Gordan „Gene1“ Orešić: Izložba graffita u galeriji Vjekoslav Karas

Gradski muzej Karlovac
Galerija „Vjekoslav Karas“, Ljudevita Šestića 3, Karlovac
Gordan „Gene1“ Orešić
Izložba grafita Ego ltd
od 18. 05. 2011. (u 19.00 sati)

Akademski slikar Gordan „Gene1“ Orešić predstavlja vrh zagrebačke graffiti scene. Graffiti writingom počeo se baviti 1985. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1998. godine u klasi prof. Zlatka Kauzlarića ­ Atača. Kao graffiti writter intenzivno je angažiran na urbanoj likovnoj sceni od 1992. u sklopu graffiti grupe GSK. Autor je brojnih murala s područja aerosol umjetnosti, graffiti umjetnosti, zidnog slikarstva, i scenografije. Angažiran je za oslikavanje originalnog komada berlinskog zida povodom obilježavanja 20 godina   njegovog pada. Bio je to projekt njegove grupe GSK u suradnji sa veleposlanstvom Njemačke i Goethe institutom. U Galeriju „Vjekoslav karas“ donosi 12 najnovijih radova posvećenih najdražim kolegama graffiterima. Upravo iz tog razloga izložba se naziva „Ego limited“. Otvorenje izložbe uveličati će  svojim nastupom umjetnikov kolega DJ CHILL. Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i Grada Karlovca.

Ego Limited


Zagreb sam počela ozbiljnije upoznavati za vrijeme mog studiranja na Akademiji likovnih umjetnosti. Sjećam se maglovitih, kišnih jutara i dolaska vlaka na peron glavnog kolodvora. Dok je tiho ulazio u Zagreb i ostavljao ravne seoskih idila obilazio je, prolazio i prelazio betonske nadvožnjake, podvožnjake, petlje i mostove. Tada sam kroz zamazane i masne prozore „Mađara“ prvi put ugledala graffite. Oduševila me veličina, šarenilo i kreativnost koja se iz kantice spreja utisnula u hrapavi armirani beton zagrebačkih periferija. Jedno poslijepodne sivi je „Mađar“ osvanuo oslikan od početka do kraja. Na putu do Karlovca osjećala sam se poput junaka iz filma „Warriors“ (ratnici podzemlja) koji podzemnom željeznicom pokušavaju pronaći utočište u rodnom Coney Islandu. Bili su to moji prvi susreti s „Uličnom“ umjetnosti koju predstavljamo na zidovima Galerije „Vjekoslav Karas“ u Karlovcu.

Družeći se svakodnevno i obilazeći različite klase po zgradi Akademije istraživala sam tko zna nešto o graffitima. Nisam imala pojma da se odgovor nalazi bliže no što sam se nadala. Kolega iz klase Gordan Orešić, iznimni talent čijim sam se crtežima divila, emotivac čije su nas reakcije ponekad plašile, bio je upravo veliki meštar zagrebačke graffiti scene. Nakon postupnog zbližavanja odveo me na neke lokacije gdje su se legalno radili „Masterpieces“ remek djela „Aerosolne umjetnosti“ (umjetnost iz spreja). Dok smo putovali tramvajem, odgonetnuo mi je „Tag“ (jednostavan potpis crtača graffita) kodove kratkih, stiliziranih potpisa „Writera“ (crtači graffita) koji u prolazu ostavljaju trag na fasadama zgrada. Bilo je nevjerojatno uzbudljivo kada smo ušli na lokaciju. Zidovi su bili potpuno oslikani. Na glavnom je dominirao leopard i stilizirani natpis kojeg je naslikao „Gene“. Pored njega nalazili su se radovi drugih koji su imali pravo preslikati tuđi radi boljim ili čak drugog izazvati u likovni duel nazvan „Battle“ (bitka).   Bio je to sistem prirodne selekcije kvalitete u kojem sud nisu donosili galeristi ili povjesničari umjetnosti, već je kvaliteta ostalih „Writera“ bila mjerodavna u ocjenjivanju tko je bolji. U to vrijeme, prije dvadeset godina, „Gene“ je s kolegama „Chekom“ i „Leonom“ predstavljao špicu urbane scene Zagreba, a broj projekata koje su radili prelazio je očekivanja. Ja sam, pak, svako jutro iz vlaka vidjela nove radove na starim zidovima i bila ponosna na mog kolegu koji je autor graffita za omot cd-a „Psihomodo pop unplugged“. Tada baš nitko nije razmišljao da će ovaj oblik umjetnosti biti priznat kao suvremeni likovni izraz i da će najbolji od najboljih biti pozvani u svjetske galerije da pokažu svoje radove.

