Gradska galerija Fonticus, Grožnjan
Jadranka Hodanić
Osobne bilješke
Od 28. 08. 2010. (u 20.30. sati)
Igra obuzima: ona se izvršava kao maštom okrilaćeno ljudsko činjenje u čudnovatom međuprostoru stvarnosti i mogućnosti, realnosti i imaginarnog privida. Igra prikazuje na samoj sebi, na idealnoj sceni, koju je ona sama izradila i izazvala, sve druge fenomene postojanja i također još samu sebe.
Eugen Fink, Osnovni fenomeni ljudskog postojanja
Jadranka Hodanić predstavlja izbor iz nekoliko kolekcija radova. Svi pripadaju mediju crteža. Sve karakterizira zapis nalik grafitu ili s postignutim karakteristikama dječjeg crteža. U asortiman gestualnih bilješki uvršteni su arhitektonski, pejzažni ili portretni elementi. Prepoznatljivi oblici se u njenim radovima nužno ne nadopunjuju. Ponegdje su u očitom neskladu. Pojavljuju se kao talozi sjećanja, reminiscencija na doživljeno. U prvom čitanju prepoznajemo karakter prostora a u podrobnijem stanje autorice. Pokazuje se pomak od viđenog, izraženog doživljajem, koji oblik pretvara u proživljeni stav.
Podloga je papir kojeg umjetnica koristi za gestualni zapis. Gdjekad ga ostavlja djelomično neobrađenim a ponekad njene likovne intervencije oslikavaju sadržajnu razložnost. Podloga svih radova poštovana je istovrijedno motivu. Često je prilagođena funkcionalnosti sklada sa sadržajem. Zapisi često izlaze iz formata rada. Autorica ne štuje uvriježena pravila perspektive. Ona miješa planove i uvjetuje ih smislom bez obzira na prividni nesklad. Kompozicija radova oslanja se na raspored oblika ili na intenzitet boje / tona. Ritam je znatno aktiviran dispozicijom elemenata. Frekvencija se mijenja prelazeći od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada.
Važan aspekt premise je mijena: u autoričinoj okolini ili u zamišljenom okolišu. Inicijalni pokretač je nedefinirani pejzaž ili detalj. Autoricu zapravo ne zanima ambijent, konfiguracija terena ili atmosferske prilike; motiv joj je potreban kao polazište, kao „bojno polje“ na kojem može izgovoriti intimno. Rezultat je uvijek viđenje, a ne vidljivo.
Emotivni naboj progovara kroz izbor i kroz pristup motivima. Pred nama su doživljeni trenuci oblikovanja koji se ne mogu ponoviti. Dubioznost pojma trenutak i njegov obim, značenje i definicija, mogu se različito interpretirati. Trenutak može biti uobičajeno objašnjen, sekundom, danom, godinom, a može biti poosobljen i sveden na doživljaj individualnog saznanja. Od toga ovisi frekvencija komunikacije umjetnika samog sa sobom ili promatrača i umjetnikovog djela. Ovdje je prisutan stav umjetnice koja želi podijeliti spoznato. Ona inicira kontakt s promatračem. To postaje ostvarivo uporabom dječjeg pristupa i dosjetljivom interpretacijom oblika / motiva. Autorica namjerno miješa igru i elemente igre. Ona koristi ezoteričnost koja je čitljiva u odnosima prepoznatljivih i skiciranih a nedocrtanih oblika. Stilska nedefiniranost i oblikovna nepredvidljivost omogućuju nam spontano čitanje ovih holograma stanja. Jadranka likovnim sredstvima bilježi vlastiti proces u kojeg ponire služeći se intuitivno likovnim obrazovanjem i iskustvom, služeći se instinktom i memorijom. Predmet ovog postava je doživljaj kojeg prate promjene i nestalnost pojava u prirodi i paralelno s time u nama samima.
Neki radovi Jadranke Hodanić svojevrsni su kontrapunkt klasično obrađenim krajobrazima. Osobe se rijetko pojavljuju. Moguće osobno autorica predstavlja u trećem licu. Češće želi govoriti znakovima i doživljajem svijeta oko sebe. Izvjesna doza osamljenosti čitljiva je iz radova. Distanciranost vizura rastvorena je serijom, ponekad unutar istog rada a ponekad nizom radova slične tematike. Ovim likovnim zapisima umirene su granice između realnog i doživljenog. Likovnim jezikom, intuitivnim postupcima, ocrtano je suočavanja s varavom realnošću, vizualizirana je nestvarnost osobnih doživljaja.
Vrijeme je tzv. post – postmoderne u kojem je umjetnost izgubila funkciju zadanog prikazivanja. Prisutna je intenzivna umjetnička djelatnost, gdje umjetnik i umjetnost imaju ulogu svjedoka i aktera sadašnjeg a nadasve osobnog trenutka. Jadranka svjedoči: bogatstvo oblika doneseno tonovima, potezima, nakupinama boje govori o njenom bogatom intimnom svijetu. Proživljavanje se očituje ekspresivnim činjenjem, slobodom pristupa i nepoštovanjem čvrste dosljednosti osim dosljednosti samoj sebi.
Ove radove možemo doživjeti kao svojevrstan dnevnik. Ponekad gestualno, češće sasvim pitomo, na radovima očitavamo raspoloženja, dojmove, trenutne odbljeske svijesti. Autorica ponekad govori direktno a ponekad svoju ispovijed pripovijeda oblicima koje sklapa u sadržaj. Izčitavanje iziskuje ugodan napor. Za promatrača je možda bolje doživjeti, nego dešifrirati jer suvremeni umjetnički izričaj ne govori vidljivo, on stvara vidljivim.
Eugen Borkovsky
Jadranka Hodanić je rođena 1952. godine u Beogradu. Studirala engleski i talijanski jezik u Rijeci, sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te slikarstvo na Alberta College of Art & Design u Calgary-u, Canada. samostalno i kolektivno izlagala u Calgary-u (Canada), Grožnjanu, Rijeci, Novom Vinodolskom, Selcima (Hr). Živi i radi u Canadi.
