Igor Grzetić
ivan.grzetic1@ri.htnet.hr
Grad Krk
Prvomajski inkubator 2011.
29. 04. – 06. 05.
Program:
29. 04. 2011. u 20.00 sati
Galerija Decumanus
Otvaranje međunarodne skupne izložbe na temu – Politički apsurd!
Ukratko o Prvomajskom inkubatoru, odabranoj temi i samim radovima!
Iza naziva Prvomajski inkubator skriveno je glazbeno-likovno događanje koje se u gradu Krku sada već tradicionalno održava krajem travnja i početkom svibnja s ciljem okupljanja, druženja i razvijanja rasprave među mladim glazbenicima, likovnjacima, ali i ostalim entuzijastima. Prvomajski inubator tako čine dva samostalna, ali ipak zavisna, konglomerata: skupna tematska izložba dopunjena predavanjem i koncert otočkih demo bendova ojačan nastupom nešto poznatijih gostiju. No redci koji slijede posvećeni su nastojanjima likovnjaka. Postav ovogodišnje izložbe u odnosu na prošlogodišnji otkriva radove inozemnih autora iako ne zanemaruje ni domaće snage koje su jednako progresivno odgovorile na uvijek aktualnu intrigu političkog apsurda! Kako nam Wikipedija otkriva apsurd je nejasan, nelogičan ili pak neobičan događaj/fenomen posve suprotan uvriježenoj logici, dok ga Albert Camus označava kao posvemašnju besmislenost života, koja se ne može dekonstruirati putem revolta. No, zašto politički? Međunarodni praznik rada koji svoje korijene ima u odluci američkih sindikata da, inspirirani pobjedom svojih kanadskih kolega, krajem 19. stoljeća zahtijevaju donošenje zakona koji im jamči pripadajuća prava, tako postaje gotovo idealnom prilikom za ispipavanje društvenih intriga, ali i borbu ne samo s evociranim demonima. Politički apsurd savršeno prezentira suvremenost – on je materija koja popunjava društvene pore, a da bi ga se osjetilo potrebno je otvotiti oči, i to nevažno u kojem smjer! Politički apsurd tako čvrstom rukom gospodari osobnim identitetima kao i uokolo namotanom spiralom. Jer čovjek više ne poznaje sebe, a kolektiv se posve pogubio!
Kako su na odabranu temu reagirali okupljeni likovnjaci:
Darko Drljević (MNE) svojim (s)likovnim komentarima otkriva svima dobro poznate odjeke politikanstava različitih društvenih sfera. Mishka Henner (GB) portretima Bradleya Manninga i Juliana Assangea ukazuje na pentagonski skandal Wikileaksa(.org) kritizirajući pritom koncept političke kampanje Baracka Obame tijekom američkih izbora 2008. Instalacijom Kubanci Željko Bosanac (HR), referirajući se na osvetnički odnos Amerike spram Kubi, istražuje neskrivenu interakciju dviju stvarnosti – otvorene i zatvorene – koje egzistiraju kao činjenice s vlastitim poetikama i načinom prosuđivanja. Naime, upoznati smo s represivnošću politike, a apsurdno je to da i nakon teško realiziranog otvaranja podliježemo uniformiranju. Radomir Đukanović (SRB) ciklusom Heroine i kolažiranim grafičkim triptihom warholovski materijalizirane duhove prošlosti i pripadajuće im simbole, transformira u kult. Nseabasi Akpan (NG) dokumetarističkim foto projektom Democarzy daje izravan uvid u nasilje uzrokovano izbornim previranjima u svojoj zemlji. Novom hrvatskom zastavom Tonči Žužić (HR) ukazuje na apsurdan položaj autokratskih korporacija koje diktiraju nelogičnu dinamiku nacionalnog gospodarstva. Konstantinos-Antonios Goutos aka