Ivan Miklenić: Imamo li korumpiranu vladu?

Svjedoci smo već druge smjene ministra (sada je riječ o ministrici) u vladi Kukuriku koalicije i to ne baca lijepo svjetlo na vladajuću koaliciju, tim više što javnosti službeno nisu objavljeni pravi razlozi najnovije smjene

 
Kad se npr. momčad mijenja na početku utakmice, osim zbog više sile, onda to ne ostavlja dojam ozbiljnosti, štoviše dovodi u pitanje samu stručnost i doraslost trenera ili izbornika, a tako se mora gledati i na sastav vlade koja je dobila mandat. Nije pritom riječ ni o kakvom svrstavanju uz ovu ili protiv one osobe, već je riječ o odgovornosti za opće dobro koje je vlada dužna opsluživati jer je isključivo za to dobila mandat.

Premda nije moguće opravdati primjer postupanja u duhu političkoga protekcionizma koji je, kako se na sporan način otkrilo, iskazala bivša ministrica, pravi razlog njezine smjene ipak je u drugim stvarnostima. Hrvatska bi bila blažena država kad bi zaista ministri zbog takvih pokušaja zaštite pojedinih osoba morali napuštati svoje fotelje, jer u Hrvatskoj na opću štetu svih građana i dalje neumoljivo gospodare ideološko-politička podobnost, klijentelizam, »rođaštvo« i interesi moćnih pojedinaca, centara moći i skupina. Upravo je nevjerojatno kako se Hrvatska teško izvlači iz mentaliteta nekadašnjih tzv. samoupravnih interesnih zajednica koje su počivale baš na dogovaranju, namještanju poslova i robe, na dogovornom neplaćanju potraživanja i slično. Ti famozni SIZ-ovi bili su najbolji izraz planske privrede koja je doživjela potpuni krah, i idejno i materijalno, ali bili su primjereni tadašnjem nenaravnom sustavu koji je apsorbirao samo one sposobne pojedince koji su se odrekli svoga osobnoga mišljenja i prihvatili »svetu« partijsku liniju. A potez, zbog kojega je ministrica formalno morala odstupiti, bio je tada najnormalnije ponašanje uz jedini uvjet da se strogo poštivala hijerarhija te se točno znalo tko smije naređivati a tko izvršavati.

Deklarativnim silaskom komunističkog sustava s vlasti i ustrajavanjem višestranačke države u kojoj u gotovo svim strankama gospodare perspektivni kadrovi bivšega komunističkog režima i njihovi istomišljenici i u kojoj stvarna moć upravljanja nikada nije posve prešla u ruke legalno izabranih nositelja vlasti, otvoren je prostor da se pretežno bivši direktori pretvore u novopečene tajkune a da, premda je u društvu proklamirano slobodno tržište, i dalje funkcioniraju na principima nekadašnjih SIZ-ova. Gotovo nema značajnije djelatnosti – u kojoj se vrte imalo veći novci – a da njome ne gospodare, i to na monopolistički način, interesne skupine, ponegdje čak i pojedinci, ili drugi centri moći. Budući da Ministarstvo zaštite okoliša »pokriva« određene djelatnosti u kojima se vrte veoma veliki novci, te su djelatnosti na svoj način privatizirale određene interesne skupine pa je logično da one ne žele nikakve promjene. A ministrica je dirnula u veoma financijski krupne interese vezane uz projekte kao što su hidroelektrana u Dubrovniku i sve ono čemu bi ona trebala zapravo poslužiti, termoelektrana u Plominu, ili u interese vezane uz gospodarenje otpadom zagovarajući povećanje obujma recikliranja sa 23 na 50 posto, kako traži Europska Unija, ili interese vezane uz kriminal u otkupu plastičnih boca i interese vezane uz korištenje plastičnih vrećica. Udruge koje se bave ekološkim pitanjima nisu se ovih dana ustručavale govoriti o mafijaškom ponašanju i interesima »mafije« na tom području. Ministrica je, kako je objavila, dobivala i prijetnje, a vlada Kukuriku koalicije ipak joj je okrenula leđa. Nije li to više nego očit znak da se aktualna vlast bez pridržaja priklonila određenim interesnim grupama i lobijima, izdajući na taj način svoju temeljnu dužnost da bude u službi općega dobra?
Slično priklanjanje aktualnih vlasti izričitim interesima moćnih pojedinaca i interesne skupine, a na izričitu, golemu štetu običnih građana, iskazano je u prijedlogu Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Naime, stanoviti osiguravateljski lobi naišao je na otvorena vrata u Ministarstvu financija (!) koje je stalo iza prijedloga zakona koji, kako kažu eksperti, derogiraju odredbe Zakona o obveznim odnosima te se na taj način višestruko pogoduje osiguravateljskim društvima: sužava se broj osoba koje imaju pravo na odštetu na temelju obveznog osiguranja u prometu, smanjuje se drastično visina odštete jer su predviđene nove tablice odšteta koje bi zakon ovjerovio, stvaraju se zapreke da oštećena osoba može uopće podnijeti zahtjev za odštetu; onemogućuje se da oštećena osoba svoja prava izbori u sudskom postupku s osiguravajućim društvom… Očito je da prijedlog toga zakona staje na stranu krupnog kapitala, da štiti interese osiguravajućih društava, a ljudima koji su pogođeni već samom činjenicom što su nastradali u prometnoj nesreći još dodatno onemogućuje dobivanje koliko-toliko pravedne zadovoljštine u obliku odštete. Tvorci toga zakonskog prijedloga iskazali su takvim prijedlogom nevjerojatnu bešćutnost prema žrtvama u prometnim nesrećama, obiteljima žrtava, očito uzdajući se u pomoć onih kojima namještaju takve pogodnosti ako se i njima samima ili njima bliskima dogodi takva nesreća.
Nije neobično da se pojedinci i skupine na sve pa i nečasne načine bore za svoje interese, ali jest tragično i etički nedopustivo da državne vlasti, koje su dobile mandat da služe općemu dobru, svjesno pogoduju tim nositeljima krupnoga kapitala, koji su očito sve pohlepniji, nanoseći na taj način izravnu štetu mnogim građanima i čitavome društvu. Jesu li nositelji aktualne vlasti svjesni razmjera svoje korumpiranosti ako su ih ti lobiji kupili, odnosno razmjera neodrživosti takve politike?

Foto: Tportal
Izvor:  Glas Koncila

Akademija-Art