Donosimo ekskluzivni intervju s Igorom Filipovićem Filom, scenaristem i redateljem novog hrvatskog filma radnog naslova “Tok jedne svijesti”
U Zagrebu se od 8. do 14. travnja snimao novi hrvatski film radnog naslova “Tok jedne svijesti”. Njegov scenarist i redatelj Igor Filipović-Fila vraća se time poslije svoje uspješnice “Nit života” iz 2000. godine u dugometražne filmske vode.
O čemu zapravo film Tok jedne svijesti govori?
Kad se pogleda oko sebe i vidi koliko je negativnosti i depresije, kretanje u snimanje dugometražnog igranog filma bez novca hrabar je podvig ili ludost. Tanka je linija. O tomu govori i film radnog naslova „Tok jedne svijesti”. Novac je mjerilo svega, a ako tomu dodamo neodlučnost, dobijemo izgubljenu generaciju.
Napravili ste svojevrsni podvig, snimiti u dva tjedna?
Snimanje filma u 14 dana izrazito je naporno. Traži od svakog pojedinca maksimum, ponajviše od glumaca, jer sve što se događa iza kamere odražava se na glumce i na njihovu glumu. Kako bi gluma bila uvjerljiva, svaki pojedinac mora vjerovati u ovaj film. Na sreću, poklopila se dobra vibra i film je snimljen. Ono što se gubi s malo dana snimanja, jest eksperementiranje u stvaranju filma, jer svaki film je eksperementiranje, malo istraživanje. Stvaranje ovog filma to nije imalo. Morali smo doći potpuno spremni i koncetrirani. Nismo imali humora i smijeha tijekom snimanja jer smo bili u stisci s vremenom, a humor i smijeh nastaju dok se eksperimentira i istražuje. Ali dobili smo to da se nitko nije povrijedio, ništa nismo razbili, nismo se posvađali i slično.
Kada ste odlučili krenuti u project?
Na snimanje filma sam se odlučio prošle godine u prosincu. Svjestan sam da na svoje ime, s obzirom da radim u ovom poslu oko 14 godina, mogu dobiti većinu ekipe. I tako sam krenuo zadužiti se kod svih ljudi. Objašnjavati i nagovarati na snimanje bez novca. Kad se stvorila kritična masa u veljači, Matija Jakšeković i ja smo donijeli datume i s te točke više nije bilo povratka. Uz pomoć Andre Krpana – izvršnog producenta, finalizirali smo ekipu. Interfilm je ušao kao koproducent, Zagreb film također, i to je već bila ozbiljna produkcija. Naravno da je film imao fiksne troškove, ali oni su toliko mali da su minorni u usporedbi s cijenom filma.
Kakva je vaša suradnja s glumcima?
Glumačka postava je odlična. Borko Perić nikako nije imao odmora jer se pojavljuje u svakoj sceni filma i bez njega ne bi bilo snimanja. To kako se on ponio, bilo je za primjer svima na filmu. Dušan Bućan je unosio duhovnost, vedrinu bez obzira na lik nasilnika, a možda mu ta suprotnost i odgovara. Krunoslav Belko uvijek je spreman na rad i pošalice. Posebno je bio oduševljen svojim kostimima. I šećer na kraju, Ana Vučak, debitantica na filmu, svojom zaigranašču donosila je svjetlost. Kad bolje razmislim, glumačka ekipa je vrhunska. Da ne bih zaboravio, imali smo i odlične epizodne uloge, jer one daju duh filmu.
Kako ste zadovoljni snimljenim?
Materijal koji smo dobili na snimanju odličan je. Nešto mi govori da bih trebao reći da je vrhunski s obzirom na uvijete snimnja, ali to ne mogu. Publiku ne zanimaju svi problemi koje smo imali i prije početka snimanja, ali i za vrijeme snimanja. Stoga imamo odličan materijal. Lijepa slika, lijepe lokacije i lijepa glumačka ostvarenja. Za svaku lijepu sliku zaslužna je ekipa iza kamere, od direktora fotografije Gorana Legovića i njegove ekipe kamere i rasvjete. Kostimografije Morane Starčević i Nikoline Kostanjšek s svojim ludim idejama, svjesne šminkerice Zdenke Mihaljek, Asje Novaković i Martine Jurković, te na kraju, scenografije Petre Poslek. Produkcija je napravila odličan posao na čelu s Androm Krpanom.
Pretpostavljam da je bilo i (ne)zgoda sa snimanja?
Zgode na snimanju bile su neobične. Za vrijeme snimanja na jednoj lokaciji, HEP je isključio struju, točno u pola dana snimanja. Nije preostalo drugo nego da ručamo i odemo kući. Na drugoj je pak lokaciji dva dana prije snimanja bila poplava i uništila elektroinstalacije, tako da smo je morali prebaciti na kraj snimanja. A tu istu lokaciju nismo ni znali hoćemo li je imati dan prije snimnja, jer su se popravljale instalacije. Neki članovi napustili su nas za vrijeme snimanja, pa smo se morali pregrupirati u ekipi i povećati si opseg posla. Da se snimanje produžilo još tjedan dana glumci, bi morali uzeti jedan od poslova, recimo Borko bi, osim glumca, možda bio i snimatelj.
Na kraju film je snimljen, što je najbitnije. Materijal je odličan. Zahvaljujem se ekipi, jer bez njih ne bi bilo filma.
Kristian Došen
PR filma Jamat produkcija
