Hanibal Salvaro Hani: Mediteranski dijalozi

Galerija Kapetanova kula, Trg pet bunara, Zadar
izložba akrilnih kolaža

Hanibal Salvaro Hani
Mediteranski dijalozi

od 25. 04. (u 20 sati) do 15. 05. 2012.
 
Izložbu će otvoriti gospodin Ivo Govorčin, predsjednik HDLU-a Zadar.
 
Hanibalova osvajanja
 
Jesmo li navikli uočavati, prepoznavati te uživati u svakovrsnim senzacijama koje nam podastire svijet? Taj sklop sposobnosti – izravno povezan s čulima – ovisi o stupnju otvorenosti naše svijesti i svaki smisleni odgovor podrazumijeva individualizaciju. Budući da je ovdje riječ o takvom tipu vizualnih senzacija (premda ni druge nisu oskudno prisutne, dominacija vizualnoga paradigmatska je za suvremeno društvo) koje tek zahvaljujući mediju u kome se pojavljuju – a to je svaka predodžba, bila ona analogna ili digitalna – bivaju zapažene, zanimljivo je osvijestiti put njihova nastanka, odnosno relaciju prema ne-umjetničkoj stvarnosti.

Naime, sve predodžbe – a one upravo i čine umjetnu stvarnost, dakle stvarnost koju je čovjek stvorio – nastaju izdvajanjem iz prirodne, ne-umjetne, stvarnosti. Predodžbe su selektirane, pročišćene, estetizirane. Ostvarenja Hanibala Salvara to jasno pokazuju. Izdvojenost je to koju stvara okvir, format, sve što djelo fragmentira i izdvaja iz okoline. Asocijacija na geološke slojeve vidljive u presjeku kamene stijene tek potvrđuje kako čisto formalna sveza između dviju sfera realnosti uvijek postoji. Međutim, umjetnički je čin sadržajniji, pomak u odnosu na formalne odlike neizbježan te, povrh svega, dopušta simboličku interpretaciju poput Salvarovih „Mediteransko-afričkih dijaloga“ kako su već bili naslovljeni apstraktni radovi sličnih svojstava.

Lakoća kojom autor pristupa realizaciji, osvajanju terena (vidljivo u strategiji imenovanja i referiranja na različite teritorije i problematike), zadiranju u materiju (očito u ciklusu termičkih intervencija u opeci), nagnala me da se prisjetim njegova najslavnijeg imenjaka. Poput legendarnoga Hanibala i naš Hanibal zadire u materijal koji je privukao njegovu pozornost, jednako tako u oblasti i područja koja ga intrigiraju. Pritom je šarmantno kako to zadiranje, provedeno onako ovlaš poput otresanja bojom natopljene četke – a njene se kapi mogu zaustaviti na platnu kao i na košulji – prelazi u poigravanje značenjima, svojevrsno zadirkivanje koje promatrača, onoga koji zapaža, tim više i uspješnije primorava na budnost. Dovoljna je kombinacija ploha, širokih linija, prekrivenih mrljama i točkicama, u crno-bijelim ili kolorističkim sklopovima, ukratko raspon ritmičko-kolorističkih varijacija za novoosvojeno Hanibalovo polje.

