Grožnjan – Josip Mijić: Život u kutiji

Gradska galerija Fonticus, Grožnjan
Josip Mijić

Život u kutiji
od 02. 09. 2011.
 

Izložbu prisutavlja Eugen Borkovsky

Pogledajte galeriju radova!

Josip Mijić: ŽIVOT U KUTIJI

Pred nama je serija radova koje potpisuje Josip Mijić. Izvedeni su kombiniranjem tehnika, te, iako mišljeni slikarski predstavljaju reljefne kompozicije. Autor predstavlja seriju radova kojima je naglašeni likovni element oblik kocke. Analizirajući ciklus, primjetna je koncentracija na zaokruženo likovno istraživanje. Umjetnik svjesno ostaje unutar samozadanog kanona. Ovu izložbu predstavljam kao konceptualni projekt jer pored izuzetnih likovnih kvaliteta progovara o trenutku sadašnjice. Pred nama je razvoj misli od doživljene realnosti preko nadrealističkih promišljanja do postizanja nivoa simbola. Na svim radovima pojavljuju se minijaturni kvadratni prostori. Umjetnik njima gradi kompoziciju ali i dojam, naglašavajući ga tamnim kolorom i reduciranom skalom često zlatnih tonova. Radovi iniciraju nekoliko mogućih interpretacija. Najzanimljiviji diskursi su pozicija autora, vrijeme u kojem su radovi nastali i odnos sa promatračem.

Autor nazivom ciklusa određuje tematski okvir a inicira mnoge asocijacije. Možemo sintagmu „Život u kutiji“ doživjeti kao pretjerano zaštitništvo od strane roditelja, zatvorenost i izoliranost pojedinca usred čopora, skučenost usred nametnutih obaveza i poslova, nasilno uguravanje u nacionalne ili vjerske okvire. Šetnja postavom sugerira izraženo nezadovoljstvo ili u najmanju ruku ideju propitivanja osobnog statusa. Josip Mijić problematizira socijalne situacije s kojima nije zadovoljan. Izgovara ocjenu „ukutijavanja“ načina i pristupa životu: kutija – škola, kutija – televizor, kutija – stan da bismo završili također u kutiji – kovčegu.

Autor je svjestan da nesigurnost postojanja oduvijek biva kompenzirana određivanjem osobnog prostora. To je uvriježeni način posjedovanja ili tradicijom i odgojem utisnutog pripadanja lokalitetu. Kutak pod suncem ima u sebi dva pojmovna orijentira: psihički i fizikalni. Ogoljeno fizikalno, pojam se odnosi na kvadraturu prostora. Psihički, posjedovanje određenog prostora unosi ideju sigurnosti. Doživljajno, kutija, kutak, ugao može označavati toplo mjesto u kojem se osjećamo ugodno, lokaciju djetinjstva ili dio prostora u kojem ne brišemo prašinu. Ovo je tradicionalni poželjni pristup. No, postoji i nomadski pristup kojemu više nisu potrebne sve navedene olakšice već se on ostvaruje mijenjanjem i prilagodbom datostima trenutka. Smještanje u kutije, ladice, foldere uobičajeni je način osiguravanja reda. Tako nomad, poput virusa ruši sistem. Potrebno ga je eliminirati.

Otkrivanje kutijičastog oblika i izvlačenje njegove znakovitosti iz memorije omogućava poigravanje egzistencijalnim kategorijama. Promatraču s urbanim iskustvom, ova situacija postaje upozorenje. Poput saća u košnicama pred nama je asocijacija suvremenih nehumanim nastambama prije svega urbanih područja mega gradova. Radovi nameću žalobne asocijacije. Na neki način autor problematizira način života kojeg u današnjem obliku uvodi kapitalistička privreda. Poznata su nam predgrađa velikih gradova u kojima neurbanizirano i nehumano žive ljudi bez identiteta. Kapital, u početku industrijalizacije, pod krinkom napretka dovodi pučanstvo u grad ili u njega uklapa pojedince koji su pred feudalnim gospodarima preživljavanje potražili u gradu. No, uskoro se kapital očituje kao nehuman i koristoljubiv. Povratka nema. Zemlja, imanje je izgubljeno, akterima preostaje prodavanje sopstvene radne snage. I, kao što bijaše na početku epohe kapitalizma svjedoci smo da pomamljeni i ugroženi kapital danas nudi ono isto što je nudio odmah nakon svog rođenja: bijednu nadnicu, mala ili nikakva socijalna prava, nemogućnost pritužbe, nemogućnost izražavanja glasa pojedinca. O tome piše kaže Marko Lederer, u odličnom članku povodom uličnih incidenata u Londonu, Madridu, Ateni, Berlinu, Parizu i drugdje, “Kapitalističke demokracije danas nam se nameću kao nezaobilazne tvorevine. One se smatraju jedinim sistemom koji može omogućiti kvalitetan životni standard. Za alternativu nam nedostaje hrabrosti. Čak i oni koji su iz očaja izašli na ceste diljem Europe ne bore se da bi promijenili sustav, nego kako bi izborili pravo u njemu sudjelovati.“

