Grimalda 2012 – Proglašenje nagrada i foto izložba

 

1. nagrada: Siniša Pamić

2. nagrada: Slavica Isovska

3. nagrada: Kristian Macinić

4. nagrada: Dalibor Talajić

– Pohvale za radove:

1. Ivana Puškarić

2. Alen Niessner Šćine

3. Slavica Isovska

4. Kristian Macinić

POHVALA ZA KOLEKCIJU:

Autori selektiranih radova za izložbu:

Predgovor katalogu:

Primijetiti svakodnevnost i pretočiti ju u artefakt, dati značenje jednostavnosti, u premisi je ovogodišnjeg grimaldskog fotografskog natječaja. Poštivati lokalno, blisko, neprimjetno,  uobičajeno i nenapadno bio je zadatak za fotografe. Dok mnogi žele u New York ili Berlin, ograničiti se na lokalno, uputiti kreativca na blisku okolinu, dodatna je kvaliteta koja iziskuje hrabrost. To se upravo dogodilo s fotografskim natječajem u organizaciji Udruge mladih Pagubice i Društva likovnih stvaratelja Pazin kojeg je uspješno organizacijski odradio Igor Blagonić.

Šesti put organiziran je fotografski natječaj na lokaciji Grimalda. Ove godine zadana tema je KORTA. Riječ označava dvorište, okućnicu, dvor, prilaz kući. Zadani format bio je A3, cca 30 x 40 cm. Odazvao se trideset i jedan autor sa stotinu dvadeset i šest radova. Ovogodišnja zadana tema pokriva široko područje mogućih motiva. Pregledavajući fotografije primjećuje se tendencija etno ikonografije ili ideja sukoba, konfrontacije starinskih predmeta i moderno oblikovanih objekata. Prilikom selekcije radova bilo je evidentno da postoji veliki raspon dosega koji se proteže od tehničkih, likovnih, kompozicijskih ili tematskih elemenata. Velika većina autora etno – povijesnu situaciju bilježi na suvremenosti sukladan način. Izabrani radovi svjedoče dokumentarnost potkrijepljenu likovnošću.

Tako je žiriju, u sastavu Miranda Legović, Nina Šperanda i Eugen Borkovsky, nametnut slog pa se velika pažnja, pored mnoštva likovno izuzetnih motiva, polagala kompoziciji i tehničkoj kvaliteti fotografije. Stručni žiri nije inzistirao na nekom određenom tipu ili školi pristupa fotografiji već na likovnoj kvaliteti omeđenog vizualnog prostora i na dojmljivosti na planu motiva i na planu interpretacije. Ukoliko fotografiju više ne promatramo kao neku tzv. primijenjenu likovnu tehniku, ona mora zadovoljiti više kvaliteta od samo dokumenta i prvog dojma. Stručni  je žiri ovoga puta zaista mogao biti strog. Opetujem, nagrađeni i pohvaljeni radovi velikim dijelom zadovoljavaju sve navedene kriterije: likovnost, sadržajnost i tehničku kvalitetu.

Pred nama je nova privremena serija fotografskih uradaka u formi izložbe. Osnovni dojam je da ima jako mnogo crno – bijelih ili samo toniranih zapisa svjetlom. To se posebno odnosi na nagrađene fotografije. U vrijeme ekspanzije fotografije kao medija, zbog tehničke i financijske pristupačnosti, začuđuje ovaj izostanak kolora. Druga zanimljivost koja je nametnuta od strane kandidata natječaja jest da su skoro svi nagrađeni radovi u plasmanu diptisi: po dva rada koja nadopunjuju, pojašnjavaju, nadograđuju jedan drugog.

Dojam kod pregleda radova je socijalna angažiranost, osjetljivost. Ovo se doduše preklapa s dojmovima korti, dvorišta naših noni i nonića ali i s atmosferom vremena u koje smo uronjeni. Zubi prezrelog kapitalizma očituju se u svim porama društva. Svi smo svjesni da lijek koji nam se nudi nije još veća štednja do neimaštine već promjena u raspodjeli razmjene dobara. Da posrednici, banke i slične kategorije eksploatatora moraju pristati na realnu zaradu prema radu a ne pretjerivati u gomilanju profita kao do sada. Socijalna neusklađenost  izaziva krize. Socijalne nejednakosti ogledaju se i u kortama. Iako ovaj radikalni stav nije okosnica svih radova, naziremo ga razgledavanjem izložbe. Tako, i ovaj projekt svjedoči recentno vrijeme i ujedno upozorava na neodrživost situacije.

