news@aquarius-records.com
Ivica Ivanković, prof.
Glazbeni spomenar Ane Kelin
(Aquarius Records, CD 342-10)
Ako je istina da je ljudski glas prapočelo glazbe kao umjetnosti, glazbe kao životnoga poticaja i nadahnuća, glazbe kao životnoga poziva ili potrebe, teško je onda ukratko sažeti i reći što to netko svojim glasom i pjevom može dati i/ili pružiti drugima. Svaki „bogomdani“ ljudski glas u kojem prepoznajemo toplu i iskrenu ljudsku dušu, u nama koji volimo i cijenimo narodnu glazbu, izaziva osjećaj istinskoga divljenja i dubokoga poštovanja. Dobre pjevačice i pjevače, koji na taj način daruju i ostavljaju ljudima dio sebe, uvijek rado slušamo, prepoznajemo i trajno pamtimo.
Takva je uvijek bila i naša Ana! Dopuštam si ovom prigodom takvu intimnu, mogu slobodno reći „ladovsku“, no prije svega subjektivnu ljudsku i prijateljsku bliskost jer se ovim suvremenim glazbenim izdanjem napokon potvrđuje nešto što većina ljudi (osobito većina „Ladovaca“) zna odavno: Anu ćemo zauvijek pamtiti po dobrome glasu – po tom čarobnom glasu i njezinome moćnom zvonkom zapjevu kojim je, iz sveg’ srca, pjevala svaku narodnu pjesmu – sebi i nama za dušu! Kao i Nevenka Šokčić „Čukla“, Anđela Potočnik, Jadranka Gračanin … i Ana pripada toj ponositoj plejadi znanih i iznimnih „Ladovih“ solistica.
Pjesme koje je u svojoj dugoj i neponovljivoj karijeri pjevala Ana Kelin raznovrsne su; neke vedre i vesele, neke tužne, žalovite. Iz različitih su krajeva i zvučno nam oslikavaju životne sudbine i duševna stanja neznanih ljudi iz Međimurja, Dalmacije i Primorja, Prigorja i Hrvatskoga zagorja, Podravine, Like, Pokuplja, Bilogore i Moslavine, Baranje, Slavonije, iz austrijskoga Gradišća … Otpjevala ih je i snimala samostalno, uz pratnju svirača Ansambla LADO i/ili uz Ladarice, te uz mandolinski sastav i/ili Tamburaški orkestar HRT-a.
Ja sam mlada deklica, Zaspal Janko, Prosijala sjajna mjesečina, Kaj, Turopoljski svati, … i još mnoge druge skladbe i njihove inačice, pjesme su i snimke koje su već objavljene na nosačima zvuka „Iz kajkavske glazbene riznice“, „Pri svetem Roku“ i „Vezovi i jorgovani“ u izdanju raznih izdavačkih kuća (Croatia Records / BestMusic / OrfejHRT). Zato su u ovom slučaju, nažalost, izostale. Pa ipak, bez obzira na tu danas obaveznu, ali pomalo i smiješnu suvremenu činjenicu „izdavačkih prava“, uvijek ćemo i te pjesme s drugih albuma pamtiti, prije svega zbog glasova Ladarica i glasa naše Ane.
A izabrane pjesme za ovo izdanje i preostale snimke obilježene Aninim zanosnim glasom (iz razdoblja 1967. – 2007.), ili pak imenom neke Ane ili Jane iz Zagorja, Pokuplja, Moslavine ili nekog drugog kraja, nižu se i nadovezuju jedna za drugom, pa nam se lako može učiniti da su sve one baš „Anine pjesme“.
Sa sigurnošću i bez dvojbe mogu reći da je taj izbor glazbenih izvedbi, obradbi i snimaka za ovaj glazbeni spomenar po svemu poseban: tu su prve snimke i izvedbe Ane i Ladarica – jedne dalmatinske i jedne primorske pjesme – pa bi se moglo reći i ustvrditi da su baš Ladarice počele, bile i ostale naša prva prava „ženska klapa“ ; tu su i osebujne pjesme iz Međimurja – neke u duetu s Damirom Remušem, zatim pjesme iz Hrvatskoga zagorja, Moslavine, Pokuplja i Gradišća koje će nas, kao i međimurske, uvijek podsjetiti i podsjećati na nezaboravne nastupe i televizijske emisije Ladarica i Bože Potočnika; tu su podravske, prigorske i druge pjesme…; tu je i jedinstvena „lička“ u nenadmašnom dvoglasju s Anđelom Potočnik – autorska skladba snimljena za programske potrebe nekoć Radio-Zagreba (danas Hrvatskoga radija), te napokon i jedna pjesma davno emitirana u programu HRT-a, a nikada dosad snimljena – Mamica hmrla v mladosti – zagorska, istinita i potresna pjesma i priča koju je, po zapisu s požutjelih stranica knjige Vinka Žganca, glasom, dahom i pjevom oživjela naša Ana, a svojim je sugestivnim recitativom obogatio dramski umjetnik Adam Končić.