Nikola Albaneže

Hanibal Salvaro Hani sin je Zadranina Marcela Salvara, koji je bio vlasnik rudnika Goleš na Kosovu te rudnika Zora, Emilka i Danica u Šumadiji, a u Zadru 1946. upravitelj Obrtničke zadruge, zatim projektant tunelske peći vapnare u Skradinu te graditelj vojnih tunela na Lastovu. Hanibal Salvaro je također nećak Ante Salvara, opernog tenora Praškog divadla (praškog kazališta), koji je glazbeno educirao poznatog zadarskog glazbenika Josu Špralja.
Niži dio gimnazije je pohađao u Zadru, u koji se doselio 1946. iz Dubrovnika, rodnog grada njegove majke Danice. Od 1948. do 1952. školuje se na Srednjoj tehničkoj građevinskoj školi u Rijeci, a zatim do 1954. radi kao tehničar u tadašnjem zadarskom Gradskom vodovodu. Tijekom djetinstva i mladenaštva u Zadru druži se sa Pavlom Dešpaljem, Nerinom Žodan, Joškom Ivankovićem, Antom Orlićem, Natašom Polivec, Brunom Coenom, Ester Brajković, Milom Jeričević, Željkom Perovićem i drugima. Iz Zadra odlazi 1954. u Zagreb na studij građevine da bi se od 1958. potpuno okrenuo likovnoj umjetnosti, i to poglavito keramici, na što ga je potaknula njegova sestra kiparica Lidia Salvaro. Prvi slikarski i crtački radovi mu datiraju od 1961.
Izlagao je na oko 400 samostalnih i selekcioniranih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu i to u preko 30 zemalja na svim kontinentima. Djela mu se nalaze u muzejima i zbirkama SAD, Japana, Koreje, Italije, Kanade, Njemačke, Egipta, Australije, Austrije, Rusije, Srbije, Slovenije, Argentine, Irske, Meksika, Latvije, Kine i drugdje. Važniji javni prostori u kojima ima trajno postavljena djela su: Valalta, Rovinj, dom INA-e u Sisku, Starogradska vječnica u Zagrebu, Park skulptura u Jakovlju, Permanentni studio suvremene skulpture u Puski, skulptura Zlatni konj na Sajmu automobila Zagreb, Zagrebački velesajam.
Među važnije selekcionirane izložbe spadaju: Zagrebački salon, od 1965. oko 20 puta; Međunarodni natječaj umjetničke keramike u Faenzi (Italija), od 1965. 10 puta; Međunarodni natječaj umjetničke keramike u Gualdo Tadino (Italija), 6 puta; Posuda, izložba WCC Europa: Götheborg, Lillehammer, Aaborg, Helsinki, Sopot, Nr. Krems, Bath, London, Dublin i Deurne, 1977. i 1978; The Chunichi Exhibition, Nagoya (Japan), 1978; Izložba članova IAC, Brockton Museum, Boston (SAD), 1984; Izložba IAC, 4th Floor Gallery, Seattle (SAD), 1984; Foster/White Gallery, Seattle (SAD), 1984; Svjetski triennale male keramike u Zagrebu od 1984. do 1997; Appalachian Craft Centre, Tennessee, SAD, 1985; Trijenale hrvatskog kiparstva; Suvremena hrvatska keramika, Barcelona, Slavonski Brod, 1986; Suvremena svjetska keramika, Frechen (Njemačka), 1986; Europska keramika, Auxerre (Francuska), Barcelona, Linz i Budimpešta, 1988. 1989; Hrvatski trijenale crteža, Hrvatski trijenale akvarela, ALKER 1991, 1992. i 1993; Izložba članova IAC, Karatsu (Japan), 1996; EXPO keramike, Koreja 2001; 40 godina keramike u Sloveniji, 2004, Između 2000. i 2008. sudjelovao na Međunarodnim triennalima tanjura, trofejnih pehara i vaza za cvijeće koji su prikazani u preko 35 gradova Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Kosova. LILLIPUT CERAMICS, Zagreb, Čakovec, Opatija, Rovinj, 2007. i 2008, Izložba članova IAC, Xi’an (Kina) 2008. Na poziv Kabineta ljubljanskog gradonačelnika 2009. priredio je, u povodu 50 godina umjetničkog djelovanja u Sloveniji, izložbu porculanskih skulptura i slika na platnu, pod naslovom „Alpsko – mediteranski dijalozi“ . Također je autor Svjetskog triennala male keramike u Zagrebu, izložbe Suvremena hrvatska keramika u Barceloni, izložbe Lilliput ceramics, Međunarodne izložbe keramike i stakla MIKS, izložbe Keramika Rijeka i izložbe erotike EREX.
Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja za likovna djela u keramici: I. Nagrada na izložbi ekonomske propagande i dizajna 1967. u Beogradu, Nagrada Batana u Rovinju 1967, srebrna jubilarna kocka ULUPUH-a 1975, nagrada Lyons u Faenzi 1978, Zlatna medalja u Gualdo Tadinu 1979, Plaketa ULUPUDS-a na Jugoslavenskom trijenalu keramike u Beogradu i Subotici 1980, Srebrna plaketa u Faenzi 1981, I. Nagrada na Jugoslavenskom trijenalu keramike u Beogradu i Subotici 1983, I.nagrada u Gualdo Tadinu 1983, nagrada Grisia 1973. i 1983, I. Nagrada na izložbi Keramički tanjuri u Zagrebu, 1997. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika HDLU u Zagrebu, Katalonske udruge keramičara u Barceloni i Slovenskog društva keramičara u Ljubljani.

Akademija-Art