Grožnjan – Ana Schaub: Wonderwomen

Gradska galerija Fonticus, Grožnjan

Ana Schaub
Wonderwomen
Od 17. 03. 2012. (u 19.00 sati)

Pogledajte galeriju radova!

Izložbu će u prisutnosti autorice predstaviti Eugen Borkovsky

Manje nas čudi obučeni zec od oskudno odjevene djevojke

Kad nam djetinjstvo postane prošlost, postajemo veliki, zreli. Tako kažu. Prekriveni sjenovitim sjećanjima, kao poslije sna, ostaju tragovi. Napuštanje djetinjstva i preuzimanje životnih uloga vremenom izaziva sjetu. Postajemo svjesni samoće. Samoća utječe na sjećanje. Memorija je suputnica samoće. Da li je samoću potrebno pokazati? Da li je podijeljena samoća manje bolna?
Alisa je sama. Wonder Woman je sama. Evo, i Wonderwomen je sama. Njihovi tvorci, Lewis Carrol, William Moulton Marston i Ana Schaub očituju usamljenost podastirući akciju. Svaka od ovih junakinja živi karakteristično vrijeme koje joj daje posebnost. Alisa razbija besprijekornu logiku tekstualne priče. Wonder Woman nastupa u vremenu ratnih muških heroja i postaje kuriozitet, iznimka koja privlači pažnju. Wonderwomen nastaje usred političkog desničarenja i hiper monetarno obilježenog vremena. 
U međuvremenu pokušali smo se osloniti na znanost. Nauka je, istina, postala oruđem progresa ali nije riješila probleme. Prečesto pod krinkom neutralnosti služi kao isprika za dominaciju, manipulaciju i represiju vlasti. Kapital, politiku niti vjeru, a ove tri kategorije su zauzele poziciju diktatora svijesti, ne zanima jedan čovjek. Važno im je krdo kojim se manipulira. Tek u suvremenom vremenu prepoznajemo da je osobnost nekada bila doživljavana kao nešto supstancijalno i čvrsto. Novo „Ja“ pojavljuje kao biće podložno mijeni s promjenjivom orijentacijom ili interesom. Nepromjenjiva je individualnost uzmakla pred nizom auto percepcija što ih individua može prihvatiti na neko vrijeme, a potom odbaciti.
U ovakvom okruženju rađa se naša Wonderwomen. Ona je naglašeno erotizirana heroina, oblikovana kao stereotip apartne žene. Naglašene obline, raskošna kosa, privlačno lice njene su karakteristike. Ona je, bez obzira na vremenske prilike, uvijek oskudno obučena ili razodjevena, kako tko vidi. Stas joj je utegnut u izazovnu odjeću, ne libi se naočitog dekoltea, nosi traku sa zvijezdom u kosi. Tu petokraku na traci za kosu i na dezenu gaćica duguje starijoj sestri amerikanske provenijencije iz vremena drugog svjetskog rata. Oskudno kratke hlačice, krojene da naglase erotsku ženstvenost, ukrašene su zvijezdama iz američkog ili cirkuskog asortimana. Očito je da ima nadnaravne sposobnosti ali, zašto je upala u zečju rupu?
Odgovor zna slikarica Ana Schaub. Kao odrasla osoba čitajući ponovno knjigu „Alisa u zemlji čudesa“, odlučuje se ući u slojeve sadržaja dodavanjem novog lika. Umjetnica ne ispisuje nove stranice teksta već reinterpretaciju literarnog predloška odlučuje ponuditi likovnim radovima. Mi poznajemo sadržaj originala i u prvom vizualnom izčitavanju ovih radova identificiramo likove i situacije. Oznaka prepoznavanja su bijeli zec i lik djevojčice. Uskoro uočavamo uljeza, novi lik, novu osobu, čudnu djevojku. Ona nam se u prvom naletu čini neprikladna i napadna. Pokušavamo ustanoviti da li smo prilikom čitanja nešto propustili. Čarobnica ne izgleda tako? No, da se upoznamo: Wonderwoman ime je nove uloge umetnute u priču u kojoj je do sada glavna junakinja bila djevojčica Alisa.

U izvedbi se Ana Schaub služi slikarskim i crtačkim postupcima. Ona novi lik romana modelira površinama snažnih boja a tamnom linijom uokviruje ili oštro ocrtava siluetu. Čini nam se da je originalna junakinja zapravo memorija novog lika, gospođice Wonderwomen. To se može izćitati i iz pristupa vizualiziranju. Alisa je oslikavana drugačije. Ona je donesena mekše, slikarskije. Područja formata, gdje nalazimo obje suparnice, Alisu i njen simulakrum – tipiziranu amazonku, podijeljena su linijom. Kao da se slikarica nije mogla odlučiti da li da glavni lik zamijeni novom figurom koja bi bila moguća varijacija na temu ili da konfrontira stari i novi lik. U konačnici ih ipak dovodi u bliski odnos koji ne moramo doživjeti kao prijateljski.

