Hannibal ante portas – Hrvatska pred vratima EU

Hrvatska je danas pred vratima EU, jedino što opasnost prijeti onima što su pred vratima, a ne onima koji se nalaze iza tih vrata. No što je tu je i mi ćemo kroz par mjeseci na referendumu morati odlučiti prolazimo li kroz ta vrata (idemo li u tu zajednicu) ili ne. Druge opcije nemamo, a Hamlet bi rekao «Biti ili ne biti pitanje je sad», što kod nas podrazumijeva «sad ili nikad» ili «učiniti ili ne učiniti».

Prema najavi ministra Jandrokovića Vlada je krenula sa agresivnom kampanjom, koja bi trebala podići ugled EU i pridobiti građane RH da na listiću zaokruže famozni DA.

Pitam se, da li bi itko od naših tri tisuće «lumena», koji rade na ulasku RH u EU, u svom privatnom životu pristao potpisati bilo kakav ugovor, a da nije pročitao sadržaj tog ugovora, dok se od građana očekuje da iziđu na referendum i bez razmišljanja glasaju za ulazak u EU, a da nisu pročitali što to naša vlada u njihovo ime potpisuje (niti su na bilo koji drugi način upoznati), niti nemaju pojma što ih čeka u EU.

Godinama smo «kakti pregovarali» o uvjetima ulaska RH u EU, a u stvari smo od samog početka pa do kraja «pregovora» ucjenjivani. Prva ucjena potiče iz davne 1992.  godine, kada smo morali pristati na to da prodamo banke, izvršimo privatizaciju i otvorimo tržište proizvodima iz EU. Bio je to uvjet da bi tek mogli početi pred pristupni pregovori. Tada smo još bili u ratu i roba iz EU je kroz kratko vrijeme bez pol muke «pomela» domaće proizvođače sa tržišta, dok se broj nezaposlenih iz dana u dan drastično povečavao.

Strane banke su obećavale da ćemo imati kamatu istu kao i u njihovim matičnim državama, a sada imamo kamatu koja je npr. u stambenim kreditima duplo veća nego u zemljama EU iz kojih potiču «majke» naših banaka. Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka i dr. tranzicijske zemlje nemaju tu privilegiju da imaju kamate kao Italija, Francuska, Austrija, Njemačka i.t.d., iako su članice EU, a tako će biti i s nama kad uđemo u EU.

Privatizacija znana kao «legalna pljačka stoljeća» je samo doprinijela propasti domaće industrije, jer su novopečeni poduzetnici iz bojazni da će doći revizija u kojoj bi mogli sve izgubiti, na brzinu sve rasprodali, a novac spremili u strane banke, koje taj isti novac plasiraju kroz banke «kćeri» u RH ali pod nekim drugim uvjetima nego u vlastitoj državi i to isključivo u potrošnju, a ne u proizvodnju.

Zatim je došla ucjena sa generalom Gotovinom, ZERP-om, Piranskim zaljevom, pa usklađivanja u brodogradnji, poljoprivredi, pravosuđu, ljudskim pravima, a sjetite se da smo morali ukinuti i reklamu «Kupujte Hrvatsko», dok danas gotovo sve države EU imaju takove reklame u svojim državama bez posljedica, a nas se ucjenjivalo i prisiljavalo da je «skinemo» samo zato da se ne bi smanjila prodaja robe iz EU u RH (koje licemjerje). I što smo mi to uspjeli «dogovoriti» ili «izdogovarati» s EU? Ništa, samo smo kao loši đaci prepisivali «domaću zadaću», a kada nismo prepisivali onda smo «pisali diktat» (zna se tko je diktirao).

I dok na radiju slušam Olivera kako pjeva «A ja bi tija pismom se zvati…..», u glavi mi se mota da bi i ja «tija» prije referenduma pročitati Lisabonski sporazum (Ustav EU), Ugovor o pridruživanju, uvjete pod kojima možemo izići iz EU (ako to na referendumu odlučimo), stjecanje prava državljanstva, naseljavanja i zapošljavanja u RH i još mnogo toga što se tiče poljoprivrede, ribarstva, brodogradnje i.t.d., ali to što bi ja «tija» nikoga nije briga i ja (kao ni stotine tisuća građana u RH), na Internetu nikako da nađem ono što nas zanima, a oni koji nemaju Internet gotovo da nemaju nikakve mogućnosti da bilo što samostalno saznaju, već su osuđeni samo na informacije koje im se «serviraju» na TV-u, radiju i novinama.

Kako smo to pregovarali, kada recimo imamo kvotu za izvoz šećera u EU, a ulaskom u EU, ćemo, kako sam čuo (jer nemam gdje pročitati pravu informaciju iza koje bi stajala vlada), navodno morati zatvoriti jednu šećeranu (valjda zato da nam život ne bi bio previše sladak). Pitam se da li je naša vlada odredila recimo kvote EU, koliko automobila mogu izvesti u RH, a slobodno bi im mogli, s obzirom na to da nemamo tvornicu automobila i na to koliko automobila uvozimo, uvjetovati da sagrade u RH tvornicu u kojoj bi za automobilsku industriju EU proizvodili dijelove i u kojoj bi zaposlenje našlo par tisuća sada nezaposlenih.

