Grožnjan – Vladislav Šćepanović: Simulacija smisla


 
 
Gradska galerija Fonticus, Grožnjan
samostalna izložba

Vladislav Šćepanović
Simulacija smisla

od 12. 05. 2012. godine (u 20.00 sati)
 
Izložbu će u prisutnosti autora predstaviti Eugen Borkovsky.
 
Pogledajte galeriju radova!

SIMULACIJA SMISLA
Pisati komentar o likovnim djelima autora koji sam, pored slikarskog rada, piše o problematici kojom se bavi u oblikovanju, nije zahvalan zadatak. Uz to, ukoliko je komentatoru problematika bliska, ako slično kao autor osjeća vrijeme i povijesni trenutak, komentar sadrži ponavljanje ali i podcrtavanje mišljenja, viđenja, stavova.
Vladislav Šćepanović o vremenu koje dijelimo, progovara kolekcijom slikarskih radova većeg formata. On uzima scene koje prepoznajemo iz „svijeta spektakla“. Iz okruženja koje nije realno već je izgrađeno i plasirano medijima masovne komunikacije. Tu nalazimo isječke plakata poznatih filmova, fotografije iz žute štampe, reklama, prepoznatljiva obličja golišavih ljepotica i mačoidnih muškaraca. Svi radovi su sastavljeni od segmenata figurativnih isječaka pa djeluju poput kolaža. Neke od ovih kompozicija djeluju nadrealistički jer su sekvence ujedinjene značenjem a uklopljene na način da im se slijedom mijenja smisao. Autor ih spaja želeći postići osvješćivanje, edukativnost ili u najmanju ruku upozoravajući smisao.
Zapadna civilizacija je u krizi ovisnosti. Vladislav Šćepanović je svijestan ciljane uniformizacije svijeta ponudom simulakruma i onesposobljavanja osobne autentičnosti što sve zajedno rezultira anuliranjem inicijativa. S jedne strane kapital kroz bankarske sustave  i političke elite pokušava i dalje širiti zavisnost. U drugačiju ovisnost stavlja nas tehnologija koja virtualno nudi kao realno. Ekran ili fotografija, plošna slika, sredstvo je komunikacije. Očitost i sugestivnost ovom mediju daje moć, utjecaj i mogućnost manipulacije. Ovdje je dotaknuta ideja mentalnih slika. To su one slike koje ne možemo vidjeti, koje ne postoje u realnosti ali se nalaze u našim mislima. Srednjevjekovna je freska nudila na vjerovanje sliku sveca sa pripadajućim atribucijama. Novovjeki mega plakati ili spotovi na TV ekranu također nameću vjerovanje. Agresivno ponavljana ponuda zadržava se u memoriji. Promatrač od količine informacija ima osjećaj da učestvuje u svemu ali gubi kontakt sa uobičajenom realnošću. Postavlja se pitanje materijalnosti viđenog i zamišljenog, objekta i slike. Naš glas se čuje ili vidi na ekranu društvene mreže. Direktna komunikacija zamjenjuje se efemernošću ekrana. Ova akcidentalna java iskrivljuje realitet. Paul Virilio raspravlja o tome i obrazlaže da virtualne, informatičke ali i televizijske slike kao „mentalni predmeti“ već postoje i kao takve imaju utjecaj na našu svijest. Više ne razlikujemo da li smo negdje bili ili smo samo vidjeli sliku.
Šćepanovičev najdramatičniji rad zasigurno problematizira ideju uniformirane prehrane, ujedinjavanja ukusa pomoću popularne juhe u limenci. Logotip, ambalaža juhe pozadina je morbidnog prikaza osobe raspete na križ. Obožavanje obje stvari nameće nam se na isti način: reklamnim kampanjama. Kao što Coca Cola ističe svoj logotip tako i vjere u javni prostor nameću znakovlje. I jedno i drugo je reklama. Razlika je što proizvođači moraju plaćati takse za isticanje reklama a religijske organizacije ne moraju bez obzira na nametljivost i ekološko vizualno zagađivanje koje po pitanju predimenzioniranih, nametljivih hramova traje stoljećima.

