Godina Gustava Klimta se proslavlja i u Zagrebu

Riječ je izložbi koju povodom proslavljanja Godine Gustava Klimta u prostorijama Galerije Kristofor Stanković koja se nalazi u sklopu Gradske skupštine Grada Zagreba organizira poduzeće COMPRESS – Kontaktni ured grada Beča u Zagrebu.

Iako nije riječ o originalim djelima vrijednost izložbe leži u činjenici da na jednom mjestu mogu biti viđenje reprodukcije bečkog poduzeća TWIN koje do sada još nikada nisu zajedno predstavljene u okviru neke izložbe. Reprodukcije koje je načinilo poduzeće TWIN (www.twin.cc), odnosno Manfred Thumberger i Oliver Stamm, su rezultat bliske suradnje s najvažnijim muzejima austrijskog glavnog grada koji posjeduju zbirke Klimtovih radova.

„Visoku kvalitetu naših reprodukcija zahvaljujemo nesmetanom pristupu originalima. Reprodukcije nastaju tako što se originalna djela bez okvira podvrgavaju specijalnom digitalnom postupku fotografiranja. Na taj način nastaju probni uzorci koji se u suradnji s kustosima matičnih muzeja usklađuju toliko dugo dok se ne postigne gotovo potpuno podudaranje s originalima“, objašnjava Manfred Thumberger.

Pored poznatih fotografija kao što su „Poljubac“, „Emilie Flöge“, „Smrt i život“, „Attersee“ ili „Adele Bloch-Bauer“ u okviru izložbe u Galeriji Kristofor Stanković će biti predstavljene reprodukcije slika „Hygeia“ i „Prijateljice“– dvije slike čiji su originali 1945. izgorjeli tijekom požara u dvorcu Immendorf u Donjoj Austriji. Za stvaranje ovih dviju reprodukcija su korištene takozvane „fototipije”, koje su načinjene 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća uz pomoć jetkanja staklenih površina. Usprkos njihovoj relativno maloj veličini današnje su digitalne tehnologije omogućile ove reprodukcije.

Po završetku izložbe slike putuju dalje za Beograd i Sofiju, a već su predstavljene u Bukureštu i Budimpešti.

Ulaz na izložbu je besplatan.

Gustav Klimt (1862.-1918.) predstavlja jednu epohu koja i danas fascinira i ostavlja trag: modernu. Ovaj umjetnik je svoje tragove ostavio osobito u Beču te je sa svojim suvremenicima kao što su Josef Hoffmann, Otto Wagner, Joseph Maria Olbrich, Richard Gerstl, Egon Schiele i Oskar Kokoschka bitno utjecao na razdoblje oko 1900. godine. 2012. bi Gustav Klimt napunio 150 godina. Cijeli Beč stoga slavi cijelu godinu pod motom „Gustav Klimt i rađanje moderne“.

Beč je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pored Pariza, Münchena ili Londona bio jedno od mjesta rađanja moderne te je kao glavni grad Austro-Ugarske monarhije ujedno predstavljao i misaono središte Europe, a sa svoja 2 milijuna stanovnika je 1910. godine bio peti grad po veličini u svijetu. Likovna umjetnost, književnost, glazba, arhitektura i znanost su doživljavali svoj vrhunac, nastajalo je nešto novo i napredno i to takvim intenzitetom i brzinom da ni dan-danas nije našlo svoj pandan. Rad Gustava Klimta na jedinstven umjetnički način predstavlja ovaj put od historicizma do početaka apstrakcije.

Osnivanje Bečke secesije smatra se najprepoznatljivijim znakom umjetničke obnove u „Beču oko 1900.“. Nezadovoljni tadašnjom izložbenom politikom i ohrabreni već provedenim secesionističkim udruživanjima u Parizu i Münchenu, 23 su umjetnika, među njima prije svega Gustav Klimt, Josef Hoffmann, Joseph Maria Olbrich, Kolo Moser i Carl Moll, u svibnju 1897. napustila do tada mjerodavno i od strane Hansa Makarta umjetnički usmjereno „Udruženje likovnih umjetnika Beča“ u Künstlerhausu, kako bi se pregrupirali u „Udrugu likovnih umjetnika Austrije – Secesija“. Secesija predstavlja odvajanje i napuštanje povijesne akademske tradicije. Secesionisti su se umjetnički orijentirali na međunarodnoj moderni. Simbolistička i strogo formalistička nastojanja, tendencija plošnom načinu prikazivanja i utjecaj istočne Azije bitna su obilježja ove nove „stilske umjetnosti“.

