papa-Franjo

Vijest da su se u utorak navečer, u zgradi Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru, sastali predstavnici svih većih vjerskih zajednica u Hrvatskoj i da su jednoglasni u vezi s izlaskom na referendum i podrške definiciji braka kao zajednice muškarca i žene, ostala je gotovo nezapaženom

Riječ je o kršćanima (katolicima, pravoslavnima i reformiranima, tj. protestantima), židovima i muslimanima. Dakle, formula brak = muškarac + žena nije ekskluziva katoličke zajednice, kako se u polariziranoj javnosti želi prikazati, već bračnu zajednicu istim duhom brane i ostale vjerske zajednice u Hrvatskoj.

Statistički gledano, one zastupaju gotovo 98 posto građana ove zemlje, koji su se na posljednjem popisu izjasnili kao religiozni.

Dakako, religijske zajednice na brak gledaju “božanskim očima”, što braku osim svjetovne dimenzije daje i onu drugu, tj. duhovnu. Takav pogled nije ni nazadan ni nakaradan, kakvim ga žele prikazati liberalni krugovi, a još manje želi diskriminirati neki drugi pogled ili stav. Jer, jednostavno je nemoguće, govoreći o vlastitom stavu, zastupajući ga i braneći, diskriminirati i ugroziti nekoga drugoga, zar ne? No, upravo takve optužbe pljušte sa svih strana o želji 750.000 građana da se u Ustav ove zemlje ugradi već spomenuta definicija braka jer će ta definicija ugroziti onu populaciju koja – pazi sada! – dosad nikada nije ni konzumirala brak kao takav. Doista apsurdno!

Obitelj je, dakle, platforma na kojoj su se ujedinile sve vjerske zajednice, bez obzira na sve međusobne teološke i dogmatske razlike. Nevjerojatno je da se tvrdi da društvo ne može prihvatiti isti taj stav, koje one u svojim različitostima mogu, a još nevjerojatnije zbog spomenute činjenice da to isto društvo gotovo stopostotno čine isti ti ljudi, građani, tj. vjernici tih istih vjerskih zajednica. Ludo da luđe ne može biti, zar ne?

Očito je riječ o nečemu drugome kada se napada ideja o obitelji kao zajednici muškarca i žene. Kombinacija je to svojevrsnog pomodarstva i modernog zaglupljivanja najširih masa, a sve uvijeno u oblandu zaštite manjina, među kojima je mnogo onih koji i ne pomišljaju na brak kao takav jer je jednostavno izvan kruga njihovih interesa i načina življenja.

Na djelu je teror mržnje uime ljubavi i nasilje isključivosti uime slobode, što aktualni apsurd dovodi do njegova savršenstva. I što je najgore – prijeti radikalizmom s obje strane jer se u javnosti mobiliziraju isključivo oni koji mogu jače i snažnije pljuvati po drugoj strani, tražeći potporu onog dijela javnosti i medija koji odgovara ideološkom i svjetonazorskom obrascu koji je potreban za što žešći obračun. A koji se, primjerice, ne libi falsificirati ni izjave samoga pape Franje koji bi, suprotno onome kako se konstruira, da mu je doći do referenduma, glasovao – za. Jer papa, kao i Crkva i ostale vjerske zajednice, ljubi čovjeka, a izgoni grijeh. U ime obitelji i ljubavi, dakako. Ljubavi koja sve liječi.

Foto: Foto: Vatican Radio, Darko Pavičić/Bitno.net