Zsolt Hernadi (Foto: Večernji list)
U slučaju Zsolta Tamasa Hernadija, predsjednika Uprave mađarskoga Mola, kojega Uskok sumnjiči da je 2009. s tadašnjim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom dogovorio davanje 10 milijuna eura mita Sanaderu kako bi omogućio Molu dobivanje upravljačkih prava u Ini te izdvajanje neprofitnog plinskog biznisa, pat-pozicija između hrvatskog i mađarskog državnog odvjetništva traje bez perspektive rješenja u skorije vrijeme
Kao što je poznato, Uskok je u srpnju prošle godine pokrenuo istragu i protiv Sanadera, kao primatelja mita, ali i protiv Hernadija kao davatelja mita. No, dok se Sanaderu već nekoliko mjeseci sudi zbog navedenih inkriminacija, optužnica protiv Hernadija nije uopće podignuta zbog zakon skih, ali po svemu sudeći i političkih zapreka.
Naime, prema novom Zakonu o kaznenom postupku, optužnica protiv nekoga ne može biti podignuta, dok ta osoba nije ispitana. Hrvatska je već u dva navrata tražila od mađarskog tužiteljstva, putem međunarodne pravne pomoći, da ispita Hernadija, no prvi zahtjev je odbijen s obrazloženjem da ga se ne može ispitati zbog nacionalnog interesa mađarske države. Na ponovljeni hrvatski zahtjev, poslan prije nekoliko mjeseci, još nije odgovoreno. No, u kontekstu posljednjih zaključaka mađarskog tužiteljstva u njihovoj vlastitoj istrazi protiv nepoznatog počinitelja, a koji navode da nije pronađena kaznena odgovornost osoba iz Mola, teško se može zaključiti da će u budućnosti ishod za hrvatsko tužiteljstvo biti pozitivniji.
Nakon mađarskog odbijanja da ispitaju Hernadija, kao sve izglednija mogućnost da se predsjednik Uprave Mola pojavi pred hrvatskim pravosuđem spominjala se mogućnost da Uskok protiv njega pred hrvatskim sudom zatraži pritvor, te da, ako sud Hernadiju odredi pritvor, Uskok za njim raspiše međunarodnu tjeralicu, čime bi se predsjedniku Molove uprave zapravo potpuno ograničilo napuštanje mađarskog teritorija. No, po svemu sudeći, situacija je ipak puno složenija. Naime, glavna prepreka dovršetku hrvatske istrage nije samo činjenica da je mađarsko tužiteljstvo odbilo saslušati Hernadija, nego i da uopće nije poznato je li Hernadiju još prije pola godine uopće uručen nalog hrvatskog Uskoka odnosno može li se reći, strogo pravno gledano, da Hernadi uopće zna kako je protiv njega u Hrvatskoj pokrenuta istraga. Hrvatska je odmah u srpnju, putem međunarodne pravne pomoći, dakle preko mađarskoga pravosuđa, poslala Hernadiju nalog za istragu protiv njega, no povratni odgovor, da mu je nalog doista uručen, DORH nikad nije dobio. Također, procedura je takva da je to jedini način da mu se nalog uruči. Hipotetski, Hernadi bi jednostavno mogao reći da nije znao da se protiv njega vodi ikakva istraga jer o tome nije bio službeno obaviješten. DORH ga ničim čvrstim, ma koliko to apsurdno zvučalo, ne bi mogao demantirati.
Daljnji problemi za DORH također proizlaze iz vrlo restriktivnih odredbi novog ZKP-a, a riječ je o odredbama da se pritvor može odrediti ako je osoba u bijegu ili postoji opravdana bojazan da će pobjeći. Hernadi, naime, nije u bijegu. Poznata je njegova adresa i on se ne krije, dakle vrlo je upitno kako ‘dobiti’ od suda pritvor protiv njega.
Treća nevolja za DORH je (ne)mogućnost suđenja u odsutnosti, i tu su problem restriktivne odredbe ZKP-a. Naime, potrebno je da za suđenje u odsutnosti postoje »osobito važni razlozi«. Prvi od triju razloga je također opasnost od bijega, kao i kod pritvora, dok je drugi da se okrivljeniku ne može suditi u stranoj državi, što je zapravo najveća kost u Uskokovu grlu. Suđenje u stranoj državi teoretski se može održati, no za njega je potrebno da osumnjičenik prethodno bude ispitan, što Mađari zasad odbijaju. Uskok je stoga uhvaćen u logičku stupicu, reklo bi se »kvaku 22«. Okrivljeniku se može suditi u Mađarskoj, ali za to Hrvatska mora podignuti optužnicu. Da bi Hrvatska mogla podignuti optužnicu, Hernadije se mora prethodno ispitati. Mora ga ispitati Mađarska koja za to zasad ne pokazuje interes.
Treba napomenuti da bi ova igra živaca između mađarskog i hrvatskog tužiteljstva mogla potrajati unedogled. Jedina promjena mogla bi se pojaviti ulaskom Hrvatske u EU, kada bi Hrvatska kao članica imala za Hernadijem pravo raspisati tzv. europski uhidbeni nalog. Riječ je o institutu zamišljenom da služi kao tjeralica za jedinstveno, europsko pravosuđe, odnosno kako bi se postiglo da nacionalno državljanstvo više ne štiti od izručenja drugoj državi članici. No, unatoč generalno vrlo uspješnoj primjeni, postoji niz primjera da su nacionalna pravosuđa odbila postupiti po zahtjevu druge države. Dosadašnji tijek slučaja Zsolta Hernadija ukazuje na to da bi i on mogao biti upravo jedan takav slučaj.
Izvor: Marin Dešković /Vjesnik/
