Gradska galerija Fonticus, Grožnjan
Otello Mamprin
Impronte della vita
od 07. 10. 2011. (19.00 sati)
Izložbu će u prisutnosti autora predstaviti Eugen Borkovsky.
Svjedočanstvo osobnog tijeka
Osobni doživljaj tijeka ima više konotacija. Može bilježiti unutrašnji proces poput promišljanja, kombinatorike, spoznavanja, može označavati doslovno kretanje, putovanje, mijenjanje okoline. Može manifestirati nizanje, taloženje, grupiranje predmeta ili doživljaja. Tijek povezujemo s mijenom koja je u samoj njegovoj biti. Ostaje pitanje je li mijena neizbježno rezultat tijeka ili ideja mijene inicira tijek.
Otello Mamprin predstavlja kolekciju radova koji svi nose karakterističnu oznaku. To je otisak prsta, trag koji ostavlja struktura brazdi jagodice ljudskog prsta. Oblik papilarnih linija označuje individualnost jer se tijekom života ne mijenja. Otisak prsta najstarija je karakteristika korištena za biometrijsku identifikaciju. Njezina povijest datira najmanje 2200 godinu prije nove ere. Poznato je da su otiske prstiju koristili Asirci, Babilonci, Kinezi. To je nepromjenljivi dio fizičkog tijela. Otisak prsta je osobna karakteristika svakog čovjeka iako nema status lica jer se ono mijenja. Na ovim radovima otisci prstiju prisutni su kao znak osobnog.
Autor se koristi i mnoštvom drugog znakovlja koje je podložno promjenama. Nalazimo ih u rasponu od figura čovjeka, dijelova tijela, zapisa slovima, brojevima ili znakovima, geometriziranim površinama, crtežima životinja, isparanim papirima, čak i gestualnim slikarskim potezima. Iluziju tekstualnog zapisa autor vješto kreira višebojnim linijama i uslojavanjem grafolikih znakova. Na svim radovima je uočljiv otisak prsta koji je uvijek smislena poveznica narativnosti pojedinog rada. Ponegdje je taj znak multipliciran a negdje, pojedinog, autor uzima kao okosnicu kompozicije rada.
Radove možemo svrstati u granično područje slikarstva, grafike i crteža. Formati platna prekriveni su mnogobrojnim slojevima zapisa. Teško je razlučiti da li je nanesen ton kao podloga ili je slojevanje iznjedrilo popunjenost površina. Na radovima očitavamo elemente grafita ili uličnog slikarstva. Neki elementi djeluju preneseni poput šablone. Geometrijske, kvadratne površine ili detalje autor postavlja planirano čime do neke mjere stabilizira kompoziciju.
Svi radovi imaju raspršenu pozadinu a kompozicija počiva na umjetnikovoj striktnoj intervenciji uvođenja naočitijeg prednjeg plana koji je često polutransparentan. On ne dozvoljava površini rada izlazak iz formata bez obzira što se formalno gradivni oblici ponegdje nastavljaju i izvan plohe slikarske podloge. Crteži na pojedinim radovima uvijek su scenično postavljeni. To nas u prvi mah navodi na ideju plakata, obavijesti, plasirane informacije. Očito je da autor želi izgovoriti, ispričati osobna iskustva kroz koja ga je naveo životni put. Cijeli rad ili njegovi dijelovi postaju ideogram.
Kao što nam je potrebno više nota za iskazivanje zvuka tijekom određenog vremenskog intervala, tako je autoru bilo potrebno nizanje elemenata da bi oslikao osobni doživljaj tijeka. Bogate izvedbe rukopisnom iluminacijom, promatrača pozivaju na izčitavanje. Sliku ne možemo obuhvatiti jednim pogledom. Ostavljajući tekstove nečitkima autor se oslanja na doživljaj detalja, pojedinog rada i postava kao cjeline. Od slova / teksta i slikovnih znakova formirana je nova likovna činjenica. Ova manipulacija usmjeruje našu pažnju prema značenju. Počinje nas zanimati bit. Postajemo zainteresirani za smisao konglomerata formi. Likovna raznolikost slikovnih artefakata, bez obzira na prepoznatljivi znakovni repertoar poziva nas na instinktivno doživljavanje. Izbor jezika znakovlja, umjetniku služi kao naznaka aktivnog doživljaja i interpretacije svijeta. Pozvani smo osjetiti kaleidoskop obilja naslaga tijeka.
Iako autor manipulira porukama memorije osobnog iskustva ovaj ciklus ukazuje na nesporazume u komunikaciji. Mamprin prezentira dijalog unutar samih radova. Ovu situaciju možemo doživjeti kao problematiziranje mnoštva formalnih informacija kojima smo obasuti i koje moramo percipirati bez obzira na njihovu neprihvatljivost za naše pojmovanje. Sa plakata, iz novina, iz TV kutija bombardirani smo slikom koju ne želimo vidjeti. Nažalost, vidjeli smo ju jer nam je iznenada nametnuta. Time se prag tolerancije širi i više nas ne šokira vidjeti raskomadano ljudsko tijelo ili nečiju tragediju. To snižavanje praga tolerancije, nije pridonijelo našoj senzibilnosti već upravo suprotno, gasi naš senzibilitet i emocionalnu osjetljivost. To utječe i na našu međusobnu komunikaciju koja postaje sve formalnija i sve više prikriva prave dojmove i osjećaje.
Kriza vrijednosti, zamjena vrijednosti i sumnja u povijest, reflektiraju se u suvremenoj umjetnosti mijenjanjem uobičajenih pristupa umjetničkoj kreaciji. Dolazi do protivljenja jednoobraznosti i kulturalne centriranosti. Naglasak je na osobnom. Umjesto isključivo estetskog, postmodernizam poštuje instinktivno. Sigurni smo da Otello Mamprin intenzivno doživljava svijet koji ga okružuje i da nam to želi prenijeti. Poput nekog kaleidoskopa na radu su signirani dječak koji se igra loptom, mladić s oružjem, naga žena, osoba s gitarom. Preko njih kao da su zalijepljene isparane stranice dnevnika koji je uvijek pisan nečitkim rukopisom i u nekoj napetoj atmosferi potrebe za izgovorom osobnog stanja. Mamprin sve to još jednom naglašava otiskom prsta. Kao da nam želi poručiti da je sve to on i da time potvrđuje osobno svjedočenje tijeka.
Eugen Borkovsky
Akademija-Art.hr
05.10.2011.