Vladislav Šćepanović problematizira perfidne kampanje skretanja smisla ka želji za estradnom dominacijom. Ta dominacija nije ratna pobjeda, osvajanje ili pravilo jačeg već se oblikuje kao poznatost, uspješnost u medijima sintagmom „biti zvijezda“. Naravno, u te vode estradna mašinerija pripušta rijetke. No, poistovjećivanje puka, želja za crvenim tepihom, milijune ljudi odvlači u trgovine odjeće, fitness klubove, estetske operacije, silikone… Osim što je to poslušna vojska potrošača pomodnih proizvoda, njima se otupljuju čula i gomila postaje manipulirana. 

Opetovano treba upozoriti da je naše doba obilježeno pojavom velikih planetarnih nelogičnosti. Širenje prikrivenih interesnih i vjersko etničkih sukoba, izaziva reakciju. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist neke povlaštene grupe. Globalizacija se ogleda kroz interes i političke proklamacije. Ne možemo preskočiti događanja kojima smo okruženi: neposluh vladajućoj / financijskoj eliti na ulicama New Yorka, Atene, Madrida, Londona, Brisela ili Berlina. Podivljali kapital, državnici u funkciji menađera i isključive vjerske institucije, doprinose urušavanju sistema. Svjedoci smo eksploatacije Afrike, podmukle borbe za prevlast nad naftnim resursima, pokušaja novog rasporeda interesa u novom obliku kolonijalizma. Kapital je sada posegnuo za životima onih koji su ga poštovali, stanovnika zapadnih demokracija. Od pohlepe previđa da time uništava vlastito postojanje.
Šćepanovićeva izložba na temu simulakruma (Baudrillard), smisleno je čvrsto zasnovana kao protest prema masovnoj kulturi shvaćajući da estetika divljeg kapitalizma nije u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Već je mnogima jasno da je od silne proždrljivosti za profitom, izgubljen smisao i kriterij. Nameće se sve više informacija a sve manje značenja. Forsira se potrošnja kako bi se moglo proizvoditi, prodavati, pa opet tako u krug. Svjesno se smanjuje kvaliteta kako bi se proizvod potrošio da bi se kupovao novi. Izmišljaju se dizajni, oblici i na kapaljku, kontrolirano dodaju kvalitete tek toliko da se može poskupjeti proizvod. Ratuju proizvođači računalne i komunikacijske tehnologije. Posebna su priča teleoperateri sa idejom da impuls prepoznaje granice i da je kilometar dalje znatno skuplji.
Urušeni kapitalizam više ne zarađuje nego se sveo na lešinarenje. Mnoštvo ljudi je na rubu egzistencije a upornim profiterstvom bit će ih sve više. No, kapital se još nije osvijestio. Ne slušaju se apeli o tome da nije rješenje u štednji prosječnog čovjeka već u preraspodijeli profita. Beskrupuloznost potrošačkog društva, bespomoćnost pojedinaca, ponuda lažnih ugoda i slične situacije koje kapitalizam skriva pod skute demokracije, mora rezultirati nezadovoljstvom većine. Čini se da socijalističke revolucije nisu uspjele ili su izbrisane rovarenjem kapitala, nacionalizama, vjera. No, još se nije dogodila svjetska socijalna revolucija.
Eugen Borkovsky, V. 2012.

 

Vladislav Šćepanović završio je Fakultet likovnih umetnosti na Cetinju, Crna gora, 1994. godine. Postdiplomske studije završio na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu 1997. gdje radi kao izvanredni profesor na predmetu Crtanje i slikanje. Doktorirao na interdisciplinarnim studijama Univerziteta umetnosti u Beogradu, Oblast teorija umetnosti i medija, 2009.godine u Beogradu, kod mentorice dr. Divne Vuksanović. Izlagao na dvadeset samostalnih i više kolektivnih izložbi u domovini i inozemstvu. Objavio više naučnih radova i jednu monografiju iz Oblasti teorije umetnosti i medija.
Kontakt: scepanovic@hotmail.com

Eugen Borkovsky

Akademija-Art