Grožnjan – Ivo Ćorković: Transformacije

Gradska galerija Fonticus, Grožnjan

Ivo Ćorković
TRANSFORMACIJE
10. 12. 2011. (u 19.00 sati)

Mentalna inverzija svastike

Noviji slikarski radovi Ive Ćorkovića na prvi pogled podliježu sumnjičenju. Razlog za to je otkrivanje, uporaba i interpretacija znaka koji je u prošlom stoljeću dobio omraženo značenje.
Autor zapravo nastoji povratiti izvorno značenje svastike, simbola koji vuče porijeklo od samih početka civilizacije. Nalazimo ga u budizmu, hinduizmu i drugim azijskim religijama. Također ga nalazimo kao motiv u Grčkoj i Rimskoj kulturi. Već i pogled na njega sugerira kretanje, snagu, tempo. U pročišćenom, grafičkom obliku plasirala ga je ljudska ruka no, ideju za to njegovi oblikovaoci pronašli su u ljudskom pokretu, vrtnji, svemirskoj maglici, vjetru, puževoj kućici, vrtlogu otjecanja vode u kadi. Simbol je iz solarnog asortimana, ali ima i druga tumačenja ovisno o kontekstu i kulturi. Astrološki ovaj znak ima mistično tumačenje.
Ćorković simbol multiplicira gradeći dinamične kompozicije. Odustaje od kolora jer mu je vjerojatno snaga simuliranog kretanja, vrtnje, dovoljno izražajna. Umnoženim znacima on tvori razgibane rešetke. Umjetnik znak koristi u indijskoj varijanti gdje svaki polomljeni krak ima pridodan krug, točku. On se poigrava izmjenjivanjem tona podloge. Tako nam se čini da se igra plasirajući radove u pozitivu i negativu.
Arheološki nalazi znaka ili u funkciji ukrasa u obliku kukastog križa datiraju iz neolitika. Svastika kao simbol kroz povijest pojavljuje se u brojnim kulturama širom svijeta. Najčešće ju nalazimo u indijskoj kulturi kao geometrijski motiv razrađen u mnogo maštovitih interpretacija. Kasnije se kao ukrasni, logični ugaoni element pojavljuje u grčkom ornamentalnom oblikovanje. Najsmisleniji od svih simbola poslužio je kao simbol jednom od najvećih zala suvremene povijesti. U vrijeme nacizma pojavljuje se kao crna svastika u bijelom krugu na crvenoj pozadini. Za negativan dojam pobrinula se nacistička partija Njemačke u drugom svjetskom ratu. Pažljivi promatrač zapaziti će da je nacistički znak u obliku svastike ali i da mu je promijenjena pozicija, zarotiran je tako da je na vrhu ugao loma jednog od krakova za razliku od uobičajene uporabe kroz stariju povijest gdje je polomljeni dijelovi krakova uvijek horizontalni ili vertikalni a ne kosi.
Površnost ljudska, zapadne civilizacije, poistovjećuje sve svastike sa negativnim konotacijama. Tako ovaj slikarski projekt može izazvati provokaciju. No, umjetnik u postmodernizmu sam bira i određuje što će biti materijal ili tema njegovog likovnog promišljanja. Dozvoljeno mu je propitivanje onog što se nađe u žiži njegovog interesa.
Svastika pored kretanja simbolizira i umreženost, međuuvjetovanost svega u univerzumu. Suvremenom spoznajom o uvjetovanosti i umreženosti nas samih sa svim stvarima oko nas (ne mislim na Internet), postaje jasno da ne postoji „osnivač“. To je razlog da ovaj znak kretanja i promjene zapadne religije ne vole. Renesansa i Francuska revolucija relativizirale su obaveze prema Bogu ali su ga neobrazovane mase uz indoktrinaciju i ucjene vjerskih umreženih institucija zadržale kao obrazloženje postojanja. Kapitalu je potrebna nesigurnost masa pa bogato nagrađuje nezasitnu organizaciju Crkve koja krade sinonim humanistička umjesto opisnog pridjeva materijalistička. Suvremenost ipak, umjesto nametnute hijerarhije, prepoznaje prirodnu, ekološku, naturalnu a ne nekakvu božju umreženost. U oštrom neskladu sa religijama, svijet i univerzum se pokazuju kao nedjeljiva cjelina. I, još i više od toga, kao međusobno uvjetovana ekološka zajednica koja je konstantno promjenljiva. Društvena uređenja, vjere, nacije, podjele na bogate i siromašne iz ovog diskursa izgledaju smiješno. Tako i ozloglašenje ovog znaka vremenom mora biti pobijeđeno njegovim izvornim značenjem: ime svastika dolazi iz sanskrta i znači sretno. 
Svastika je simbol univerzuma. Zanimljivo je da je zaista privlačan pa ga i danas upotrebljavaju ili ekstremni naci orijentirani europljani ali, u Indiji i drugdje svastika je i dalje objekt koji donosi sreću. Ovaj jednostrani križ sa savijenim, polomljenim krakovima je sveti budistički simbol kojeg koriste Hindusi pripisujući mu magičnu moć.
Ćorković komponira sliku na način da multipliciranjem pojedine svastike cijeli rad daje sugestiju kretanja. Ovo proračunato plasiranje pripadalo bi geometrijskoj apstrakciji ali, mi znamo da se radi o simbolu pa ovaj projekt možemo doživjeti kao provokativno propitivanje vizualne snage jednog poznatog simbola. I opet možemo citirati Borisa Groysa: «…Inovacija ne operira sa predmetima koji su izvan kulture, već s kulturnim hijerarhijama i vrijednostima. Inovacija nije u tome da na svjetlo dana izađe nešto što je bilo skriveno, već da prevrednujemo vrijednost onoga što smo već vidjeli ili upoznali…»
Eugen Borkovsky, XII. 2011.
eugen.borkovsky@gmail.com

Akademija-Art.hr
09.12.2011.