Nakon dubokih dojmova i sama odlučujem izraditi neke projekte. „Gene“ mi poklanja časopis „Zgbkaos“ u kojem se devedesetih godina prvi put predstavlja zagrebačka scena predvođena njime, „Chekom“ i „Leonom“. Nekoliko dana kasnije odlazimo do njegovih kolega u nabavu „Skinny cap“ (kapica za sprej dozu koja daje tanku liniju) s kojima krećem u avanture u skupini nazvanoj „Gang“. Nakon „Psyho-Pate“ i još nekoliko graffita po Karlovcu definitivno kapituliram shvativši zahtjevnost ovog likovnog izraza. Nismo svi za sve. Neki od nas su bolji i trebamo im opravdano odati poštovanje.

U razgovoru sGeneom“ otkrivamo da je „Graffiti writing“ (crtanje graffita) specifična urbana likovna umjetnost koja se bavi imenom autora kao temom, a kreativnost i stil vidljivi su u modificiranju slova kojima je ime prikazano. Graffiter reklamira samog sebe. Pitanje je kome? Ne nama, već ostatku scene koja jako dobro barata i razumije stroga pravila ove likovne problematike. Da bi običan promatrač prepoznao i ocijenio kvalitetu nečijeg rada, potrebno je dobro poznavanje ovog kompleksnog likovnog stila.

Pri osmišljavanju koncepcije ove izložbe „Gene“ se nije poveo osnovnim pravilom writinga gdje bi u izloženim „Piecevima“ (komadima) promovirao svoj nick (skraćenica za ime), već je odlučio nešto posve drukčije. Na dvanaest platna izveo je likovne posvete drugim graffiti writerima. Radi se o imenima onih koji su ga zadužili u nekim trenutcima njegova života. Posvećene graffite izveo je na svoj način, ali se u detaljima, kompozicijama, slovima, koloritima i likovima povezao s posvećenima. Ovakvim nesebičnim konceptom akademski slikar Gordan Orešić donosi nam vlastitu ekspresiju hrvatske graffiti scene i mi indirektno preko njega upoznajemo druge majstore. Autor nam tumači da nema boljega nego kada on napravi djelo s imenom cijenjenog kolege. Ovo me podsjeća na primjere mnogih portreta u kojima su umjetnici prikazivali jedni druge i na taj način ukazivali na poštovanje među kolegama. Upravo se zato izložba naziva „Ego Limited“. Lišen vlastitog ega Gordan nam direktno sa zidova, vlakova i velikih površina u ograničen galerijski prostor donosi izvorni duh graffiti writinga u dvanaest fragmenata. Javni karakter graffita kao likovnog djela može probuditi u nama razmišljanje o javnom životu umjetničkih djela kao takvih. Ako umjetničko djelo nema javni život, ono kao da ne postoji, jer ga nitko nije vidio i u njemu uživao. Graffiti su nesebičan oblik likovnih umjetnosti. Javno Izloženi, anonimni autori prostoru u kojem živimo daju posebnu ljepotu. Nije li to uloga likovnih umjetnosti?

Respect to Gene the best Zgb-Cro graffiti Writer!

Aleksandra Goreta, akad. slikarica, voditeljica Galerije „Vjekoslav Karas“

mr.sc.Hrvojka Božić, prof., Ravnateljica GMK

Akademija-Art.hr
16.05.2011.