Komentirajući ideju umjetnice, lociramo njen odnos spram djetinjstva, stasanja, zrelosti. Svim kategorijama slikarica pridaje značenje u sustavu koji nam predstavlja. Ova vizualizacija ne govori određeno ni o prošlosti ni o budućnosti. Čini se da umjetnica progovara o proživljenoj prošlosti i pokušaju čišćenja teritorija budućnosti. Dok je mala, djevojčica sanja da je Wonderwomen. Kad odraste često poželi da opet bude mala obična djevojčica. Možda tako čvrsto određenje nije neophodno jer autorica tu nije dosljedna. Ona nam zapravo postavlja pitanja, provocira izmjenom standarda. Ilustracije Alice i Wonderwomen u zemlji snova, nose nazive u obliku fraza koje roditelji izgovaraju djeci u odgojne svrhe i koje se cijelo djetinjstvo ponavljaju. Umjetnica ih ispisuje na podlozi i poput parola vješa u prostor galerije.
Ovaj likovni projekt ima u sebi ugrađen i feministički aspekt. Nešto slično moglo bi se odnositi i na dječake i muškarce ali ovdje je u pitanju damska situacija. Iz razloga što ne vjerujem u podjelu na muško ili žensko slikarstvo, i ovaj projekt doživljavam kao autorski bez obzira na spol realizatora. Uostalom, Alisu u Zemlji čudesa napisao je muškarac što nije ni prednost ni mana.
Vizualizirana referenca na povijesno koje nije povijest već literarno djelo donosi zanimljiv rezultat. Ana Shaub propituje pojam realnosti i vrijeme filtrirano varljivom memorijom. Ovaj postupak zapravo dopušta njenoj sumnji da sagleda vlastito biće i vlastitu poziciju. Dok bi djetinjstvo željelo istražiti, zrelost je umorna od mogućnosti. Na kraju nam se čini da je konflikt rezultat ove diskusije. Upozoreni smo da nam je život određen društvenim konvencijama i konformizmom. Radovi pred nama propituju zapadnu razumnost. Manje nas čudi obučeni zec od oskudno odjevene djevojke. Estetika zrelog kapitalizma nije više u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Umjetnica locira pomak od elitne ka masovnoj kulturi. Dostupno je sve više informacija, a sve manje značenja. Poštuje se uživanje i prekomjerna potrošnja, odnosno hedonizam kao oblik samoispunjenja koji ne donosi istinsko zadovoljstvo. Opet se osvrćemo znanosti, ali ona opet razočarava: oficijelna znanost je dala glavne mehanizme društvenih podjela i nadzora a ponudila tablete za umirenje. Tek alter postmodernizam donosi nov način gledanja na svijet koji preispituje uvriježene pretpostavke. Stare teorije i paradigme obitelji, naobrazbe, religije i sl. moraju se nanovo izgraditi u novom svjetlu. Po principu organiziranog kaosa granica između zastarjelih kanona doživljaja i stalne mijene razbijena je.
Krađa situacija iz dječjeg romana i čin osobnog promišljanja, traganja, najzanimljiviji je dio nastanka ovog projekta. Ulazak i izlazak iz svijeta snova zahtjevan je čin podložan zaboravu ali i mistifikaciji. Ana Schaub uvodi osobni doživljaj i s njime spekulira ali nam ne nudi rješenje. Ona problematizira služeći se frazama koje je sama slušala tijekom djetinjstva. Kako bi se riješila njihovih napornih odjeka ona ih poklanja Alisi i njenoj sujunakinji, mogućoj suparnici. Pretpostavlja se da je Alisa bila poslušna djevojčica. Moguće da je Anu napor odrastanja opterećivao i nervirao. Tako, Ana nije ostala dobra Alisa ali nije postala ni borbena Wonderwomen. Ili se možda varam?
Eugen Borkovsky

Ana Schaub rođena je 1983. godine. Diplomirala kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, Slo, 2008. godine upisuje poslije diplomski studij (video). Za vrijeme studija usavršava se na Indiana University of Pennsylvania, SAD. Samostalno je izlagala u Grožnjanu, Zagrebu i Zaprešiću. Živi i radi u Zagrebu.

Adresa:
Katićev prilaz 9, 10000 Zagreb