Grožnjan – Boja: ŽUTO

Gradska galerija Fonticus, Grožnjan

kolektivni, tematski, selektirani, likovni projekt
boja: ŽUTO
od 19. 12. 2010. (u 19.00 sati)

Izložbu predstavlja autor projekta Eugen Borkovsky.


Autori zastupljeni u projektu:
Silvio Balija, Bojana Baralić, Corinne Beatovic Kraljevic, Igor Blagonić, Barbara Blasin, Marijan Blažina, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Saša Dejanović, Karlo Došen, Slađan Dragojević, Miloš Đurđević, Nina Glavić, Voljen Grbac, Rino Gropuzzo, Igor Gustini, Slavica Isovska, Goran Kovačević, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Slavica Marin, Mladen Milotić, Luisa Ritoša, Gabrijela Rukelj, Robert Sironić, Goran Skorup Gromsky, Nina Šperanda, Zlata Tomljenović, Jelena Tondini, Petar Valenta

boja: ŽUTO


Jedna od osnovnih boja, žuta, tematska je okosnica, orijentir za promišljanje kojim se bavi ovaj projekt. Razmišljajući o temi koja bi mogla biti intrigantna, odrekao sam se socijalnih, etičkih i sličnih problematika. Pokušao sam lopticu spustiti na zemlju i krenuti od nečega što je elementarna osnova likovnih umjetnosti. To je zacijelo boja. Na takvo razmišljanje usmjerile su me tendencije koji se, iz područja angažirane umjetnosti i aktivističke dosljednosti, vračaju likovnim elementima i koje bez obzira na temu ili tehniku zadovoljavaju likovne vrijednosti. Zadajući likovni element kao temu pokušao sam umjetnike upozoriti na likovnost samu. Vratiti ih na trenutak razgovoru o elementu a ne rezultatu djela. Inicirati mali korak unazad da vidimo ukupan rad. Da ne ostanemo udubljeni u detalj zbog kojeg ne vidimo cijeli rad.

Ovdje je potrebno promišljati o pomaku percepcije svijeta oko nas. Promjenom paradigmi, u drugoj polovici prošlog stoljeća, fizika i filozofija su se toliko približile da se u znanstvenoj literaturi tekstovi prelijevaju. Tako se i pristup likovnoj umjetnosti mijenja, kako kod stvaralaca tako i kod konzumenta. Suvremenom spoznajom o uvjetovanosti i umreženosti nas samih sa svim stvarima oko nas (ovdje ne mislim na Internet), postaje jasno da ne postoji „centar“ niti „osnivač“. Umjesto hijerarhije prepoznata je mreža, umreženost. U oštrom neskladu sa religijama, svijet i univerzum se pokazuju kao nedjeljiva cjelina. I, još i više od toga, kao međusobno uvjetovana ekološka zajednica koja je konstantno promjenljiva. Društvena uređenja, vjere, nacije, podjele na bogate i siromašne iz ovog diskursa izgledaju smiješno. Užasava nas spoznaja realnog stanja: civilizacijske norme duboko su u prošlosti, zaostalosti a ništa nismo naučili čak niti spoznajom da je zemlja okrugla i da smo na njoj malo gore a malo dolje.

Umjetnici i filozofi uvijek su se nadmetali u prvenstvu pojmovanja i interpretacije svijeta. Danas se njima pridružuju fizičari ali i druge znanosti. Smjelo bi bilo prognozirati rezultate takve sinteze. No, već sama spoznaja stalnih mijena svega oko nas, za razliku od mehanicističkog pogleda koji je nalagao promatranje čovjeka i svemira kao mašine, rezultira drugačiju putanju promišljanja. Solidno definirana, spoznajna ili instinktivna reakcija na ta saznanja bila je postmodernizam. Komunikacija s promatračem bila je ekstremno zanemarivana ili prenaglašavana. Danas, odnos do promatrača prestaje biti samo na etičkoj ravni pod svaku cijenu ili još gore na nivou spretno zapakirane dosjetke. Promjena pristupa kreativnosti, poremećena je neuravnoteženim medijima i agresijom materijalnih vrijednosti pod kontrolom kapitala. Spoznalo se, pored spomenutih fizikalnih saznanja, da problem zapravo nije u lijevom ili desnom pogledu na svijet. Socijalistička revolucija se dogodila. Uništeni su njeni loši zasadi ali i oni dobri kao npr. socijalna sigurnost. No, još uvijek se nije dogodila socijalna revolucija. Svjedoci smo sporadičnih reakcija ali one bivaju ugušene represivnom mašinerijom i medijskim ignoriranjem.

Ovaj projekt koji predstavljam snažno progovara o trenutku kojeg živimo. Prema prispjelim radovima, projekt bi se mogao nazvati Vrijeme žutila. Čini mi se da je upravo zadana, rjeđe spominjana boja od, npr. crvene, izazvala snažne reakcije autora. Ovaj projekt smješta nas grubo u sadašnjost. Iako protestiram prema isključivo moralnim, etičkim ciljevima ideje umjetničkog predmeta, unutar ove privremene kolekcije ima i takvih radova ali su u većini slučajeva suptilno natkriveni kvalitetom samog rada. Problematiziranje žute boje, iznjedrilo je doticanje velikog broja interpretacija i angažmana kroz različite umjetničke poetike.

