Skip to content

Grožnjan – Krešimir Sokol: Numbers

Eugen Borkovsky, voditelj programa Gradske galerije Fonticus Grožnjan
eugen.borkovsky@gmail.com


Gradska galerija Fonticus, Grožnjan
Krešimir Sokol
NUMBERS
od 28. 10. 2011. (u 19.00 sati)

Izložbu će u prisutnosti autora predstaviti Eugen Borkovsky.

ZNAKOVNE GRANICE KONVENCIJA

„Sve ima jedan kraj, samo hrenovka ima dva“


Pojam kreativno zaista se, u postmodernističkom vremenu odnosi na širok dijapazon stvaralačkih djelatnosti. Od prošlih vremena, u kojima su pravila interpretacije, tehnologije, pristupi oblikovanju bili zadani u velikoj mjeri, razlikujemo se u mnogočemu. Ta promjena diskursa odnosi se i na kreativca i na konzumenta, promatrača.

Recentno povijesno vrijeme poklopilo se s kreativnim periodom u likovnom promišljanju Krešimira Sokola. Ovaj rasni i maštoviti slikar, nakon nekoliko odličnih ciklusa koji u potpunosti korespondiraju s komplimentom umjetnost, započinje ciklus s potpuno novim, atraktivnim polazištem. On odlučuje raditi grafite.

Grafiterstvo je najčešće, zaodjenuto tamom noći i idejom pamfleta, provokacije. Grafit je redovno dosjetka, provokacija, tajna misija. Sokol svoje grafite likovno stilizira. On ih dovodi do nečitkosti ili do vizualnog stanja koje mogu izčitati samo oni koji se bave sličnom problematikom. Tako neki radovi, iako konkretnih polazišta, u rezultatu prilaze apstrakciji. Unatoč tome dojmljivi su.

„Odem do Berlina da napišem grafit, a oni srušili zid“

Tražeći materijal vezan za ovu problematiku, odjednom sam se našao u središtu šarenih oblika sintetiziranih poruka ali i dosjetki. Uglavnom verbalnih. Sa vama ću podijeliti što sada znam o problematici grafita. Šire gledano i pećinsko slikarstvo moglo bi se po ideji, poruci, vjerojatnoj tajnosti, svrstati u grafite. I tu je pojedinac iskazivao želju, ideju, često u primisli imajući opće dobro zajednice. U slikovno – tekstualne objave spadaju plakati. Ali, oni polaze iz suprotnih pozicija, iz pozicije uvjeravanja, ponude, moći.

Iako su grafiti, ulične slike ali i murali nastali kao protest, kao slobodni oblikovni iskazi, najčešće protiv vlasti, vremenom dobivaju estetsku priznatost i bivaju socijalno prihvaćeni. Danas ih se ponekad i naručuje od strane struktura vlasti kao znak promjene, oznaku liberalizma. Organizirani i legalizirani radovi pomalo gube na svom značenju i pretvaraju se u ulične dekoracije. Jedino grafit, učinjen brzo i tajno, od strane nepoznatog autora, još nosi smisao svog nastanka.

„Nitko nije lud da pročita ovo, ali uvijek se nađe neki izuzetak“

Grafit je pojam koji obuhvaća natpis, osmišljeno oblikovan, na površini javnog prostora. To je najčešće zid ali može biti i nogostup, ograda, manji tehnički objekt poput trafostanice, željeznički vagoni pa čak i autobusi. Mišljenje o grafitima je podijeljeno. Neki ga smatraju umjetničkim činom a neki napadnim vandalizmom. Ponekad nailazimo na ružne ali i na izuzetno duhovite i promišljene uratke. Često su to samo napisi ali grafiteri ih ne priznaju pod grafite. Grafit bi trebao problematizirati socijalne situacije i ukazivati na nedostatke vremena u kojem crtač grafita živi.

Važno je reći da se uz grafite podrazumijeva hip hop kultura, zvuk (repanje), ples (brzi, akrobatski elementi), moda, način ophođenja ali i politički aktivizam. To je urbani kulturni pokret iz ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Pokrenuli su ga stanovnici siromašnih četvrti New Yorka na čelu s Portorikancima i Afroamerikancima. Danas je prihvaćen i raširen diljem svijeta.

„Einsteinova teorija je relativno jednostavna.“


Ulično slikarstvo i grafit su dvije različite kategorije iako se u nekim izražajnim komponentama preklapaju. Granicu je teško odrediti. Ulično slikarstvo rijetko podnosi apstrakcije ukoliko nije u funkciji ilustracije stanja, trenutka, npr. eksplozija, nagli pokret i sl. To je razumljivo jer je riječ o poruci, izgovoru, želji za saopćavanjem. Grafiti su, kako im samo ime kaže, znakovi, potpisi, često stilizirani i razrađeni u likovno – dizajnerskom smislu. Grafit je najčešće poruka tekstom a ulično slikarstvo je poruka slikom uz minoriziranje teksta koji se često svodi na potpis autora. Tu su još i murali koji zbog zahtijevnosti izvedbe pripadaju planiranoj likovnosti. Mural možemo smatrati suvremenom freskom. Iako se teme i izvedbe preklapaju, ulični slikari obično preziru grafitere ili muraliste ali i obrnuto.