theFlâneu®, pod novim pseudonimom the artwertease® (GR) video-radovima ameri.ka I i talib.bites I, pruža presjek ideologija Sjedinjenih Američkih Država putem slogana s tamošnjih predsjedničkih izbora u posljednjih 150 godina, odnosno fragmente govora američkog predsjednika Baracka Obame održanog na vojnoj akademiji u West Pointu (01. prosinac 2009.) tijekom kojeg je otkrivena nova (iliti stara) strategija rata u Afganistanu. Sarah Beck (CAN) kinetičkom skulpturom Dirty Loonie ukazuje na sve apsurdnije ekološke probleme uzrokovane bezglavom trkom za kapitalom. Mario Depicolzuane (HR) vizualnim identitetom ovogodišnjeg Prvomajskog inkubatora, inspiriranim aktivizmom, ukazuje na u nas rijetko korištenu konceptualnu dimenziju grafičkog dizajna. Zdenko Radovanić (HR) instalacijom Šuplje, Gluho, Prazno, Možda poručuje kako je orjentacija na antagonizam lijeve i desne strane građane, ali i samu sebe, dovela do potencijalne letargije. Telefon nema funkciju, brojevi ne postoje, iz sterilnih glava kaplju razvodnjene iluzije predizbornih obećanja. Apsurd do apsurda, a nadu jedino budi tekućina koja sugerira ispiranje njihove moći. Tina Erjavec (HR) instalacijom Politika kiča istražuje zrcalnu identifikaciju političkih besmislica u kojima je izražen fenomen i specifična težnja ka mistifikaciji i demagogiji u odnosu na umjetnički kič. Jer svijet politike – svijet je kiča! A poput općeg i politički je kič obilježen ispraznošću i prozaičnošću. No, iako isprazan on nije nevin. Igor Gržetić (HR) računalnom grafikom dictators (as) pornstars ukazuje na moment perverzije koji upravlja sviješću pornofila, a isti se prepoznaje i u vladajućim navikama suvremenih političara. Matic Kos (SLO) slikama Vivisekcija i Pinakoteka zatrpanim ikonama današnjice evocira emocionalnu napetost između ljudi i svijeta kojeg su sami kreirali. Interaktivnom instalacijom Stvarnost – Iluzija demokracije – Iluzija!!! Zlata Bilić-Dvoržak (HR) i Danijel Maoduš (HR) potvrđuju činjenicu da se pokušaj djelovanja civilnog društva svodi na puku iluziju. Saša Lončarić (HR) sintezom karikature i stripa komentira sapunicu nastalu oko besmislenog graničnog spora između Hrvatske i Slovenije. Ante Kuštre (HR) performansom NDH2O – aukcija aludira na relativnost nacionalih identiteta i entiteta, a performansom Etički predizborni govor na (bez)vrijednost demagogije koja prožima većinu predizbornih akcija. Katija Horvath (HR) instalacijom Njihovo ime to je njihov prljavi veš poziva na promišljanje i prihvaćanje gledišta koja se bitno razlikuju od općeprihvaćenih. Pričom o tome kako smo mi… i o tome kako nas oni…Vedrana Stipić (HR) kroz prizmu ironije i cinizma zadirkuje glasače zbog svega što su moćnicima dopustili da kreiraju, dok zastavom Nestaje nam Lijepa naša!! podsjeća kako nam od toliko željene države nije mnogo ostalo – iako još nije došao kraj! Nenad Jalšovec (HR) parafrazirajući dobro poznate reklame sladoleda radom Point of sale poster otvara raspravu o odnosu tržišta i ideologije, ukazujući na double entende između tržišta ideologija i ideologije tržišta. Petar Đakulović (HR) slikom Pinocchio loves president and his little pal daje satiričan osvrt na začarani krug laži koji karakterizira svijet političke retorike.
