, poštuje hrvatski kulturni, nacionalni i većinski vjernički identitet.
Znakovito je da su ti javni istupi predstavnika Crkve došli nakon što su se predstavnici vlasti oglušili na višekratne pozive iz Hrvatske biskupske konferencije za susret i dijalog i o tim pitanjima, a poziv na dijalog javno je ponovno ponovio i kardinal Bozanić na božićnoj misi. Dok je predsjednik Vlade, u izjavi novinarima nakon božićne mise, odškrinuo vrata za traženje rješenja rekavši: »Jedino što mogu reći je da su naše namjere dobre i plemenite. Ne kažem da možda neki put u tom nastojanju da se učini dobro i plemenito čovjek ne pogriješi, ali vjerujem da radimo pravu stvar«, ministar nije ni časa posustao u otvorenom vrijeđanju. Već je za Novi list 23. prosinca rekao: »Ponašanje svih koji napadaju zdravstveni odgoj je neodgovorno, zlonamjerno i neistinito. Letak koji crkva dijeli po supermarketima, kioscima i benzinskim pumpama vrvi lažima koje samo pokazuju da se Crkva ponaša neodgovorno i da se miješa u nešto za što nema pravo, a nažalost niti razumije.« Takve su riječi ispod razine civiliziranog komuniciranja, osobito državnih službenika kojima je zadaća služiti, a ne bahato gospodariti i nametati svoje svjetonazorsko viđenje. Skandalozno je tvrditi da crkveni letak »vrvi lažima«, a da na tiskovnoj konferenciji na Badnjak predstavnici tvoraca toga programa spolnoga odgoja ni jednu tvrdnju nisu osporili već su se izvlačili da su sporni sadržaji tek u literaturi za nastavnike, praveći se nevješti kao da literatura nije sastavni dio predmeta i kao da ne otkriva što je stvarni vrijednosni temelj toga programa, i zato su otvoreno rekli da je se neće odreći.
Ministrove riječi pak da se Crkva »miješa u nešto za što nema pravo« čisti je izričaj komunističke totalitarne retorike i svijesti te otkrivaju da ministarstvo otvoreno gazi demokraciju. Već po ustavu baš svatko ima pravo na iznošenje svojega stava o baš svakom društvenom pitanju, pa je nečuveno da ministar želi to osporavati Katoličkoj Crkvi, koja je apsolutno najveća udruga civilnoga društva u Hrvatskoj. Ako ministar to stvarno tako misli, onda ni časa ne bi više smio sjediti u vladi koja želi biti demokratska. Osim toga, očito, jer nema argumenata zašto je pogazio demokratsku proceduru i što je nametnuo svima ono prihvatljivo manjini, ministar u svojim javnim izjavama bježi od govora o spornim pitanjima pa mijenja temu i grubo vrijeđa riječima da je kardinal »ukrao Božić«, da Crkva nema mjesta u školi, da neće »više potrošiti ni sekundu na GROZD-ove neistine, kao ni na srednjovjekovne poglede Crkve«. Ministar očito još uvijek ne želi rješavati problem, a zaboravlja da je svako nasilje uvijek privremeno.
U poticanju traženja rješenja, i da bi roditelji bili informirani, Crkva, koja se ne može pomiriti s nametanjem ideologiziranog programa, bila je prisiljena poslužiti se lecima – a to je najrječitiji pokazatelj stanja u medijima koji su toliko instrumentalizirani i pristrani da više i ne prenose one stavove koji se tiču čak većine roditelja u Hrvatskoj. To zapravo i ne iznenađuje dok se u božićnoj Slobodnoj Dalmaciji može objavljivati sljedeće etiketiranje katolika: »nije samo neodgovorna i sebična stoka, nego i lijepi komad budale« i biskupa: »odvratni, neodgovorni, pokvareni, frustrirani, sebični i zli buzdovani iz biskupske konferencije«. Da se u ta etiketiranja umjesto katolika i biskupa stave riječi npr. muslimani, židovi, Amerikanci ili Srbi, političari, novinari ili bankari – zar to ne bi bilo prepoznato kao nedopustivi govor mržnje? Je su li u Hrvatskoj svi građani jednaki?
Foto: PIXSEL
Izvor: Glas Koncila
