Iločki slikari A.Karačić, A.Bakter i A.Sladetić: Dubrovniku

od 16. 06. (u 20.00 sati) do 30. 06. 2011.

Izložbu će otvara g. Miroslav Janić, gradonačelnik Iloka. O autorima govori govori g. Mato Batorović. U kulturno-umjetničkom dijelu programa sudjeluju učenici Umjetničke škole Luke Sorkočevića iz Dubrovnika. U sklopu otvaranja održat će se seminar Kulturna baština grada Iloka koji će održati gđa. Dubravka Tomšik Krmpotić, ravnateljica Muzeja grada Iloka

Dunav i Ilok poveznica umjetnika

Ilok, gradić u najistočnijem dijelu Republike Hrvatske, smješten na obroncima Fruške Gore, na nadbrežju Dunava, povezuje životom umjetnike: Ankicu Karačić, Antu Baktera i Anu Sladetić. Iste godine 1970. kada je mlada modna kreatorica Ankica Karačić došla raditi u Industriju trikotaže «Iteks» Ilok, rodio se Ante Bakter, dok se Ana Sladetić rodila petnaest godina kasnije, od majke Slave, kolegice Ankice Karačić, koja se u isto vrijeme zaposlila u «Iteks».

Ante Bakter i Ana Sladetić proveli su djetinjstvo uz rijeku koja spaja Istok i Zapad – na Dunavu. Vjerojatno, dok su se igrali uz Dunav i bacali kamenčiće u tu veliku vodu, koja je ponekad plava kao nebo, a katkad siva i puna mulja kao da nosi svu prljavštinu svijeta, možda su razmišljali, kuda bi ih ta rijeka mogla odnijeti. Ankica Karačić dolazi sa druge strane Fruške Gore, ali je zavoljela Dunav, te uz njega provodila lijepe trenutke sa društvom, a s vremenom i našla ljubav koju je okrunila brakom. Sve troje slikara morali su napustiti svoj grad i Dunav krajem 1991. godine i tražiti prostor za život i djelovanje. Ankicu Karačić i Antu Baktera životni put odveo je preko te rijeke Dunava, u Njemačku, gdje ta rijeka nema širinu ni snagu kao u Iloku “gdje je Dunav najljepši”, kako reče pjesnik Miroslav Slavko Mađer. Upoznali su i druge njemačke rijeke, koje su zelene i plave, ali najčešće mutne i bezbojne. Bakter se vraća u Hrvatsku, stanište nalazi u Zagrebu, gdje radi i živi sa obitelji, dok Ankica Karačić ostaje sa obitelji u Njemačkoj, likovno stvara, a poučava i druge da ono što vide lijepo, znaju ostvariti umjetničkim izrazom. Ana Sladetić sa roditeljima i braćom napušta Ilok, još i ne doživjevši njegovu ljepotu i draž Dunava, naime napunila je tek šest godina. Djetinjstvo i osnovno školovanje provodi u novom dijelu Zagreba, gdje doživljavala drugu rijeku – Savu. Po povratku u Ilok nakon šest godina upija ljepotu kraja i Dunava.

Likovno stvaralaštvo je ljubav. Ljubav prema Domovini, prema zavičaju, prema svome gradu, prema rijeci, ljubav prema voljenoj osobi. Samo ljubav stvara lijepa djela. I dok promatramo ove slike umjetnika «sjevernog Dubrovnika» kako je nazvan Ilok, zbog očuvanosti srednjovjekovnih zidina, dolaze nam u misli riječi pjesnika Mihanovića iz “Horvatske domovine”:

Mato Batorović

Akademija-Art.hr
11.06.2011.