Osim u izvedbama, pjesme na ovome nosaču zvuka u autorskim obradbama Drage Vučenika, Julija Njikoša, Zlatka i Bože Potočnika zrcale onu istinsku i po uvjerljivosti jedinu moguću, čini mi se i jedinu dopuštenu mjeru pojedinca koji, bez pretjeranog zadiranja u srž i bitak narodne glazbe, na ispravan i većini prihvatljiv način kao autor ili izvođač svjedoči o našoj glazbenoj prošlosti i kulturi.
Stoga je ovo i pravi izbor za folklorne znalce i laike, u svakome slučaju za sve istinske glazbene sladokusce, jer „ruku na srce“ – ni mnogobrojne kasnije obradbe i izvedbe nekih od spomenutih pjesama (primjerice međimurske Dej mi Bože joči sokolove koju je prva snimila naša Ana!) ni izvedbeno ni emotivno nisu nadmašile njezinu prvotnu izvedbu koju, napokon, skupa s ostalim pjesmama, u ovaj svoj glazbeni spomenar samozatajno, zasluženo i ponosno upisuje – Ana Kelin.
Iz biografije Ane Kelin:
ANA KELIN rođena je 1945. u Zagrebu., gdje je godine 1964. i maturirala na VII. Gimnaziji. Ubrzo nakon toga primljena je u stalni radni odnos u Ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO kao plesačica i pjevačica (poslije i solistica) i tu je provela cijeli radni vijek, sve do umirovljenja godine 1993.
Tijekom svoje umjetničke karijere u domovini i u svijetu ostvarila je više od 2.400 nastupa. Kao aktivna članica LADA nastupala je na najpoznatijim svjetskim pozornicama u Londonu, Parizu, Moskvi, Pekingu, Tel Avivu, New Yorku, Montrealu…, te u programima inozemnih televizijskih postaja.
Usporedo s radom u LADU bila je i jedna od vodećih i stalnih članica poznatog i nenadmašnog vokalnog ansambla LADARICE. S njima je redovito nastupala na poznatim domaćim festivalima narodne glazbe u Krapini i Slavonskoj Požegi, sudjelovala na snimanjima emisija i programa za Hrvatsku radioteleviziju, snimala i ploče. S Ladaricama, ili samostalno, sudjelovala je i u nekoliko zapaženih kazališnih ostvarenja Gradskog kazališta Komedija /Gubec-beg, Jadnici/; Hrvatskog narodnog kazališta /Zlatarevo zlato, Ognjište/; kazališta Gavella /Breza, Tirza, Povratak Filipa Latinovicza/; Zagrebačkog kazališta lutaka /Neva Nevičica/; te surađivala s Histrionima u predstavama Fritz i pjevačica i Na sveta Tri krala ili kak’ očete.
Svoje plesačko i pjevačko znanje i iskustvo neumorno i nesebično prenosi mlađim naraštajima kao umjetnička voditeljica, koreografkinja ili zborovođa kulturno-umjetničkog društva „Antun Gustav Matoš“ iz Botinca /1977. – 1990./, te Zavičajnog društva „Sinac“ iz zagrebačke Dubrave /1993. – 2006./. U Linzu, u Gornjoj Austriji, godine 1987. održala je i dvomjesečni folklorni seminar za 150 polaznika, mladih Hrvata iz našeg iseljeništva. Nakon odlaska u mirovinu, od godine 1993. sve do danas, radi kao stručni vanjski suradnik-nastavnik na Odjelu za narodne plesove Škole za klasični balet u Zagrebu. Odlukom predsjednika Republike Hrvatske (dr. Franje Tuđmana, godine 1999.) za svoj dugogodišnji umjetnički rad, zajedno s ostalim Ladaricama i Božom Potočnikom, odlikovana je ordenom Hrvatskoga pletera.
Popis pjesama:
Međimurje
Dej mi Bože joči sokolove (1973.) 3:28
Regica (1973.) 3:38
Tica vuga ljepo poje (2007.) 1:28
Baroš oj Barice (1973.) 2:20
Sako delo konec ima (1971.) 1:40
Dalmacija i Primorje
Ukaži mi lice, moja golubice (1967.) 2:50
Mornarska balada (1967.) 2:20
Prigorje
Djevojčica smilje brala (1967.) 2:10
Hrvatsko zagorje
Zašla sneha (1972.) 2:30
Ćuk sedi (1972.) 2:50
Mamica hmrla v mladosti (2007.) 4:26
Podravina
Oj djevojko moja (1974.) 2:54
Lika
Dal-dil (1970.) 3:35
Pokuplje
Trula građa (1971.) 2:38
Bilogora i Moslavina
Smiljem gora obrašćena (1979.) 2:12
Velika je u livadi trava (1979.) 2:45
Maglica se poljem povijala (1979.) 1:58
Majka Ivu kod večere kara (1979.) 2:15
Zora zabijeli dušo (1979.) 2:05
Slavonija i Baranja
Diva Marica žito dožela (1972.) 2:35
Berem grožđe i crno i bilo (1971.) 2:38
Hrvatsko zagorje
Šetala se lepa Jana (1972.) 1:35
Mesec sveti ober kleti (1971.) 2:42
Hote spat (1993.) 2:05
Austrija / Gradišće
Slatko je vince (1993.) 3:04
Akademija-Art.hr
24.02.2011.
