Hrvatska je zemlja u kojoj se ljudi vole baviti prošlošću i depresijom. Nama je vječna tema ono što se dogodilo prije pedeset, stotinu, dvadeset pet godina, godinu dana ili jučer, a na sutra gledamo s vječno gorkom dozom pesimizma. I pri tome nas stalno opsjedaju likovi iz prošlosti
Okej, možda ćemo se morati pomiriti s tim da ćemo vječno ostati taoci “konstruktivnih” polemika o ustašama i partizanima, ali potpuno je nejasno kako brzo i lako postajemo ovisnici o zapravo potpuno nebitnim likovima koji su u povijesti igrali epizodne, marginalne uloge.
Konkretno, gospođa Jadranka Kosor uvjerljivo je izgubila parlamentarne izbore prije deset mjeseci. Nakon toga još je uvjerljivije izgubila unutarstranačke izbore. I uopće nije shvatila da više nije ni premijerka ni predsjednica HDZ-a. Lako za to što gospođa Kosor nije bila u stanju kao dama-političarka čestitati pobjednicima. Lako i za to što ona ima neki psihološki problem te ne može shvatiti da više nije, i vjerojatno neće biti, veliki politički niti bilo kakav drugi lider bilo kakve relevantne organizacije. Lako i za to što gospođa Kosor osobno ne može prihvatiti da više ne mora, a i neće biti neki naročit faktor u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, a još je manji u problem u tome što gospođa Kosor ne može pojmiti jednostavno demokratsko pravo izbornog pobjednika da formira tim ljudi kojima vjeruje.
Problem je u tome što je gospođa Kosor uspjela u tome da sebe i svoju jadnu političku i stranačku sudbinu nametne kao opću društvenu temu. A gospođa je bila krajnje neuspješna i neuvjerljiva slučajna premijerka Vlade (odabrao I. Sanader) koja je zapravo iznevjerila očekivanja javnosti jer nije imala ni znanja ni odlučnosti provesti solidan program gospodarskog oporavka. Upravo suprotno, gospođa Kosor nas je svojim blagoglagoljivim kompromiserstvom, populizmom i neodlučnošću samo uvalila u još veće probleme, a sada joj nije neugodno organizirati javnu kuknjavu nad svojom “tužnom” pozicijom.
Sama činjenica da novi predsjednik HDZ-a ne zna presjeći Kosoričino neugodno naricanje te neukusno političko ridanje samo govori da je proces transformacije i konsolidacije HDZ-a, nakon katarzičnog otrežnjenja pod Bajićevim hladnim tušem, krajnje usporen.
Ukratko, začudna invazija čudnog Aliena (gospođe Kosor) u centar medijske pažnje najgora je stvar koja se trenutačno može dogoditi HDZ-u. A to što Karamarko uz Jadranku Kosor ima probleme s pozicijama i istupima gospode Golema i Kujundžića, to nije dobro ni za cjelokupno stanje hrvatske politike. Nije dobro da se smušena Kukuriku vlast u usporedbi s HDZ-om doima kao dobro vođena i uniformirana bojna specijalaca s jasno definiranim ciljem te metodama dolaska do cilja.
Problem je što ovako nesređeni HDZ ne može postati prepoznatljiva i opasna oporba; kvalitetna alternativa vlasti, a ne neka pomalo rastrojena populistička družinica. HDZ se zaista mora početi nametati kao kvalitetna konsolidirana stranka konzervativnog desnog centra koja će pred Kukuriku vlast stavljati normalne građanske teme s pravim i dosljednim argumentima. Hrvatska politička karta na ljevici danas ima jako dobro organiziran populizam laburista. Mora im se priznati da zaista dobro rade.
Kako je moguće da HDZ-ovo desno krilo iz svoje vreće s argumentima prečesto vadi teze koje bi se mogle čuti iz usta gospodina Lesara? Na krajobrazima uravnoteženih zapadnih demokracija danas se više ne mogu vidjeti takvi čudni grbavi jablani; svojevrsne nakaze logike jasnog i čisto političkog spektra.
O gospođi Kosor kruži legenda da je, otkad je postala gospođa ministrica u svom ministarstvu, od svih nazočnih očekivala da ustanu kad Ona, Sijeda Ministrica, uđe u sobu. Gospođo Kosor, možemo li prestati ustajati? Sad je netko drugi na redu.
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Izvor: Vecernji.hr
Izvor: Vecernji.hr