Iako neki od predstavljenih radova mogu pripadati u više kategorija problematiziranja, ovdje su ugrubo grupirani prema najočitijim karakteristikama. Možemo krenuti od obrade asocijativnosti (žute) boje.

Tako Bojana Baralić oskudnim, gestualnim potezima, na motivu pejzaža, eksperimentira sa uvriježenim oblicima koje sukobljava sa očekivanim ili neočekivanim kolorom.

U ovoj gruboj podjeli, ovamo pripada autor Voljen Grbac kao istraživač refleksije spektra s naglaskom na njegovom toplom, žutom dijelu.

Suprotno ovom pristupu, Petar Valenta izuzima boje a pripadnost temi naznačuje zabilježenim natpisom. Slijedi rad koji obrađuje sklop latinoameričke arhitekture često snažnog kolora.

To zanima Slavicu Isovsku. Ona podastire fotografiju na kojoj prevladava zadana boja u apartnom odnosu sa bojama okolnih fasada i neba.  

Problematiziranje vizualnih karakteristika žute boje, uporabom motiva iz prirodnog okruženja, nudi više autora. Tu je Zlata Tomljenović koja zapaža mikrokozmos odnosa linija i ploha te prilazeći objektivom foto aparata sasvim blizu, dobiva oblike fraktala.

Rino Gropuzzo zumira žutu voćku kisela okusa. Sjajna kompozicija i besprijekorna tehnologija odaju visokoprofesionalnog autora.

Kadriranje stabla vrbe privlači Gorana Kovačevića. On ne sakriva porijeklo motiva već ga dramatizira odličnim izrezivanjem.

Panorama prirode s artificijelnim oblicima privlači fotografsku kameru Igora Blagonića. On žutu boju, temu projekta, donosi u bogatim tonovima.



Osobni doživljaj ili osobno stanje, kroz ideju žute boje, plasira Miloš Đurđević. On zadanu temu ilustrira riječju, pjesmom. Ova inverzija nije slikarev već pjesnikov zapis.

Slijedi lirska likovna situacija koju podastire Vedran Burul. Njegov niz fotografija, zamućenih zrcalnih odsjaja, ujedinjuje atmosfere interijera i otvorenih prostora.

Osobni stav izgovara i Gabrijela Rukelj koja znakovitim nazivom određuje percepciju slikarskog rada.

Intimu, nagost s erotskim otklonom predstavlja Darko Brajković Njapo ocrtavajući ženski torzo i interpretirajući ga snažnim kolorom.

Propitivanje vjerskih dogmi, državotvornih simbola i znakova kao odrednica ponašanja, nudi nekoliko autora. Karlo Došen, sa sviješću kako sve vjere u konačnici imaju obrazac isključivosti prema onim drugima, nastupa sa režiranom znakovitom scenom u prostoru kršćanske crkve.



Marijan Blažina
plasira obrađen, izbijeljen grb srozane i osiromašene države u kojoj živimo.

Bivšu zajedničku državu, Austrougarsku monarhiju i njene heraldičke oznake, Silvio Balija problematizira na dojmljiv i izuzetno likovni način. 

Igor Gustini se maštovito igra sa prometnim znakovima obavještenja dodajući istu informaciju na mnogo više jezika i pisama nego je uobičajeno. On nudi razmišljanje o multikulturalnosti.  

Zadana tema ovog projekta inicira realizaciju nekoliko radova koji obrađuju nametnutu vrijednosti novca. Andrea Kustić sakuplja kovanice domaće valute ostvarujući rad gdje je ambalaža vrjednija od metalnog, žutog sadržaja.

Maštovita Slavica Marin nudi promatraču rad sličan torti kojemu je umjesto cvijeta od šećera, glavni ures kovanica od 2 eura.

Istu europsku kovanicu Robert Sironić stavlja u ptičje gnijezdo a situaciju bilježi fotografskim aparatom.

Na radu Mladena Milotića izčitavamo niz asocijativnih sjenovitih šara. Slika je podijeljena u dva polja žutom rasteriranom linijom.

Propitivanje i lociranje žute boje u urbanom i / ili socijalnom kontekstu zanima nekoliko autora. Barbara Blasin, bilježeći detalje – poruke podrške građana, prenosi utiske dramatičnih događanja u Zagrebu, sredinom 2010. godine kad je kapital pobijedio želju stanovnika da zaustave devastaciju pješačke zone (Varšavska ulica).

Drugi autor, Goran Skorup Gromsky, bilježi na intrigantan način nelogičnu situaciju privremene ograde gradbenog područja.

Slađan Dragojević podastire detalj grobne ploče gdje su se prirodni procesi rasta mahovine po kamenu isprepleli sa zanemarenim nadgrobnim natpisom.

