Ivan Miklenić: Koja je vlast – narodna?

 

 

Dio je to odgovora biskupa Košića na novinarski upit o odluci predsjedništva Hrvatskog sabora da više ne bude pokrovitelj komemoracije na Blajburškom polju kojemu su mediji, ali i predstavnici vlasti, posvetili najveću pozornost, pa tvrdnje o odnarođenoj vlasti i narodnoj vlasti zaslužuje makar djelomičnu dodatnu analizu.

Novinari su zamolili za komentar Predsjednika države, koji je toga četvrtka boravio u Požegi, rekavši mu da su »pojedini biskupi ovu vlast prozvali nenarodnom«, a on je – kako prenose mediji – najprije rekao: »Moram priznati da tu vijest nisam čuo kao takvu«, te je dodao da je »ovu vlast, kao i svaku dosadašnju, izabrao narod te da je svaka vlast dužna brinuti se o interesima i onih koji nisu za nju glasovali. Prema tome, vlast je narodna i nadam se da će raditi u interesu države kao cjeline«. I ministrica vanjskih poslova očitovala se tim povodom te je – kako su prenijeli mediji – rekla: »Rezultati izbora su potpuno jasni, prema tome jedini način na koji bilo koja vlast u Hrvatskoj može postati vlast je na taj način da dobije većinu na izborima, i to će biti tako i ubuduće. A svaka nevladina organizacija ima pravo na svoje mišljenje.«

Ponajprije pozornost privlači novinarska interpretacija koja izrečeni pojam »odnarođena vlast« pretvara u pojam »nenarodna vlast«, a ta dva pojma nisu istovjetna i svakako je pojam »nenarodna vlast« zaoštreniji od pojma »odnarođena vlast«. Novinarska interpretacija biskupovu izjavu pretvara u kategoričku tvrdnju da su »biskupi prozvali ovu vlast«, a činjenica je da je biskup taj pojam »odnarođena vlast« upotrijebio u pogodbenoj rečenici: »ako to…, tada pokazuje da je«. Dobro je i korektno što je Predsjednik imao sluha za nijanse i što se ogradio riječima: »Moram priznati da tu vijest nisam čuo kao takvu.« No iznenađuju Predsjednikove daljnje riječi da je »ovu vlast, kao i svaku dosadašnju, izabrao narod«. Naime, više ni po jednom ustavu ni jedan narod ne može birati svoju vlast, već svaku državnu vlast biraju isključivo građani određene države, pa je netočno govoriti da je ovu kao i prethodne vlasti u Hrvatskoj izabrao neki, doduše u ovom slučaju neimenovani i neidentificirani – narod. Činjenica je da je u skladu s izbornim propozicijama sve vlasti, sadašnju i prijašnje, izabrala većina koja je time određenim kandidatima na izborima dala legalnost za preuzimanje vlasti.

Pojmom »odnarođena vlast«, koji je biskup upotrijebio, ni u kom smislu nije dovedena u pitanje legalnost ove vlasti. Stoga doista čudi da i Predsjednik države i ministrica vanjskih poslova nude odgovor na ono što nitko nije doveo u pitanje. Nisu, naime, sadržajno istovjetni pojmovi »narodna vlast« i »legalna vlast«, pa bi se na govor o »odnarođenoj vlasti« očekivao odgovor koji bi razjasnio radi li ova vlast u interesu hrvatskoga naroda ili ne radi ako Bleiburg i sve ono što taj pojam označuje »stavlja pod tepih« ili ako se »distancira« od stradanja dijela hrvatskoga naroda. Više je nego jasno da legalna vlast može raditi protiv svoga naroda i takve su pojave u povijesti više puta zabilježene. Dosta je navesti činjenicu da je Hitler u Njemačkoj došao na vlast na izborima, da je, dakle, obnašao legalnu vlast, a onda je tu svoju poziciju nasiljem i ideološkom zaslijepljenošću zlorabio na pregolemu štetu njemačkoga naroda i mnogih drugih naroda. Poznato je također da su u više država komunisti došli na vlast revolucijom, nasiljem, de facto nisu bili legalna vlast, redovito su se predstavljali da su »narodna vlast«, a poznato je da su kao manjina snagom kontroliranja vojne i policijske moći, dakle strahovladom, u pokornosti držali nekomunističke većine i štitili interese članova partije i simpatizera na štetu većina, dakle i čitavih naroda.

Da bi se neka vlast stvarno mogla smatrati narodnom, a ne odnarođenom ili nenarodnom, bitni je kriterij služi li objektivnomu općem dobru i boljitku državljana određene zemlje koji tvore političku naciju u kojoj je utopljen i etnički narod. Državne vlasti u Hrvatskoj nisu odnarođene ni nenarodne ako svim svojim odlukama služe objektivnome općem dobru i boljitku građana Hrvatske, tj. hrvatske nacije u kojoj je »utopljen« i hrvatski narod. Svaka legalna garnitura na vlasti, i u Hrvatskoj, po svojim postupanjima i po svojim odlukama može biti ili narodna vlast ili odnarođena vlast, a to što je legalna ne čini je niti narodnom niti odnarođenom. Većina u svakoj državi priželjkuje stvarno narodnu vlast, dakle vlast koja definira i ostvaruje legalne i legitimne nacionalne ciljeve i interese, koja donosi takve zakone i pravne okvire da svi građani budu ne samo formalno jednaki pred zakonom nego da i svi budu poštovani u svome uvjerenju i svojoj patnji zbog nepravednog gubitka najbližih te da svi budu u prilici da prema svojim sposobnostima i prema svome trudu i radu napreduju u svim segmentima osobnog, obiteljskog i društvenog života.

Foto: Politikaplus.com
Izvor: Ivan Miklenić / Glas-koncila.hr

Akademija-Art