Darko Drljević (MNE) svojim (s)likovnim komentarima otkriva svima dobro poznate odjeke politikanstava različitih društvenih sfera. Mishka Henner (GB) portretima Bradleya Manninga i Juliana Assangea ukazuje na pentagonski skandal Wikileaksa(.org) kritizirajući pritom koncept političke kampanje Baracka Obame tijekom američkih izbora 2008. Instalacijom Kubanci Željko Bosanac (HR), referirajući se na osvetnički odnos Amerike spram Kubi, istražuje neskrivenu interakciju dviju stvarnosti – otvorene i zatvorene – koje egzistiraju kao činjenice s vlastitim poetikama i načinom prosuđivanja. Naime, upoznati smo s represivnošću politike, a apsurdno je to da i nakon teško realiziranog otvaranja podliježemo uniformiranju. Radomir Đukanović (SRB) ciklusom Heroine i kolažiranim grafičkim triptihom warholovski materijalizirane duhove prošlosti i pripadajuće im simbole, transformira u kult. Nseabasi Akpan (NG) dokumetarističkim foto projektom Democarzy daje izravan uvid u nasilje uzrokovano izbornim previranjima u svojoj zemlji. Novom hrvatskom zastavom Tonči Žužić (HR) ukazuje na apsurdan položaj autokratskih korporacija koje diktiraju nelogičnu dinamiku nacionalnog gospodarstva. Konstantinos-Antonios Goutos aka theFlâneu®, pod novim pseudonimom the artwertease® (GR) video-radovima ameri.ka I i talib.bites I, pruža presjek ideologija Sjedinjenih Američkih Država putem slogana s tamošnjih predsjedničkih izbora u posljednjih 150 godina, odnosno fragmente govora američkog predsjednika Baracka Obame održanog na vojnoj akademiji u West Pointu (01. prosinac 2009.) tijekom kojeg je otkrivena nova (iliti stara) strategija rata u Afganistanu. Sarah Beck (CAN) kinetičkom skulpturom Dirty Loonie ukazuje na sve apsurdnije ekološke probleme uzrokovane bezglavom trkom za kapitalom. Mario Depicolzuane (HR) vizualnim identitetom ovogodišnjeg Prvomajskog inkubatora, inspiriranim aktivizmom, ukazuje na u nas rijetko korištenu konceptualnu dimenziju grafičkog dizajna. Zdenko Radovanić (HR) instalacijom Šuplje, Gluho, Prazno, Možda poručuje kako je orjentacija na antagonizam lijeve i desne strane građane, ali i samu sebe, dovela do potencijalne letargije. Telefon nema funkciju, brojevi ne postoje, iz sterilnih glava kaplju razvodnjene iluzije predizbornih obećanja. Apsurd do apsurda, a nadu jedino budi tekućina koja sugerira ispiranje njihove moći. Tina Erjavec (HR) instalacijom Politika kiča istražuje zrcalnu identifikaciju političkih besmislica u kojima je izražen fenomen i specifična težnja ka mistifikaciji i demagogiji u odnosu na umjetnički kič. Jer svijet politike – svijet je kiča! A poput općeg i politički je kič obilježen ispraznošću i prozaičnošću. No, iako isprazan on nije nevin. Igor Gržetić (HR) računalnom grafikom dictators (as) pornstars ukazuje na moment perverzije koji upravlja sviješću pornofila, a isti se prepoznaje i u vladajućim navikama suvremenih političara. Matic Kos (SLO) slikama Vivisekcija i Pinakoteka zatrpanim ikonama današnjice evocira emocionalnu napetost između ljudi i svijeta kojeg su sami kreirali. Interaktivnom instalacijom Stvarnost – Iluzija demokracije – Iluzija!!! Zlata Bilić-Dvoržak (HR) i Danijel Maoduš (HR) potvrđuju činjenicu da se pokušaj djelovanja civilnog društva svodi na puku iluziju. Saša Lončarić (HR) sintezom karikature i stripa komentira sapunicu nastalu oko besmislenog graničnog spora između Hrvatske i Slovenije. Ante Kuštre (HR) performansom NDH2O – aukcija aludira na relativnost nacionalih identiteta i entiteta, a performansom Etički predizborni govor na (bez)vrijednost demagogije koja prožima većinu predizbornih akcija. Katija Horvath (HR) instalacijom Njihovo ime to je njihov prljavi veš poziva na promišljanje i prihvaćanje gledišta koja se bitno razlikuju od općeprihvaćenih. Pričom o tome kako smo mi… i o tome kako nas oni…Vedrana Stipić (HR) kroz prizmu ironije i cinizma zadirkuje glasače zbog svega što su moćnicima dopustili da kreiraju, dok zastavom Nestaje nam Lijepa naša!! podsjeća kako nam od toliko željene države nije mnogo ostalo – iako još nije došao kraj! Nenad Jalšovec (HR) parafrazirajući dobro poznate reklame sladoleda radom Point of sale poster otvara raspravu o odnosu tržišta i ideologije, ukazujući na double entende između tržišta ideologija i ideologije tržišta. Petar Đakulović (HR) slikom Pinocchio loves president and his little pal daje satiričan osvrt na začarani krug laži koji karakterizira svijet političke retorike.
