HAZU: vijenac na Mirogoju: U povodu obilježavanja 30. obljetnice smrti najvećeg hrvatskog književnika 20. stoljeća Miroslava Krleže, članovi Uprave Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, potpredsjednik akademik Velimir Neidhardt i glavni tajnik akademik Pavao Rudan

OBILJE PROGRAMA ZA OBILJEŽAVANJE 30. OBLJETNICE KRLEŽINE SMRTI


Hrvatski književnik Miroslav Krleža umro je 29. prosinca 1981. godine, a na isti datum 2011. godine, 30 godina poslije održani su brojni skupovi sjećanja na njegov lik, život i djelo. Zapravo je malo toga usklađeno, na što je vrlo kritički upozorila i nova ministrica kulture RH Andrea Zlatar Violić.

Ipak, dokumentarni film, okrugli stol, najava Vaništine izložbe, zatim kritičkog izdanja njegovih djela i ostale manifestacije održane u organizaciji raznih ustanova i institucija – od HAZU i DHK preko Ministarstva kulture i HDP do LZMK i NSK – ipak su, iako   pojedinačno pripomogle snazi sjećanja kao zalogu za budućnost. A u toj budućnosti pozivaju se čitatelji na čitanje Krležinih djela HAZU: vijenac na Mirogoju i Vaniština izložba s Krležinim portretima

U povodu obilježavanja 30. obljetnice smrti najvećeg hrvatskog književnika 20. stoljeća Miroslava Krleže, članovi Uprave Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, potpredsjednik akademik Velimir Neidhardt i glavni tajnik akademik Pavao Rudan u četvrtak 29. prosinca su položili vijenac na njegov grob na zagrebačkom groblju Mirogoj. U ovoj jubilarnoj godini 150. obljetnici osnutka, HAZU je nizom događanja odao počast Krležinim zaslugama i predavanjima i posebnim obilježavanjem 50. obljetnice izlaženja časopisa Forum.


Ujedno Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti priprema nekoliko značajnih manifestacija kojima će javnosti sveobuhvatno prikazati lik i djelo Miroslava Krleže, istaknutog člana Akademije: bio je osnivačem Razreda za suvremenu književnost i suosnivačem Akademijinog časopisa Forum te potpredsjednik Hrvatske akademije od 1947. do 1957. godine.

Posebno je značajno ono što će se dogoditi krajem siječnja 2012. u palači Hrvatske akademije: svečano će biti otvorena izložba radova akademika Josipa Vanište na kojoj će biti izloženi portreti Miroslava Krleže. Također će se na prigodnom znanstvenom skupu u povodu 30. godišnjice smrti hrvatskoga knjižecvnika i akademika Miroslava Krleže govoriti predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, te akademik Krešimir Nemec i akademik Tonko Maroević.

Memorijalni prostor Bele i Miroslava Krleže ( Krležin Gvozd 23 ) bio je otvoren za posjetitelje od 11.00 – 17.00 sati.


Ulaz je bio slobodan. Svaki puni sat organizirano je stručno vodstvo, a u 13.00 i 15.00 sati glumac Božidar Smiljanić govorio je Krležine stihove. I Gvozd je posjetio uz mnogobrojne posjetitelje akademik Josip Vaništa.


Josip Vaništa, posijetio Gvozd

Vaniština sjećanja na Krležu:

KRLEŽA

Godine 1970. pripremao se izbor iz djela Miroslava Krleže (Edicija Pet stoljeća hrvatske književnosti) i pisac me zamolio da za tu priliku izradim njegov portret. Rad smo započeli u mojem stanu, nastavili na Gvozdu; gledali smo se nijemi i napeti.

– Nisam nikome sjedio od vremena Ljube Babića i Petra Dobrovića, povikao je.

Njegovo umorno lice bilo je loše osvijetljeno stropnom svjetiljkom. Našao sam se između naturalističkih grubosti i moje idealizirane slike koja se sada lomila. Jedva sam održao na okupu sve elemente koji su mi se u tom času nudili.

Situacija me silila da ga promatram i to je pojačavalo njegovu zlovolju. Početak nije bio sretan. Ali je ljutnje s vremenom nestalo. Čuo se samo šum olovke na papiru.

Drugog ili trećeg dana zamolio me da vidi crtež i rekao: – Nemojte to više dirati.

Portret u ulju (bila je to njegova želja) radili smo u atelieru svake nedjelje od 11 sati. Dva mjeseca. Krleža je obolio, portret nije završen, platno sam preslikao.

Točno prije trideset godina, 15. XII. 1981., odlazim u Vinogradsku bolnicu na Krležin poziv. Otorinolaringologija, na kraju hodnika, malo predsoblje, u njemu bijeli stol i dvije stolice.

– Vidio vas je, kaže i sestra. – Čeka vas.

Njegova soba koju zovu apartmanom, bivši hodnik, gotovo je prazna. Krevet, aparati uz postelju. Krleža je naoko miran, pita za Rosi, za djecu, pa prelazi na Banket u Blitvi, dramatizaciju romana u režiji Georgija Para, izvedenu prije dva dana u HNK-u.


Želi dobiti što precizniju sliku o izvedbi.

– Govorite, kaže mi – od prve slike molim.

Želi da mu pled stavim na leđa, okrećem mali jastuk na uzglavlju. Razgovor poprima uobičajeni tok, traje gotovo sat vremena, prelazi onih desetak minuta koje su mi dali liječnici. Čuje se žamor iz predsoblja, netko šakom lupa po vratima, bestidno me tjera da nestanem.

Ustajem.

– Kad ćemo nastaviti one lijepe večeri koje sam proveo u vašoj kući? Pitam: – Kad ćete kući?

– Ne vraćam se, kaže. – Tu sam pred ovim zidom kojeg ne mogu prijeći, pred velikim NIŠTA.


Njegov je pogled leden. Gledamo se bez riječi, to traje trenutak.

Sat, dva poslije, u atelieru, nacrtao sam na listu papira Krležu na bolesničkoj postelji.

Naglo. U dvije minute.


Josip Vaništa

Tekst i foto: Nives Gajdobranski
nives.gajdobranski@gmail.com

Akademija-Art.hr