Gorivo – Vlada nemoćna, jedino što može je smanjiti trošarine za 10 lipa po litri

gorivo

Svjetske cijene nafte, a onda i cijene naftnih derivata nastavit će sljedećih tjedana svoj rast, očekuju i strani i domaći stručnjaci

Pritom kao glavne argumente navode sve napetije stanje u vezi s iranskom krizom, što bi moglo prouzročiti blokadu Hormuškog tjesnaca, kao i postignuti dogovor o novoj velikoj pomoći Grčkoj čime se otklanja mogućnost bankrota te zemlje. Svoj doprinos daju i burzovni spekulanti koji dodatno potiču rast ionako visokih cijena crnog zlata.
Rast cijena nafte početkom veljače potaknule su, navode analitičari RBA, loše vremenske prilike i vrlo niske temperature u velikom dijelu Europe. Zaoštravanje odnosa između Europe i Irana stavilo je dodatan pritisak na cijene, pa je cijena sirove nafte tipa Brent dosegnula razinu od 120 dolara po barelu, što je najviša razina u posljednjih devet mjeseci, dok je još krajem siječnja bila niža za oko 10 dolara po barelu.
Naime, Iran je izvijestio o sklapanju ugovora o opskrbi naftom novog kupca (Kine), dok se opskrba Francuskoj i Velikoj Britaniji prekida. Time je Iran preduhitrio odluku EU-a o zabrani uvoza nafte iz Irana, koja je na snagu trebala stupiti 1. srpnja. Potporu rastu cijena daju i dobri ekonomski pokazatelji u SAD-u i Kini te optimizam vezan uz drugi paket pomoći Grčkoj, koji je naposljetku i odobren.
Prema očekivanjima Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalna potražnja za naftom u ovoj bi godini mogla porasti za blagih 0,9 posto u odnosu na 2011. Pri tome se veća potražnja očekuje od gospodarstava u razvoju, prije svega Kine i Brazila. S obzirom na vrlo blagi očekivani rast potražnje za naftom, ne očekuju se pritisci na rast cijena nafte s te strane. Međutim, cijene nafte snažno ovise o geopolitičkim kretanjima, pa je moguća pojačana volatilnost cijena s obzirom na nestabilnu situaciju na Bliskom Istoku, upozorava IEA.
Naime, Iran je u utorak najavio da će poduzeti preventivne akcije protiv svojih neprijatelja ako osjeti da su njegovi nacionalni interesi ugroženi. Ako iranska kriza eskalira u oružani sukob, svjetske cijene nafte bi, po mišljenju analitičara, mogle naglo porasti na 150, pa i 200 dolara za barel.
U tom slučaju, prema riječima predsjednika Nadzornog odbora Ine i naftnog analitičara Davora Šterna, ne bi trebalo isključiti mogućnost da cijena litre goriva u Hrvatskoj poraste na 12 do 14 kuna.
Profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu i analitičar Igor Dekanić napominje da rast svjetskih cijena dijelom utječe na maloprodajne cijene goriva. Naime, otprilike polovina te cijene otpada na poreze (trošarine i PDV), izdvajanja za ceste i autoceste te za obvezne zalihe nafte i derivata, dok druga polovina pokriva troškove proizvodnje ili kupovine nafte, njezina transporta i prerade te transporta goriva i prodajne mreže.
»Budući da je država već prihode iz cijena goriva planirala u državnom proračunu i za druge namjene, vrlo su male mogućnosti za njezine intervencije kako bi se amortizirala poskupljenja naftnih derivata«, kaže Dekanić. Zato Vlada, dodaje, eventualno u slučaju većeg skoka cijena može bez veće štete smanjiti trošarine za desetak lipa po litri, ali bi im veće smanjivanje stvorilo probleme.