Izložba ostaje otvorena do 06. 05., a postav je moguće razgledati svakim danom od 10.00 do 13.00, te od 18.00 do 20.00 sati.
29. 04. 2011. u 20.00 sati
Plaža Plav
Natjecanje demo bendova otoka Krka
Okupljeni bendovi:
Bastor (Omišalj)
Buco i Kalašnjikovi (Krk)
Drunken Monkeys (Krk)
High Five (Krk)
Mala Vida (Krk)
Monox (Baška/Rijeka)
Sunshine Madness (Krk/Rijeka)
Šoder (Punat)
30. 04. 2011. u 20.00 sati
Plaža Plav
Koncert gostiju Prvomajskog inkubatora
Okupljeni bendovi:
Stillness
DJ Filip Motovunski
Brain Production
04. 05. 2011. u 18.00 sati
Galerija Decumanus
Predavanje: Ljudi novog milenija!
Predavač: Damjan Kovač
Sažetak:
Tijekom prošlog stoljeća mogli smo svjedočiti rođenju te brzom razvoju znanosti i tehnologije. Postalo je mogućim imati stvari o kojima nismo ni sanjali. Nikada prije nismo bili svjesni što je sve znanost sposobna stvoriti u tako kratkom vremenu. Stvorili smo i isprobali ogromnu snagu atomske bombe, otkrili smo mikro i makro tehnologiju, razne bežične prijemnike i odašiljače, računalnu tehnologiju i mnoga druga pomagala. Sva ta otkrića primarno imaju za cilj olakšati korisniku svakodnevni život stvarajući mu slobodno vrijeme. On bi tako mogao više vremena provesti izgrađujući vlastite vrijednosti. Na taj način čovječanstvo bi brže došlo do jedine evolucije koja postoji, a to je evolucija svijesti. Teorijski gledano sve je na svom mjestu, međutim, stvarnost je posve drugačija. Veliki broj ljudi ne zna što bi sa svojim slobodnim vremenom. Tako će mnogi sjesti pred televizor, računalo, video igru ili se odati nekoj drugoj zanimaciji, i to s ciljem ubijanja slobodnog vremena. Takvim načinom, umjesto da radi na sebi, čovjek postaje robom tehnologije kojoj je cilj onemogućiti razmišljanje i prilagoditi sveprisutnim manipulacijama.
Putem televizije se provodi masovno zaglupljivanje gledatelja što se može iščitati iz aktualnih tema koje se uglavnom ne dotiču ničeg. No, proizvode se nerealni strahovi te stvaraju lažne potrebe i ideali, pa tako više ne postoje oni mlađi i oni stari – svi su danas zauvjek u dvadesetima… Tu su i mobiteli koji razdvajaju na način da svaki čovjek postaje svoja vlastita centrala kojoj nitko drugi ne treba. Dakle, i to je jedan u nizu sredstava koje imaju za cilj osamiti čovjeka, a kada je čovjek sam ne može ništa. Okupljanje masa tako odlazi u povijest. Organiziran sustav čovjeka dovodi do stanja u kojem zbog mnoštva pogrešnih informacija, ali i svega ostalog, ne može jasno vidjeti stvarni problem, a to je za one vladajuće i više nego dobro… Tehnologija ruši sustav vrijednosti kakav smo nekad poznavali, a njezinim sve češćim korištenjem drastično se udaljavamo od nas samih. Čovjek je tako postavljen u drugi plan. On postaje robot!
Organizatori:
Kulturno-umjetnički laboratorij
Udruga demo bendova grada Krka
Akademija-Art.hr
26.04.2011.