Gustav Klimt, posebno poznat po svojim alegorijama i portretima žena, relativno se kasno posvetio slikanju krajolika. Prvi radovi ovog žanra potječu iz 1898. godine, kada je već bio predsjednik nedugo prije toga osnovane bečke secesije. Kulturno-politički nemiri i javno negodovanje zbog njegovih fakultetskih slika koje je osmislio za Bečko sveučilište, možda su bili povod da se pojačano posveti mirnijim temama.

Među danas 250 poznatih slika Gustava Klimta nalazi se preko 50 krajolika koji su nastali tijekom njegovog „ljetnog osvježenja“ u regiji oko jezera Attersee, gdje je od 1900. do 1916. provodio gotovo svako ljeto.

Umjetnost Gustava Klimta nije bila pristupačna svima. Njegovi nalogodavci su bili najčešće muškarci i pripadali su višem građanskom staležu. Njegovi radovi koji su nastali po nalogu bili su odraz bečkog društva koje je često špekuliralo i o mogućem odnosu umjetnika i neke od prikaznih dama. Novinarka Berta Zuckerkandl nazvala je Klimta tvorcem moderne žene.

Sonja Knips (1873.-1959.) bila je prva koju je Gustav Klimt portretirao. Od tog trenutka je gotovo svake godine nastajao barem jedan ženski portret. Slika Margarethe Stonborough-Wittgenstein predstavlja bitnu prekretnicu u Klimtovom shvaćanju ženskog portreta. Dok su žene iz visokog društva do tada predstavljane u impresionističkoj maniri i stapale se s pozadinom, od 1905. sve više dominiraju geometrijski oblici popraćeni zlatnim površinama. „Mozaici nevjerojatnog bogatstva“ – tako je Gustav Klimt 2. prosinca 1903. u razglednici posvećenoj Emilie Flöge zaneseno opisao svoje dojmove s putovanja kroz Italiju. Šaroliki i zlatnim detaljima bogati mozaici iz Ravene su možda bili i poticaj zbog kojeg je u svojim radovima od 1903./05. pojačano koristio  zlatnu boju. Zlatna podloga je u 4. stoljeću stigla iz Bizanta u Europu i izvorno se koristila samo za prikazivanje svetaca i vladara. Zlato se smatralo simbolom sunca i predstavljalo je sferu božanskog.

Ova struktura je godinu dana poslije kod „Portreta Adele Bloch-Bauer“, koji je pored „Poljupca“ danas jedna od zasigurno najpoznatijih Klimtovih slika, prerasla u dekorativnu umjetnost. Tijelo je sada prepoznatljivo još samo u obrisima, figura se potpuno stapa s ornamentikom. Jedino su glava i ruke naturalistički prikazani.

Pored reprezentativnih ženskih portreta iz bečkog društvenog života i inovativnih prikaza krajolika iz regije oko jezera Attersee, u slikarskom opusu Gustava Klimta su prisutne i mnogobrojne alegorije koje se posebno vrte oko prikazivanja životnog ciklusa. Najkasnije od fakultetskih slika, prije svega one pod nazivom „Medicina“, Gustav Klimt se oprašta od tradicionalnih alegorija koje je do tada integrirao u svoje javne dekorativne naloge. Metafizički simbol stupa u prvi plan.

Klimt je u veljači 1918. u 55. godini života doživio moždani udar te je umro od posljedica upale pluća u bečkoj općoj bolnici.

Kontakt osoba:

Ivana Ćosić | Referentica za odnose s medijima

COMPRESS Zagreb | Kontaktni uredi Grada Beča

Praška 10 | HR-10 000 Zagreb

T +385 (1) 4828 821 | F +385 (1) 4828 822 |  M +385 (99) 5735 185

ivana.cosic@compresspr.hr | www.compresspr.hr | www.wieninternational.at