Gliptoteka HAZU – Đorđe Jandrić: Hrpa

Grafički dizajn: Boris Greiner

Likovna postava: Mladen Lučić i Đorđe Jandrića

Izložba će biti poslije Gliptoteke HAZU biti realizirana u prostoru Muzeja suvremene umjetnosti Istre, u Puli (nekadašnjoj tiskari, kao što je Gliptoteka HAZU nekadašnja kožara)

Suradne ustanove: Gliptoteka HAZU i MSU Istra – Pula

Radovi Đorđa Jandrića izloženi na ovoj izložbi na prvi pogled ne predstavljaju čvrstu, koherentnu cjelinu, za razliku od onoga na što nas je autor navikao tijekom njegove dugogodišnje izlagačke prakse. Skulpture, objekti, slike, crteži, fotografije, video i jedan originalni lift zacijelo se ne mogu staviti pod određeni zajednički nazivnik ili jasno prepoznatljiv autorski rukopis. Međutim, to je samo prima vista dojam jer šetnjom kroz izložbu uviđamo jasnu konceptualnu povezanost radova. Riječ je o izložbi evidentno jakog mentalnog predznaka s jasnom težnjom k umjetničkom eksperimentu, što su i bitne odrednice u dosadašnjem umjetničkom opusu ovoga umjetnika.

Ratne 1994. godine Đorđe Jandrić realizirao je video rad pod nazivom Kip 8. Iznad HRT-ove televizijske slike ratnih dnevnika i emisije Za slobodu Jandrić je ispisao naslov: Ceci n’est pas une sculpture. Ta parafraza čuvenoga rada nadrealističkoga umjetnika Renea Magrittea, i njena uporaba, imala je, pokazat će vrijeme, paradigmatičnu ulogu u budućem umjetničkom autorovom radu. Aplicirajući lingvističko–semantičku negaciju njemu prirođene, a time izuzetno važne, umjetničke discipline kiparstva u kontekst ratnih zbivanja, odredio je da skulptura u takvim okolnostima ne može postojati, odnosno da agresija na Hrvatsku nikako ne može postati metafora kipa. Time je umjetnik prvi put jasno izrekao da mu skulptura znači mnogo više od svih njenih dotadašnjih definicija, da je intenzivno prisvaja kao nešto uzvišeno i gotovo kozmički određeno.

Skulptura je za Jandrića, što se jasno pokazalo u njegovom opusu, pokretač smisla, inicijator novih istraživanja i analitičar forme u bilo kojoj njenoj zemaljskoj i transcendentalnoj manifestaciji. Već u svojim prvim radovima Jandrić razmišlja o dokidanju granica između slike i skulpture težeći objektu kao logičnom izražajnom mediju. Odmah je dao do znanja da njegova umjetnička razrazmišljanja izlaze iz konteksta medijskih ili metierskih podjela i uvjetnih granica likovnosti. Kasnijim radovima autor izdiže skulpturu iznad svih likovno uobičajenih pojmova nastojeći joj pridodati meditativno-univerzalna svojstva, odnosno upotrebljava je kao jedinstvenu personifikaciju predmetnog, misaonog i apstraktnog svijeta.

Serija radova pod nazivom Ceci n’est pas une sculpture (kojoj pripada i navedeni video rad), izložena 1995. u zagrebačkoj galeriji Josip Račić, svoje idejno podrijetlo nalazi u dvadesetim godinama 20. stoljeća, odnosno u Duchampovim ready made objektima i Magritteovoj slici Ceci n’est pas une pipe. Proglašenjem pisoara ili kotača bicikla skulpturom, Duchamp afirmira predmete svakodnevice ukazujući da svaki objekt ima komponente umjetničkoga, u ovom slučaju kipa, dok Magritte lulu, osnovni subjekt svoje slike, u duhu nadrealističkog cinizma semantički determinira tekstom koji negira njeno postojanje, čime je oslobodio svoje slikarstvo narativnosti i predstavljačke uloge. Jandrić ovdje nalazi dovoljno materijala da krene sa serijom radova koja će podržavati tada začetu ideju konfrontiranja, ali i otvoriti nova područja umjetničkih razmišljanja čija će krajnja konsekvenca biti ukazivanje na krhkost bilo kakve definicije skulpture…

Mladen Lučić

Đorđe Jandrić rođen je 1956. godine u Zadru. Diplomirao na ALU u Zagrebu. Docent je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Djela su u muzejskom fundusima. Redovito izlaže na Trijenalu hrvatskoga kiparstva. Dobitnik je uglednih nagrada.

Nagrade
2008. Nagrada za urbanu intervenciju, Tu smo,

Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula

2007. Prva otkupna nagrada Likovne kolonije Rovinj, Rovinj

2000. Dobitnik donacije Zagrebačke banke, Zagreb

2000. Nagrada 7. trijenala hrvatskog kiparstva, Zagreb

1991. Prva nagrada za skulpturu, 16. biennale mladih, Rijeka

1988. Prva nagrada za skulpturu, 20. salon mladih, Zagreb

Akademija-Art.hr
02.03.2011.