Nina Glavić interpretira psihološko stanje reakcije na ova žuta vremena, bez prisutnog kolora.

Osamljenost i ponuđene neiskorištene mogućnosti ili nesnalaženje u vremenu problematizira i Jelena Tondini. Ona gradi kompoziciju od žućkastih papirića za zapisivanje obaveza ili poruka ali ih ostavlja neispisane.

Ovom nelagodnom nizu oslikavanja povijesnog trenutka pridružuje se i Luisa Ritoša. Ona realizira dramatičan rad koji sadrži crnu podlogu i injekciju sa „žutim“ koju upotrebljavaju osobe koje se uništavaju drogiranjem.

Mnogo vedrija u pristupu ali reska u značenju je Corinne Beatovic Kraljevic. Ona od sredstava kojima se pere i čisti slaže kompoziciju na kojoj se prepoznaju dva ženska lika u karikiranoj ulozi čistačica.

Položaj pojedinca u odnosu na zajednicu, grupu, krdo, problematizira Miranda Legović. Njen dojmljiv rad progovara o drugačijosti koja uzrokuje podozrivost jata ili krda. 

Situaciju suvremenog trenutka obilježenog prevlašću žutog tiska i agresivnog petparačkog izdavaštva ilustrira Gordana Kužina. Unutar rada /instalacije/ pojavljuje se unificirana asocijativna lutka koja je oličenje sumnjivog ukusa a koju roditelji kupuju svojoj djeci kao znak prestiža.

Nešto reskiji komentar žute štampe daje Edvard Kužina. On ne čita žute stranice s oglasima već od njih radi papirnate brodiće. Naravno, jedini materijal bez reklama je crne boje. Od njega se može napraviti samo drugačijost – bijela vrana.

Promišljanje na temu žute boje referiranjem na situacije iz povijesti umjetnosti, odazivaju se Nina Šperanda i Saša Dejanović. Nina Šperanda režira humornu ali odličnu fotografiju koja asocira na opus Salvadora Dalija.

Saša Dejanović žuto pronalazi u Sahari. Asocijacije sfinge i piramide nadrealno se miješaju sa mogućim realnim portretom. Dojmljiv gestualan rad izveden je znalački slikarskom tehnologijom.  

Kolektivni, tematski, selektirani projekt „boja:ŽUTO“ okupio je 32 autora i 45 radova. Na inicijalni tekst poziva u projekt odgovorilo je četrdesetak autora. Većina njih se odazvala s radovima od kojih je mnogo nastalo ili je domišljeno upravo za ovu izložbu. Neki od umjetnika prisutni su s jednim djelom a neki s manjim autorskim serijama. Manjina je zastupljena slikarskim uradcima. Nekoliko autora ponudilo je objekte, instalacije. U projektu ima fotografija, kojima se predstavljaju fotografi, ali i autori kojima fotografija nije primarna. Suvremeni, slobodni pristup produkciji odrazio se i na tehnikama i materijalima radova u projektu. No, u ovo alter postmodernističko vrijeme to nikoga više ne začuđuje. Kriza vrijednosti, zamjena vrijednosti i sumnja u povijest, reflektiraju se u umjetnosti mijenjanjem i nepoštovanjem uobičajenih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta.


Kao i uvijek, kad je kolektivni projekt predamnom, predstaviti rezultate selekcije odgovoran je pothvat. U projekt sam uveo i radove koji teško idu jedan uz drugi, ali ću taj problem riješiti postavom. Umjetnički rukopis svakog pojedinog predstavljenog rada i nizanje likovnih razmišljanja iste premise u seriju zasebnih projekata nameće sukladan pristup prezentaciji. Postav kao instalacija ne odgovara umjetnikovom razmišljanju ako kustos nije projekt promišljao kao instalaciju. Bolje rečeno: nizovi radova predstavljaju se tako da se sklapaju privremene cjeline. Moramo biti svjesni da je realnost subjektivno determinirana a potraga za spoznajom je svedena na čine interpretacije i reinterpretacije.

Pred nama je novi u nizu tematskih projekata u produkciji Gradske galerije Fonticus Grožnjan i uz podršku Općine Grožnjan. Poslije „Bilješki mijena“ i „Tjelesnog“ i serije od 5 elemenata: „Kovina“, „Voda“, „Zrak“, „Vatra“ i „Zemlja“, sada je pred nama prvi u novom nizu projekata: BOJE. Moram ponovo reći: nakon 45. godina umjetničkog staža Grad umjetnika Grožnjan aktivno, kreativno živi. Umjetnost ovdje ne gostuje. Umjetnost se ovdje stvara.

Ovaj put izabrana tema je ŽUTA – kao jedna od tri osnovne boje. U ovo zimsko ali i ekonomski – političko mračno vrijeme, tema ŽUTO mogla bi unijeti tračak osvješćivanja, čak i vedrine. Autor projekta se nada da će izložba biti zanimljiva promatraču. Zahvaljujem kolegama umjetnicima na kreativnoj suradnji!

Eugen Borkovsky, XII. 2010.


Akademija-Art.hr
17.12.2010.