Zbog postojećih rekordno visokih cijena goriva, kao i zbog očekivanih idućih skorih poskupljenja zbog povećanja PDV-a i očekivanog rasta svjetskih cijena nafte javnost strahuje da bi to moglo potaknuti rast cijena drugih proizvoda i usluga, a time i zadnjih godina prilično nisku inflaciju.
Međutim, zbog teškoga gospodarskog stanja mnogi će nastojati izbjeći poskupljenje ili barem cijene promijeniti što manje. Tako Marijan Banelli, predsjednik Udruge Hrvatski cestovni prijevoznici, kaže da će cestovni prijevoznici teško povećati svoje cijene iako za to postoje razlozi, jer su njima cijene goriva veliki trošak poslovanja, a moguće su jedino vrlo male korekcije koje ne bi trebale utjecati na cijene proizvoda. Ističe da je od 2008. cijena nafte porasla 40 posto, ali će se o poskupljenju vrlo teško dogovoriti s korisnicima svojih usluga. No, i povećanje cijena njihovih usluga teško bi, prema njegovim riječima, spasilo mnoge prijevoznike koji su već »u crvenom«.
Hrana zbog goriva neće osjetnije poskupjeti
– tekstRekordne cijene goriva nesumnjivo će pokrenuti lavinu poskupljenja, ali proizvodnja hrane, u kojoj cijena goriva sudjeluje s 10 posto, ne bi trebala osjetnije poskupjeti. No, zato bi cijene poljoprivrednih proizvoda, posebno ratarskih, mogle osjetnije porasti.
Analitičar prehrambenog sektora Stipan Bilić kazao je u utorak za Vjesnik da se kod povećanja cijena goriva ne smije zanemariti psihološki efekt. Naime, kad cijene goriva odu ovako visoko, svi očekuju i poskupljenje hrane bez obzira na realan rast troškova proizvođača. Bilić dodaje da ni u slučaju rasta PDV-a, od 1. ožujka za dva posto, cijene hrane ne bi trebale osjetnije rasti. PDV je trošak za potrošače, a ne proizvođače hrane, ali ni troškovi energije koji u prehrambenoj industriji čine tri posto ne bi trebali imati značajni utjecaj na cijene, zaključuje Bilić. Iznosi i podatak da hrvatska obitelj za hranu izdvaja i do 70 posto prihoda, dok je taj iznos u zemljama Unije i dva puta niži.
Gotovo je izvjesno da će, nakon što osjetno poskupi gorivo te grijanje za kućanstva u pojedinim gradovima i do 40 posto, doći do većeg udara na životni standard.
Proizvodnjom prehrambenih proizvoda i pića u Hrvatskoj bavi se 1743 poduzeća s više od 41.000 zaposlenih. Vrijednost proizvodnje prehrambenih proizvoda u 11 mjeseci 2011. porasla je 0,9 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, dok je kod proizvodnje pića zabilježen rast od 7,2 posto.
Sektor proizvodnje pića relativno je profitabilniji od proizvodnje prehrambenih proizvoda. No, mali su izgledi da će poduzeća u prehrambenoj i industriji pića 2012. poboljšati financijske rezultate, jer Hrvatsku očekuje pad BDP-a i niža potrošnja kućanstava.
Prema podacima DZS-a, potrošačke su cijene zabilježile rast od 1,2 posto na godišnjoj razini. Na mjesečnoj razini potrošačke su cijene pale za 0,4 posto. Rastu potrošačkih cijena na godišnjoj razini najviše su pridonijele cijene prehrane i energije.
Naime, isključimo li iz ukupni indeks cijene energije, rast je iznosio 0,8 posto, a isključimo li cijene energije i prehrane, potrošačke su cijene porasle svega 0,2 posto. Nadalje, zanimljivo je vidjeti da bez energije, prehrane, pića i duhana indeks iznosi 99,7, odnosno potrošačke cijene u tom slučaju bilježe pad od 0,3 posto na godišnjoj razini. [Marinko Petković]
Željko Bukša /Vjesnik/

Akademija-Art