Predstavljanje ilustracija djece od 4 do 5 godina iz Meloburnea u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku
Dijana Nazor
dijana.nazor@yahoo.com
Dvojezična slikovnica
Priča o izgubljenim igračkama
Na ovogodišnjem 51. Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, u lipnju 2011. predstavljena je dvojezična slikovnica Priča o izgubljenim igračkama koju su napisala djeca iz vrtića Pčelica iz Zagrebačke Dubrave, a oslikala su je djeca iz Centra za rani dječji razvoj u pri Sveučilištu Melbourne. Uz predstavljanje slikovnice na festivalu su izložene i ilustracije djece od 4 – 5 godina iz Centra za rani dječji razvoj iz Australije.
Ova je slikovnica, djelo grupe djece u dobi od 4 – 5 godina u suradnji sa odgajateljima iz Centra za rani dječji razvoj pri Sveučilištu Melbourne, nastala tijekom interkulturalne razmjene s djecom iz Dječjeg vrtića "Pčelica" u Zagrebu.
Projekt je imao cilj potaknuti razumijevanje djece o drugim kulturama kroz razmjenu pisama, crteža, osobnih priča, fotografija, kao i ekoloških i kulturoloških atributa i simbola druge zemlje. Tijekom osam mjeseci, projekt je uključio 41 dijete predškolske dobi, a završio je izložbom dječjih radova u Zagrebu; publikacijom slikovnice "Zamke četvrtaste šume" u Hrvatskoj, te "Priče o izgubljenim igračkama"
u Australiji. Obje slikovnice štampane su na oba jezika i razmijenjene sa djecom iz obje zemlje.
Ovakav interkulturalni pristup projektu, popraćen razmjenom pisama i poruka uticao je na intimnost i emocionalnu povezanost dviju grupa koje su tijekom vremena pretočile svoja znanja i vizije u kreativan izražaj. Ovim načinom rada dječja je maštovitost zbližila različite kulture i obogatila vlastite.
Autorica projekta i voditeljica radionica u Zagrebu je Dijana Nazor, a u Melbourneu Suzana Klarin Žaper.
PRIČA O IZGUBLJENIM IGRAČKAMA
U maksimirskoj šumi krije se čarobno i najstarije stablo hrasta.
Zove se Stribor.
On krije mnoge tajne, a najveća je da u skrivenim rupicama u drvetu žive Domaći Svilenci.
To su mala bića sa crvenim i ljubičastim kapicama.
U šumi se nalazi zološki vrt sa životinjama i veliko jezero gdje plivaju patke i labudovi. Oni se vole družiti da Domaćima, a posebno sa Malikom Tintilinićem, koji je jako dobar.
On je najmanji od svih domaćih, pa čak i od vjeverica, pai poskrivečki promatra djecu koja se igraju u šumi.
Ima moć da vidi sve u šumi, a posebno i kad djeca izgube svoje igračke. Zna da djeca su onda tužna i plaču za njima.
A on ih skuplja i skuplja i stavlja ih u rupu ispod stabla. I popravlja ih svojim posebnim alatom.
A onda ih noću, dok djeca spavaju, nosi u krevet ili ispod kreveta djece na krilima goluba.
On može doći gdje zaželi. Pomažu mu i drugi Domaći jer vole sretnu djecu.
Zato je maksimirski park najsretniji park za zagrebačku djecu…
…gdje se igračke ne mogu zauvijek izgubiti;
… jer Domaći Svilenci uvijek gledaju;
…a Malik Tintilinić noću svira na fruli u Paviljonu Jeke.
On svira melodiju koju se može čuti i u šumu vjetra… ako se pažljivo sluša.
U našoj šumi Stribor se uz te zvukove njiše i pjeva…
…pjeva uspavanku djeci i svim životinjama koja u maksimirskoj šumi ne mogu usnuti.
Priču su napisala djeca iz vrtića Pčelica od 4 – 6 god. iz zagrebačke Dubrave: Iva Ajduković, Jana Ajduković, Ema Bakota, Marinko Begić, Barbara Bjeliš, Lea Bubalo, Romano Čosić, Lucija Detoni, Ana Grgurević, Korina Holjevac, Josip Ivković, Petra Ivković, Petar Jolić, Marko Pongrac, Karlo Štefanek, Patricija Šurić, Tvrtko Tomić, Edona Vuciterna, Maja Zelenić, Ivan Gabrijel Žapčić.
