U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća za one koji odlaze tražiti posao negdje izvan domovine govorilo se da idu »trbuhom za kruhom«
Uglavnom se odlazilo u europske zemlje, ali je najpopularnija bila Njemačka.
Odlazak na rad u inozemstvo zapravo je u većoj ili manjoj mjeri prisutan oduvijek. Gotovo da i nema obitelji u priobalju koja nije iz tog razloga otpratila nekog od članova u jednu od Amerika.
Danas, zbog velike gospodarske krize, u situaciji kad mnoge obitelji nisu u stanju od zarade pokriti ni osnovnu »košaricu« mnogi opet traže sreću i zaradu u kakvoj stranoj obećanoj zemlji. No za razliku od nekih prijašnjih godina danas za radno mjesto i useljeničku vizu apliciraju podjednako mladi visokoobrazovani ljudi različitih zvanja i zanimanja, kao i oni u srednjim godinama koji već imaju obitelj. U tom slučaju, vrlo često sa sobom vode cijelu obitelj. Kanada, Australija, Novi Zeland, rad na brodu… za ljude u najproduktivnijim godinama trenutačno su najatraktivnija odredišta.
No to nije nikakva hrvatska specifičnost. Preseljenje zbog bolje poslovne budućnosti, pa čak i izvan domovine, uobičajena je praksa u razvijenim zemljama Europske unije, a o SAD-u da ne govorimo. Zbog globalne, teške i višegodišnje gospodarske krize mobilnost radne snage je u porastu, a u tome ne zaostaju ni Hrvati. Zato ne čudi što svakodnevno slušamo i čitamo o grupama koje odlaze u daleke zemlje u potrazi za boljom budućnošću. Na žalost, mnogo njih i njihovih potomaka nikad se neće vratiti u Hrvatsku. Iako je teško reći koliko je građana zaista spremno napustiti svoju zemlju, istraživanje portala MojPosao, napravljeno tijekom kolovoza 2011., pokazalo je da Hrvati itekako razmišljaju o toj mogućnosti. Istraživanje je provedeno u suradnji s najvećom svjetskom on-line regrutacijskom mrežom The Network, a obuhvatilo je više od 900 ispitanika. Pokazalo je da su Hrvati spremni na dugotrajno preseljenje i zbog ugovora na neodređeno.
Na život izvan Hrvatske spremno je 64 posto ispitanika ako bi dobili novi (bolji) posao. S preseljenjem preko granice se djelomično slaže 17 posto ispitanika, dok petina njih (19 posto) nije spremna na promjenu životne okoline.
Ispitanici koji su spremni preseliti u inozemstvo, promijenili bi mjesto stanovanja pod uvjetom da dobiju ugovor na neodređeno (81 posto) ili ugovor na određeno, ali dulji od godinu dana (75 posto). Polovica ispitanika preselila bi se i radi ugovora na određeno u trajanju od pola godine. Četvrtina ispitanika (25 posto) preselila bi i privremeno na razdoblje do šest mjeseci, a isto toliko njih radilo bi na ugovor kod agencija za privremeno zapošljavanje.
Većina ispitanika (59 posto) u inozemstvu je spremna ostati i dulje od pet godina. Četvrtina ispitanika (24 posto) u inozemstvu bi radila tri do pet godina, a njih 17 posto željelo bi se vratiti u roku od tri godine.
Kao najvažnije razloge preseljenja izvan države najviše ispitanika (72 posto) navelo je bolji standard života i lošu ekonomsku situaciju u državi (66 posto). Zbog mogućnosti ostvarenja karijere preselilo bi 48 posto ispitanika, a zbog stjecanja radnog iskustva 43 posto. Svaki četvrti ispitanik (25 posto) selidbom želi započeti nov život, a 22 posto kao razlog navodi upoznavanje novih ljudi.
Najpoželjnija odredišta za nov početak su Njemačka i Švicarska (51 posto) te Velika Britanija (50 posto). U Sjedinjene Američke Države preselilo bi 43 posto ispitanika, a gotovo isto toliko (42 posto) u bližu Austriju. Čak 37 posto ispitanika preselilo bi u Kanadu, a 35 posto u Australiju. U susjednu Sloveniju preseliti je spremna četvrtina ispitanika (25 posto), dok je taj postotak nešto manji za Srbiju (osam posto) i Bosnu i Hercegovinu (šest posto).
Od gradova je najpopularniji London, tamo bi htjela raditi trećina ispitanika (33 posto), te Beč u koji bi preselilo 19 posto ispitanika. Na trećem je mjestu New York iza kojeg slijede Berlin i München.
Pri izboru tvrtke u inozemstvu najviše bi se ispitanika vodilo za dobrom plaćom (64 posto). Gotovo polovica ispitanika (47 posto) tvrtku bi izabrala prema uvjetima za razvoj karijere, a 42 posto njih tvrtku bi biralo prema dobroj radnoj atmosferi.
Uvjeti preseljenja u nepoznatu državu najvažnije su informacije za 66 posto ispitanika, kao i potencijalni smještaj (63 posto). Životni standard je važna informacija za 60 posto ispitanika.
Google je najpoželjniji poslodavac za većinu ispitanika (20 posto), a na drugom mjestu je IBM (10 posto). U Hewlett Packardu htjelo bi raditi šest posto, a u Microsoftu pet posto građana. Apple je na šestom mjestu (četiri posto), odmah iza BMW-a u kojem bi radilo pet posto ispitanika.
Da podaci portala MojPosao nisu samo teorija pokazuje svakodnevna praksa. U medijima se gotovo iz dana u dan objavljuju informacije o grupnim iseljavanjima u daleke zemlje. Kanada i Australija posebno su atraktivne zemlje jer je u njima još relativno lako brzo naći pristojan posao. I što je najvažnije, sa zaradom se mogu platiti troškovi stanovanja i života.
Belišće, Knin, Šibenik, Zadar i niz drugih manjih mjesta i gradova posljednjih su mjeseci ispratili grupe i do tridesetak radno sposobnih osoba koje su se odlučile za Kanadu ili Australiju. Prema informacijama, još je mnogo onih koji se na to spremaju.
Izvor: Silvana Oruč Ivoš / Vjesnik
Akademija-Art