Iskreno se zahvaljujem umjetnicima na učestvovanju i uloženom trudu ali i iskreno čestitam na dometima. Ovdje je potrebno naglasiti da, nakon izbora fotografija bez znanja imena autora, kasnijim uvidom svjedočimo o nekolicini autora koji se pojavljuju na mnogim natječajima uz vidljive pozitivne pomake u kvaliteti. To veseli jer je svrha žiriranja i na neki način edukacijske prirode. Odgovornošću selekcije, utječe se na senzibilitet promatrača ali i na autorov pristup motivu i interpretaciji opažene okoline.

Možemo krenuti komentarima o svakom nagrađenom radu.

Eugen Borkovsky, IV. 2012. predsjednik stručnog žirija

Komentari o nagrađenim radovima:

Siniša Pamić laureat je ovogodišnjeg natječaja. Obje fotografije njegova diptiha imaju u podlozi crno – bijele zidova bez žbuke. Na razigranoj arhitektonskoj kamenoj teksturi pronalazimo dramatične detalje koji nose izražajnost. Rad animira maštu jer autor postavlja pitanja. Na jednom motivu primjećujemo ljestve i otvor na fasadi te diskretno postavljenu klupicu, škanjić. Ovi elementi nude scenografiju koju maštoviti promatrač može nastaviti pričom: tko, kada… Na drugom radu, uz ponešto drugih detalja najočitija je sjena robe ovješene na konop. Obje fotografije su kompozicijski i tehnički dovršene a nose pečat senzibilnosti autora kojeg prenose promatraču.

 

Zaustavljeno vrijeme mogao bi biti naslov drugonagrađenog izuzetnog diptiha Slavice Isovske. Njen rad se sastoji od dvije situacije: prisutnost i neprisutnost. Pored tehničkih kvaliteta, rad sadržajem pobuđuje uznemirenje. Izabrana portretirana osoba svojom tjelesnom pasivnošću a intenzivnim pogledom i grimasom ne ostavlja nas ravnodušnim. Čak i izrezak tijela psa koji izlazi iz kadra nije smetnja već podupire dojmljivost. Zabilježeni unutarnji nemir osobe na prvoj i doslovni nered na drugoj fotografiji smisleno se nadovezuju. Kompozicija bazirana na horizontali umiruje dojmove scena. Uz to podupire znakovitost fizionomije koja na sebe koncentrira pogled promatrača uz suodnos s rasterastim detaljima drugog rada diptiha. Ovdje se dokumentiranje pretvorilo u artistički iskaz.

Trećenagrađeni rad Kristijana Macinića, iako sasvim realan po motivima odaje nadrealistički doživljaj. Autor kadrira detalje situacija koje obiluju znakovitostima. Dojmu svevremenosti svjedoče kameni zidovi ispred kojih autor režira scene. Jedan kadar nudi pasivnost a drugi aktivnu radnju. Od jednog se autor udaljuje a drugom prilazi sasvim blizu. Začudne prozorske škure postavljene su na zid na kojem nema otvora. Druga scena je izrezak elemenata za pripravak kave: džezva i slavina za vodu. Fotografije obuhvaćaju ideju jednog pogleda, scene koju pamtimo, unutar niza slika u osobnoj memoriji. Promatraču ostaje imaginacija mogućih sižea. Autor mu nudi elemente.

Trošnost okruženja daje draž radovima Dalibora Talajića. Radi se o dva rada koja dobivaju četvrtu nagradu. Autor zaviruje u ambijente obilježene osobnostima aktera. U pitanju su dva oprečna ljudska karaktera. Dok žena oko sebe ima korisne, odložene ali složene predmete, muškarac je okružen predmetima za koje ne znamo da li su osobni ili se radi o sceni čišćenja, razvrstavanja prije odbacivanja. Kao da je muškarac na fotografiji klošar okružen osobnim predmetima. Čini nam se da su obje osobe u neobičnim dvorištima nastalim nasumce.

Bez obzira što autor ova dva rada ne doživljava kao diptih, čini nam se da jedan pojačava, argumentira drugoga. Dalibor Talajić fotografije ostavlja bez kolora ali situacije prezentira bogatim tonskim gradacijama. Pred nama su odlične i proživljene informacije o stanju. Ali, ovo nisu dokumentarne fotografije iako imaju i te karakteristike. Moguće određenje je da su ovo portreti osoba čiju situaciju ilustrira znakovito okruženje. Promatrač dobiva informacija koje, prema svojoj imaginaciji, može povezati s likovima.