U ideju grafita ulazi pojam javni prostor. To je područje ili mjesto koje je dostupno svim građanima, bez obzira na dob, spol, rasu, nacionalnu ili ekonomsku pripadnost. Česte lokacije javnih događanja koji imaju čak i kulturne programe su šoping centri. No oni su prividno javni prostori. Ovdje moramo konstatirati da mnoge porodice veliki dio slobodnog vremena provode upravo ovdje i daju se zarobiti od reklamokracije. Ovdje im se kao zidne poruke nude plakati.

„Je*eš zid na kojem ništa ne piše“

Krešimir Sokol predstavlja novi likovni niz koji korespondira s uličnim slikarstvom, grafitima. U rezultatu, pri pogledu na ove radove, postajemo svjedoci razigrane igre oblicima bez mišljenog oslonca za pogled. To može biti detalj u crvenoj boji, natpis NUMBER koji je zapravo pseudonim autora. Kompozicija je razdijeljena fragmentima, koji su dijelovi napisa, slova ili brojeva. Često je elementima dodana sjena pa imamo dojam reljefa. Radovi djeluju ekspresivno bez obzira što autor koristi samo crne, bijele i sive tonove. Ponegdje obrubi ploha elemenata bivaju naglašeni, a ponegdje se nastavljaju. Ritam je izrazito naglašen gustoćom i frekvencijom slikovnih segmenata. Frekvencija se mijenja od rada do rada a ponekad i unutar pojedine grafiterske kompozicije. Elementi izlaze iz formata. Intenzitet ne prestaje pri rubu što prenosi i naglašava uzavrelost urbanog miljea.

„Ni budućnost nije ono što je bila.“


Sokol ovime inicira, pokreće, oživljava komunikaciju. On nam ne nameće stav niti izgovara svoju osobnost ali nas grafiterskim načinom igre uvlači u promišljanje o suvremenom povijesnom trenutku. Ne možemo preskočiti događanja kojima smo okruženi. Opet navodim: Od vulgarne domaće predizborne kampanje do neposluha vladajućoj eliti na ulicama New Yorka, Atene, Londona, Brisela ili Berlina. Ovdje, u ovom ipak umjerenom provincijskom području, situacija je stabilnija a reakcije su umjerenije ali nam polako raste tenzija nezadovoljstva stanjem u ostatku države, kontinenta, svijeta. Podivljali kapital, državnici u funkciji menađera umjesto demokratski izabranih predstavnika naroda koji se o narodu i brinu, doprinose urušavanju cijelog sistema. Već smo odavno svjedoci eksploatacije i uništavanja Afrike, borbe za prevlast nad naftnim resursima na bliskom istoku, nametanja novog rasporeda interesa u novom obliku kolonijalizma. Kapital je sada posegnuo za životima onih koji su ga poštovali, stanovnika tzv. zapadnih demokracija. Od pohlepe je previdio da si time odsijeca vlastitu stabilnost. Kao i sve dosadašnje monetarne krize i ovu će platiti srednji i najsiromašniji sloj stanovnika. Grafit i ulično slikarstvo još je jedan od načina osobne građanske neposlušnosti. Iako nije započeo s grafitima „15. X“, Sokol reagira, „prlja“ javne površine nečim osobnim. On se ne koristi političkim parolama. On uzima brojeve. A, zar u ovo vrijeme kapitalističke hipokrizije nisu jedino brojevi važni? Novčanice, stupanj inflacije, porez, najvažnije stvari naše jadne civilizacije izražavaju se brojevima.

„Da li ste u posljednje vrijeme pročitali neki dobar zid?“

Umjetnik mora eksperimentirati, isprobavati, tražiti. To je i smisao umjetnosti ali i stav prema životu. Tako sokol isprobava ulicu, napetost ilegale, adrenalin zabranjenog. Iako su grafit i ulično slikarstvo već dobili legitimitet umjetničkih pravaca, još uvijek šare na zidovima ili vlakovima doživljavamo kao osobenjaštvo autora. Ukoliko zastanemo pa ih podrobnije zagledamo, uočiti ćemo drugačiji pristup kompoziciji, koloru, izboru uvedenih detalja. Krešimir Sokol sužava izbor elemenata i kolora i pred nama, na ovim zidovima (galerije), nalazimo unutarnji sklad bez obzira što je interpretacija grafiterska. Tako možemo konstatirati da je Sokol krenuo od ideje grafita što mu je poslužilo za oslobađanje od stega klasičnog slikarstva. Unutar tijeka promišljanja, rezultat je ponovno odličan. Pred nama su autorski grafiti. Umjetnik, sjajni slikar, odustaje od oblikovanja u konvencionalnom smislu i kreće u diverzije: urbano područje obogaćuje svojim radom. Izlazi na cestu i, poput tata, poklanja gradu svoj rad.

Završio bih jednim zidnim natpisom: „Vodite ljubav, a ne pse“

Eugen Borkovsky

Krešimir Sokol rođen je 1957. godine. Slikar i kipar. Izlagao samostalno i skupno u zemlji i inozemstvu u razdoblju od 1986 – 2011. Dobitnik je nekoliko nagrada. Član HDLU Rijeka i HZSU. Živi i radi u Rijeci.

Adresa: Ede Jardasa 13, 51000 RIJEKA, HR, e-mail: kresimir.sokol@ri.t-com.hr

Akademija-Art.hr
27.10.2011.