Skip to content

Istina o Gredelju

Zašto će 700 radnika završiti na burzi? Zato što su direktori htjeli urede od 100 kvadrata s tuševima, tajnice koje imaju svoje tajnice, 20 vozača limuzina…

Na internetskim stranicama tvornice Gredelj stoji sljedeće: “Kroz 118 godina tradicije i iskustva TŽV Gredelj danas je jedna od vodećih tvrtki u regiji u području projektiranja i proizvodnje novih vrsta tračničkih vozila kao i rekonstrukcije i modernizacije te održavanja svih vrsta tračničkih vozila.” Činjenice je moguće svakojako tumačiti.
A u stvarnosti je 1400 radnika ovog državnog giganta danas praktično na cesti, u strahu od gubitka posla, i to u državnoj firmi za koju su im još donedavno govorili da posluje “kao bubreg u loju”.
Uostalom, zašto im ne bi vjerovali kad je tvornica preseljenjem na novu lokaciju u Vukomercu dobila modernizirane proizvodne hale, restoran sa 700 sjedećih mjesta za radnike, veliku, staklenu upravnu zgradu izgrađenu od najboljih i najskupljih materijala te golemo zemljište od kojeg dobar dio, jer im ne treba, mogu i prodati.
U realizaciji je bilo i nekoliko navodno dobrih poslova na stranim tržištima.
Tvornici je od prodaje zemljišta na račun sjelo gotovo 90 milijuna eura.
Investicija preseljenja trebala je u potpunosti biti pokrivena iz prihoda tvrtke.
A onda su se godine lošeg odlučivanja spojile s neviđenom financijskom krizom, a tople obroke u državnom restoranu zamijenili sendviči s jeftinom salamom.
Financije ove državne tvrtke u vlasništvu HŽ Putničkog prijevoza danas su zastrašujuće, a Globus ekskluzivno donosi cijelu priču kako je točno upropaštena tvrtka čiji su vlakovi u Europi nekada bili ponos naše zemlje.
Prema dokumentima koje smo dobili na uvid, Gredelj samo za troškove redovitog poslovanja mjesečno mora izbrojati 31 milijun kuna.
2,6 milijuna koštaju ih troškovi energije i režija, a za plaće 1467 zaposlenih mjesečno moraju iskeširati 14,5 milijuna kuna.
Tu je još amortizacija od 2,25 milijuna, troškovi usluga od 385 tisuća i još 240 tisuća kuna mjesečno ostalih troškova poslovanja.
Rate kredita prema Unicredit leasingu te Hypo banci koštaju ih više od 3 milijuna kuna mjesečno, dobavljačima plaćaju 8,5 milijuna, a rata poreza na dobit točno je 3,4 milijuna.
Kada se sve to zbroji, Gredelj danas kroz redovno poslovanje mjesečno troši 10 milijuna kuna više nego što iznosi njegova prosječna mjesečna realizacija.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Foto: Davor Pongračić, Roberto Orlić/Cropix
Izvor: Globus.jutarnji.hr