Mi ne smijemo ni pomisliti da postavimo takav ili neki sličan uvjet, kao recimo Izrael, u koji ako želite izvoziti, morate u Izraelu kupiti minimalno 35% od iznosa koji ste izvezli u Izrael. Zamislite, kada bi rekli Kinezima da moraju kupiti u RH robe u iznosu 35% od onoga što su izvezli u RH. Koliko bi to tisuća radnih mjesta bilo? Možda tada ne bi uvozili robu iz Kine, Turske, Indije, Koreje i.t.d., ali bi tada tu robu proizvodili kod nas i imali na burzi mnogo manje nezaposlenih.

Svakodnevno na HTV-u, radiju i u tiskanim medijima slušamo ili čitamo o tome kako se u EU dobro živi, kako ćemo i mi živjeti mnogo bolje nego sada, kada se pridružimo EU. Propaganda daje prve rezultate, jer posljednje istraživanje kaže da je brojka onih koji su ZA prelazi famoznih 50%. Ja bih rekao da su podaci poprilično «frizirani», jer naši građani gledaju i one vijesti ( a naivci u Vladi misle da mi ne vidimo dalje od nosa i HRT-a) iz kojih proizlazi, kako bi rekao William Shakespeare, «Nešto je trulo u državi Danskoj», jer u toj «zajednici iz snova» upravo tisuće mladih nezaposlenih Španjolaca protestira po Španjolskim trgovima, jer Španjolska ima 21% nezaposlenih, a 45% mladih je na burzi rada. Nas «pumpaju» s teorijom da ćemo dobiti poticaje i to bi trebalo biti kakti «to» što će nas izvući iz «banane», a Španjolska je prilikom ulaska u EU dobila poticaja više nego sve «tranzicijske» zemlje zajedno, pa je opet u «banani», zajedno sa Portugalom i Grčkom.

Naši građani posjećuju i Internet stranice u državama EU, gdje se npr. može pročitati da u R. Češkoj naglo pada standard, jer se povećava PDV za 3,5% , pa će poskupjeti hrana, stanarine, prijevoz i.t.d., a mirovine će se smanjiti. Prosječna mirovina u R. Češkoj je sada oko 2.800 kn. i umirovljenici s EU cijenama jedva preživljavaju, a sada im se mirovine smanjuju. Socijalna prava im se svakodnevno smanjuju, standard pada, pa je za očekivati da će broj turista iz R. Češke, na Jadranu ove sezone biti mnogo manji nego prijašnjih godina. Sve se kreće u smjeru kao u Mađarskoj, gdje radnici «cvile» kao nikad prije, a znamo da smo ih prošle godine veoma rijetko sretali na Jadranu.

Ulaskom u EU naše će granice biti otvorene za sve kriminalce iz EU, pa ćemo se suočiti s novim oblicima kriminala, na koje će naši građani nasjedati, dok Francuska i neke Skandinavske države razmišljaju da ponovo uvedu nadzor na svojim granicama, glede kretanja roba i putnika. Po ulasku u EU, kroz kratko vrijeme ćemo imati problem ovisnosti o drogi deset puta veći nego sada. Prepisujemo EU Zakone, a da li je EU svojim zakonima riješila problem droge? Naprotiv u Nizozemskoj su lake droge potpuno legalizirane. Da li to vodi smanjenu ovisnika. Mislim da će to na kraju dovesti do toga da nas stvore ovisnicima, pa ćemo morati biti «sluge pokorne» ako ćemo htjeti dobiti svoju dnevnu dozu, jer da je suprotno i da imaju želju riješiti problem ovisnosti onda bi uveli Zakone iz Saudijske Arabije, i dr. Arapskih zemalja.

Ulaskom u EU naši nezaposleni radnici će dobiti nelojalnu konkurenciju radnika iz Rumunjske i Bugarske, a naši radnici još sedam godina neće moći (legalno) tražiti posao i raditi u zemljama starim članicama EU.

U našem moru će moći ribari sve članice EU, a znamo kako su Talijani devastirali svoje more i jedva čekaju priliku da to rade u našem dijelu Jadrana.

Nadalje, kako informacije dobivamo na kapaljku, tako sam negdje načuo (možda to nije točno) da ulaskom u EU, 25% proračuna odlazi u EU, pa se pitam kako ćemo u budućnosti funkcionirati, kada nam sada ni cijeli proračun nije dostatan za pokriće rashoda.

Čini mi se da nas ulaskom u EU čekaju veliki i bolni rezovi. Dakako, najviše će stradati «mali ljudi», dok će kapitalisti i političari imati puna usta «hvale» (i koristi) za nove «gazde», a mislim da će to sve biti kako mi je rekla jedna Čehinja, kada sam je pitao kako je u EU, a ona je rekla «Isto nam je kao što nam je bilo prije trideset godina u socijalizmu, samo što su onda dolazile direktive iz CK iz Praga, a sada nam je CK u Briselu». Možda će netko sada reći da se iz EU dobivaju smjernice, a ne direktive, samo što nepridržavanje tih smjernica za sobom povlači sankcije, pa mi je svejedno kako se zove jer se na kraju toga, kako god se to zvalo, moramo pridržavati jer ćemo u suprotnom biti kažnjeni.

Zato dragi moji kada budete na referendumu, vodite računa o tome da građani imaju državu kakvu zaslužuju i o Ciceronovoj «Hannibal ante portas», pa se zato unaprijed interesirajte kod svojih prijatelja u EU, da li vam mogu preporučiti tu zajednicu kao poželjnu za život u njoj ili ne, a kako u tekstu spominjem Cicerona i Hamleta, spomenut ću i onu domaću seljačku izreku «Jer poslije j….. , nema kajanja».

Akademija-Art.hr
04.06.2011.