Pohvaljen rad koji potpisuje Alen Niessner također je crno – bijela fotografija. Iz žablje perspektive autor fotografira prednji dio traktora, zaprežno vozilo. Tim postupkom dramatizira situaciju. Pored toga, uski kadar u kojeg niti ne stane cijelo vozilo naglašava gabarite motiva. Kadriranjem autor postiže da traktor asocira humanoidne portretne karakteristike. Ova humorna situacija govori o autorovom stavu. Uz određene simpatije, fascinacija veličinom i snagom prenesena je promatraču. Grandioznost i šarm glomazne mašine ponuđena je na uvid.

Detalj povijesne arhitekture prezentira Ivana Puškarić. Rad, nagrađen Pohvalom, kompozicijski  je podijeljen na dvije površine različitog kolora. Pred nama je izrezak koji prikazuje sraz kamena i drva. Kamen karakterizira grafitni urez godišta ili možda kućnog broja. Drugu polovicu formata zauzima detalj drvenih, snažnom bojom, oličenih vrata. Zadnji sloj boje nanesen je preko drva i okova brave pa čak i preko iskrivljenog čavla. No, i taj sloj boje vremenitošću je iskrzan. Ovo podsjećanje na neke drugačije stilske karakteristike prošlih vremena upozorava nas na prolaznost i našeg vremena. Možda će ovaj rad izazvati nostalgiju no, vrijeme je podložno mijeni pa će naše stilske oznake i tragove sa sjetom promatrati oni koji dolaze iza nas.

 

Izdvojen Pohvalom, pred nama je još jedan diptih čije motive smisleno možemo povezati na nekoliko načina. Na jednoj fotografiji nalazimo uznemirenog pijetla a na drugoj samozadovoljnog muškarca koji kao da priprema roštilj. Dramatičnu povezanost fotografija nije teško naslutiti. Život pijetla je u opasnosti. Možda ova panika promatrača drži samo pri prvom pogledu. Jer, moguće je da, uznemirenje pijetla izaziva nazočnost fotografkinje a muškarac priprema žar za kovanje željeza. Ovu paniku značenja priredila nam je Slavica Isovska.

Nesklad pozicioniranosti predmeta premisa je pohvaljene fotografije Kristiana Macinića. Iako je ovakva nelogičnost odnosa možda već korištena, situacija izaziva zanimanje. Autor uzima dva motiva koje konfrontira i koji su potpuno dovoljni za dojam. To je livada sa rubom šume u daljini i stari, oronuli trosjed u prednjem planu. Ovi elementi natkriveni su maglovitim nebom. Iako prevladava sivilo rad ne izaziva nelagodu već čuđenje. Neuobičajenost ambijenta i predmeta prenosi nas u nadrealizam, iluzionistički doživljaj svijeta. Potrošnost vremena primjećujemo na stvarima. Priroda se mijenja u ciklusima a predmeti kao i ljudi nestaju. Trosjed je prazan, nema ljudi. Možda je autor želio progovoriti o kraju vremena?

 

Neobično dvorište, verandu, okućnicu predstavlja Slađan Dragojević. Zbog velike količine pikturalnih informacija, autor izuzima kolor. Pred nama je zaista bogat raster detalja. Tu su elementi konstrukcije nadstrešnice izvedeni metalnom mrežom, vrtni namještaj, dijelovi arhitekture, vrtne biljke. Zabilježeno područje na rubu je nadrealističkog dojma iako prikazuje stanje. Atmosfera je ispunjena napetošću osamljenosti i iščekivanja. Na dva rada kompozicija je raspršena da bi se zgusnula tek na trećem gdje oslonac za pogled unosi kućni ljubimac, mačak koji kao da pozira fotografu. Odličan rad, triptih Slađana Dragojevića nije se mogao ne pohvaliti kao kolekcija ili izbjeći na izložbi. Ovaj vrsni autor, osim kvalitetom radova, diči se i šarmantnom drskošću. Naime, fotografije prikazuju dvorište predsjednika stručnog žirija ove manifestacije.

Eugen Borkovsky, IV. 2012.

Organizator: Udruga mladih Pagubice u sklopu manifestacije „Supci pud mavricun“

Akademija-Art