Strašan rezultat uljudbe! Spoznati da su nam već unaprijed namijenjene kutije uzrokuje nelagodu. Mijić ima svijest o dirigiranoj moći koja svoju snagu i vlast zasniva na načelu da pojedinac u svemu treba biti podređen kolektivu, jer je takav, s potpuno potisnutom individualnošću, najpodložniji manipulaciji. Možemo, na žalost, potvrditi kako je mnogo onog što živimo, a nismo zadovoljni tretmanom i osobnim učešćem u životu, izraženo ovim projektom. Iako apstraktne, ove sliko – reljefne tvorevine izgovaraju prepoznati ili još neprepoznati teror tzv. demokratskog društvenog uređenja na današnji način. Manipulacija ljudima dovedena je do perfidne simulacije sreće posjedovanjem nove kutije za vožnju ili kutije za pranje mozga, tzv. televizor.

Josip Mijić vjerojatno nije ovako radikalno promišljao gradeći ove radove. Ciklus mu se događa iz pozicije osobnog stanja u vremenu i lokaciji. Mijić poštuje osobni doživljaj. Djelo čini individualnim predmetom. Instinktivan pristup, otklon prema subjektivnom interpretira realnost prema egzistencijalnom iskustvu. On konfrontira crnilo gliba, prljavštine sa područjima sjaja, zlata, s asocijacijom svjetla u daljini. Nakupine kutijica / sudbina kombinirane su likovno promišljeno. Promjena nekog elementa izaziva promjenu cijelog sustava. Ovo su kuće / portreti nas samih, otuđenih pojedinaca. Kao što smo zagadili prirodu tako smo zagadili i međusobnu komunikaciju. Autor se oslanja na naš senzibilitet i uvodi nas u poziciju aktivnog promatrača koji se mora odlučiti što doživljava gledajući ove radove. Doživljava li predmet ili događaj. Jer, ovi kutijasti prostori nisu naseljeni. Glavna uloga ponuđena je promatraču.

Socijalne konotacije ovdje postaju razumljive kao znak. Alter postmodernizam upozorava i preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi promišljati. Materijal, sredstva, oblici prepušteni su na volju idejnom tvorcu koji više nije Bog već je jedan od nas. Relativizacija, kritika okoline postaje način percepcije. Bog izvan nas je umro. Uz obrazovanje i spoznaju o stalnom tijeku i mijeni svega oko nas i u nama samima prestajemo biti podložni uobičajenim pravilima. Tako smo u isto vrijeme i sanjači i buntovnici i kreatori.

Određeno razočaranje civilizacijom izgovoreno je likovnim jezikom. Dramatična epika potkrijepljena je izuzetno snažnim radovima. Unatoč nagomilanosti kutija, imamo dojam izoliranosti. Uviđamo da ponuđena kutija nije oblik, već okvir ispunjen osobnom prazninom. Autor naizmjence prelazi granice istraživanja individualne percepcije problema i općenite fenomenologije životnog prostora. Osobni doživljaj detektiramo detaljima likovne igre gdje autor dosjetljivo i pomalo cinično uvodi u rad samo jednu kutijicu. Ovdje umjetnik gradi obujmicu za cijeli ciklus. Odnos pojedinca i okoline indiciran je usamljenošću. Ovdje priča zapravo započinje i završava.

Eugen Borkovsky

Akad. slikar mr. spec. Josip Mijić rođen je 1975. godine u Travniku. Na Akademiju likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu upisao se 1997. Diplomirao je god. 2002. godine na slikarskom odjelu u klasi prof. Ante Kajinića. 2005. godine završio je poslijediplomski studij Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru pod stručnim vodstvom mentora studija prof. Ante Kajinića. Od 2003. predaje Teoriju prostora i Kompjutorsku grafiku u statusu mlađeg asistenta na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu pri Sveučilištu u Mostaru. 2005. imenovan je za web mastera internet stranice Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Član je uredništva časopisa Akademija, Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Izlagao na mnogobrojnim kolektivnim i samostalnim izložbama: Čitluk, Foča, Goražde, Grude, Novi Travnik, Mostar, Sarajevo, Široki Brijeg, Travnik, Zenica (BiH); Dubrovnik, Metković, Split, Ston, Vinkovci, Zadar, Zagreb (HR); Cadaques, Pineda de Mar (E); Bages (F); Chiddlingly (GB); Temišvar (RO); itd.Član je: HULU Split, HDLU Zagreb, ULUBiH, ULS Lašvanske doline.

Akademija-Art.hr
04.09.2011.