Goran Nemarnik Gus u galeriji Kopjar

Pogledajte galeriju radova!

Zagrebačkoj publici Nemarnik Goran GUS nije nepoznanica. Još nedavno su internetskim svijetom kružile vijesti o radu i aktivnostima ovog iznimnog umjetnika. Putujuća "poruka" je govorila o iznimnom kreatoru koji uspijeva nekom čudnovatom čarolijom od elektronskog otpada stvoriti zvjezdano nebo moderne romantike. To nebo zrači jednom novom suvremenošću ali i poetizmom jer Goran u svaki specifično elektonički vizual – karakteristika koju matične ploče same po sebi imaju – utka i svoj osebujan stil. Svijet u kojem smo okruženi gomilama odbačenih elektronskih uređaja i isto toliko matičnih ploča Goran je vidio kao plodno tlo svojim umjetničkim ostvarenjima. I samo ako to uistinu želite njegovo "nebo, sciel, sky" može postati Vaš osobni light-motiv života. Ako ne nebo, onda svevremena i vječna "maslina" kojom teče zlatna žila kucavica. Ili "morski konjic" sazdan od "sjaja". Spomenuta djela publici su jako dobro poznata, čak štoviše i popularna.

Pustimo na stranu poetične fraze.

Uskoro njegove najnovije radove možete vidjeti u galeriji Kopjar. Pa se sami potrudite potvrditi vjerodostojnost mojih tvrdnji. Nemarnik je bez premca stvaraoc koji dokazuje umjetnost kao magično umijeće iluzionizma. Htjeli vi to ili ne – zavući će Vam se pod kožu kao mnogima pa i galeriji. Nemarnik će Vam rado kroz svoje radove reći koliko voli ovu stranu stvarnosti i podijeliti s vama svoju sreću zbog nje.

Povratak čaroliji

Vještina primjene vizualnih natuknica odavno je u umjetničkoj produkciji zamijenila svaku podrobnost i deskripciju. Ako smo u stanju nadopuniti predodžbu (čiji je ključ čitanja nerijetko sadržan u naslovu) bit ćemo kao uživatelji umjetnosti nagrađeni – u tom trenutku, opravdano je reći, nešto se važno dogodilo. Djelo je ispunilo svoju duboku svrhu.

 

S razvijenim ukusom za jednostavnost i smionost, ukusom koji karakterizira našu suvremenost, autorima, naizgled barem i načelno, nema ograničenja, ali kako će tu slobodu iskoristiti nipošto nije lako pitanje.

Svako novo širenje polja mogućnosti, osvojeno od strane umjetnika, osvaja – ukoliko je uvjerljivo – i promatrača. S ekološkom osviještenošću za naš okoliš sve je raširenija uporaba odbačenih stvari, recikliranje materijala u kojemu odjekuje krik: zaustavimo proždrljivost ove civilizacije. Uporaba je, dakako, popraćena i odgovarajućim terminom: waste art. Na nadasve zanimljiv način čini to i Goran Nemarnik. Kako elektronski i ini otpad pretvoriti u formu koja, pored poželjne dekorativnosti, nešto govori, pokazuje nam svojom poetikom kojom uspijeva realizirati skraćeni put od invencije do provedbe (pritom ne mislim na konkretno vrijeme izvedbe, nego na dojam neposrednosti).

Pozelenjeli bakar, prosijavanje čistih metalnih površina, poput oblaka raširene mrlje – na pločama integriranih sklopki, na matičnim pločama računala sa „štampanim metalnim vodovima nalik arabeskama … na zujavim plohama“ (iskaz samoga autora), razotkrivamo svjetove potaknute imaginacijom kojoj je dovoljan ritam linija, naglašeni okvir i/li raspored fragmenata pa da doživljaj bude, upravo zbog takvoga uskraćivanja suvišnih pojedinosti, potpun, a zaključak nedvojben: Nemarnik je postigao sažetost i svrhovitost vlastita izraza za što mu dostaje adiranje spomenutih ploča kako bi ostvario željeni efekt, tek povremeno s ponekom aplikacijom ili rukom izvedenim znakom (Insolacija). U rasponu od simboličkih prikaza prirodnoga krajolika (Bonaca), preko urbanoga (Urbani krajolik), do subatomskih prostora (Bozon en passent), Nemarnik se poigrava konvencijama uobičajenih motiva, dok istodobno primjenom materijalnoga otpada upozorava na onaj nevidljivi koji nas okružuje i prožima (elektromagnetski i drugi valovi).

Nikola Albaneže

Akademija-Art.hr
22.11.2011.