Eugen Borkovsky
eugen.borkovsky@gmail.com

Galerija Amato, Grožnjan

Sandy Uran
CRVENO
od 17. 08. 2011.

Pogledajte galeriju radova!

Izložbu je, u prisutnosti autorice, predstavio Eugen Borkovsky. Poslije otvorenja izložbe, u renesansnoj gradskoj loži (prizemlje Gradske galerije Fonticus Grožnjan) priređen je poetsko – glazbeni performance: TUTTO DONNE. Sudjelovali: Laura Marchig, pjesnikinja; Anita Primorac, udaraljkašica; Vivien Galletta, mezzosopran; Ana Horvat, vokalna solistica; Lorenza Ana Puhar, vokalna solistica.

Sandy Uran: Crveno

Pred nama je kolekcija monokromatskih kompozicija koje ujedinjuje crvena boja. Crvena s plavom i žutom čini tri osnovne boje. Crvena označava ljubav, strast, radost, intenzivnost. Ona ima snažno, razdražujuće djelovanje, popravlja raspoloženje, ubrzava puls, pospješuje disanje i mišićnu napetost. Crvena boja ostavlja snažan utisak na promatrača jer pobuđuje i uzbuđuje, podsjeća nas na revoluciju. To je boja strasti i erotike. Crvena boja signalizira opasnost. Crveno je boja krvi, vatre i ljubavi.

Iako Sandy Uran ovaj projekt smješta u ideju feminističkih konotacija pa izložbu naziva Žena, ovo ostavljamo po strani. Zanima nas rezultat promišljanja oblika zasićen crvenom bojom i pozicija autorice u prigodi oblikovanja. Njezin bi se opus kojeg predstavljamo, mogao tumačiti interesom za slikarski rad koji prestaje biti prijenosnik slika realnog a progovara o pojmovanju osobnog trenutka i problematiziranju spoznaje stalnog tijeka, uzročno posljedične, kvantne spoznaje svijeta i mijene kao karakteristike svega oko nas.

Ove geometrijske apstrakcije sazdane su od neobične kombinacije podloge / platna i staklene površine. Kompozicija je ponegdje naznačena različitim karakterom boje, rasterom površine, sjajem / ne sjajem ili intervencijama nadogradnje staklenim pločama. Ponegdje su u igri i drugi materijali koji u tragovima čine nisku reljefnost. Autorica često koristi tehniku svojevrsnog otiska gdje na neosušenu podlogu prislanja staklenu površinu na kojoj ostaje trag boje a na platnu ostaje trag intervencije. Ove kompozicije uvjetno možemo doživjeti kao objekte. Razlog za to je pažljiva obrada rubnih stranica osnovnog formata uz već spomenute elemente koji stupnjuju površine / oblike do nivoa reljefa.

Poput tragova koje autorica ostavlja na staklu, radovi nose odjeke osobnih impresija. Umjetnica istovremeno prikazuje i sakriva. Ponegdje nalazimo umjerenu gestu. Senzibilnijem promatraču nudi se trag raspoloženja. Iako ona odgovorno kontrolira interpretaciju impresije, poprište tragova ostavlja mjesto za doživljaj. Dojmove o ovom postavu možemo u grubo podijeliti na dva segmenta. Možemo ga doživjeti kao autoričin doživljaj sebe unutar vremena u kojem živi. Pored toga niz crvenih radova percipiramo kao kultiviranu likovnu igru. Možda bi najbliže optimalno tumačenje bilo da je osobni trenutak iznjedrio izbor oblikovanja a nastavak nizanja ostaje vjeran inicijalnoj ideji. Pored toga, posezanje za jednom bojom i to izazovno crvenom, unosi ideju provokacije promatrača. Tako nastaje serija radova različitih formata i različitog gradbenog sustava ali sličnih likovnih karakteristika. Promatrajući cijeli ciklus, doživljavamo ga kao sinergični niz. Ideju o (su)djelovanju više čimbenika čiji zbir aktivnosti biva veći od brojevnog zbroja dijelova uključenih u niz. Ovo određenje odvaja nas od sabiranja i analiziranja elemenata a okreće nas dojmu cjelokupnog projekta.

Komunikacija s promatračima ostvarena je na dvije razine: promatrača i pojedinog rada i rada kao činioca niza ili grupe. Možemo reći da je u cijeli postav jedna instalacija. Vrijeme je alter postmodernizma. Izložba, likovni projekt Crveno provocira masovnu kulturu današnjice. Pozni, divlji kapitalizam je na djelu i nije više u mogućnosti odrediti što je ispravno ili što je lijepo. Nametnuto je previše informacija koje sve manje znače. Besmisleno tjeranje na potrošnju, hedonizam kao oblik samoispunjenja koji ne donosi istinsko zadovoljstvo karakteristike su vremena u kojem živimo.

Sandy Uran u projekt kreće igrajući se. Ova igra dodiruje novi način spoznaje svijeta kroz provokativnu sumnju. Igra se razvija u promišljeni niz. Sumnja je poduprta odupiranju pravilima likovnog oblikovanja. Rezultat je nepoštovanje uobičajenih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Autorica prezire uobičajenost a posebno privilegiranost određenih definiranih umjetničkih pravaca. Iako stroga i promišljena ova djela pokušavaju poštovati igru a ne pravila.
Eugen Borkovsky

Akademija-Art.hr
07.09.2011.