Galerija MORH-a „ZVONIMIR“, Bauerova 33, Zagreb
Irena Gayatri Horvat i Lojze Kalinšek
Njena nutrina – njene skrivenosti
od 22. 02. (u 20.00 sati) do 09. 03. 2011.
U galeriji MORH-a „Zvonimir“, u Zagrebu, 22. veljače 2011. godine otvorena je izložba pod nazivom NJENA NUTRINA – NJENE SKRIVNOSTI. Autori IRENA GAYATRI HORVAT i LOJZE KALINŠEK projekt su posvetili liku žene, pa je izložba tematski vezana uz Međunarodni dan žena.
Autori lik žene stavljaju na oltar, bilježe njene intimne trenutke, slikaju njezine tajne. Slike su portretnog karaktera, emocionalno nabijene intimnom pričom naslikanih dama, majki, djevojaka. Slike su različitih formata, kombinirane tehnike na platnu. Stoje samostalno, ili su pak grupirane u manje ili veće skupine poliptiha. U središnjem izložbenom prostoru galerije postavljeni su u dva reda postamenti sa skulpturama pa dijele prostor poput trobrodne crkve. Na taj se način izdvaja frontalni zid s ikonostasom te niše s prostranim oltarima.
Irena Gayatri Horvat diplomirala je na Likovnoj akademiji u Zagrebu 2008. u klasi Miroslava Šuteja. Proučava i posjećuje mnoge kulture svijeta obilazeći Indiju, Nepal, Tibet, Maleziju, Tajland, Indoneziju, Južnu Ameriku… Prepuna dojmova i događaja pretače osjećaje u slike i stihove. Bavi se i grafičkim dizajnom, ilustracijom, fotografijom, uređenjem interijera, izradom mandala, snima dokumentarne filmove, te vodi radionice crtanja i slikanja. Bila je članica prve hrvatske alpinističke ženske ekspedicije na Himalaju. Sudjelovala na mnogim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Lojze Kalinšek, slikar i likovni pedagog, diplomirao je 1977. godine na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani. Na likovnim kolonijama, simpozijima i događanjima aktivno izmjenjuje mišljenja i iskustva s drugim likovnim stvaraocima, čime obogaćuje stvaralačku inspiraciju. Bavi se i pedagoškim radom u sklopu kojeg organizira bilenalni projekt „Dječji portret“ u kojem mogu sudjelovati sva djeca svijeta sa svojim likovnih djelima. U 25 godišnjem opusu Lojze Kalinšek sudjelovao je na oko 50 samostalnih i preko 100 skupnih izložbi u Sloveniji, Austriji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Finskoj, Indiji, SAD, Egiptu, Turskoj, Rumunjskoj i Moldaviji.
U glazbenom programu nastupit će grupa AFION uz plesnu pratnju APSARADHE
Izložbu će otvoriti likovna kritičarka iz Kranja PETRA VENCELJ
NJENA NUTRINA – NJENE SKRIVNOSTI
Ovom izložbom predstavljamo svoj doživljaj snage ženskoga bića. Kao najstariji dokaz fascinacije, dana je ulogom žene u mitologiji. Mit izvire iz potrebe da se pomoću simbola, metafora i priče predstavi ljudska istina, zakoni prirode, osnove religija, te događaji iz ljudske povijesti. Stvoritelji mitova oslanjali su se na svoja životna iskustva preko kojih su pokušali pojasniti sve, pa i nerazumljive prirodne pojave. Likovi božica i njihova simbolika poslužile su nam za prikaz svih vidova ženskog djelovanja. Božice i lica žena iz svakodnevice skrbe za područja povezana sa životom i reprodukcijom. Slave majčinsku ljubav koja pobjeđuje sve. Plodnost je tipično ženski atribut, pa su sjetva i žetva usko povezane s njihovim kultom, kreacijom i stvaranjem.
Slavimo stvaranje i kreaciju ženske energije svemira, kreaciju Božanske Majke od svjetovnih, profanih do umjetničkih vidova svakodnevnog života. Poput molitve izložba je usmjerena dubini ženskog stvaranja, čiste ljubavi kreiranja u zatvorenom krugu rađanja i umiranja, stvaranja i nestajanja.
Putujući svijetom naše planete Zemlje upoznajemo običaje i vjerovanja stanovnika, čovjeka i jednostavan svakodnevni život. Nekada je u svakodnevicu i na našem području bila utaknuta duboka veza s promjenama u prirodi, pa tako i veza sa personifikacijama tih pojava.
Izložba/projekt predstavlja izvornu interpretaciju posebnog dijela staroslavenske mitološke povijesti. Predstavlja boginje i svakodnevnu ženu, specifičnih entiteta, istrgnutih iz zaborava povijesnog sjećanja, iz vremena, kada su ljudi tragali za odgovorima, razlozima za nerazumljivim…
Nova povijest, nove boginje iz drugog ili ponovo stare iz istog svijeta, moguće pod drugim imenima, pojavnim oblicima, karakteristikama. Priča se ponavlja u novom ciklusu.
Pored likovne jednako je bitna višeslojna poruka, uz religioznu također i mitologije iz raznih krajeva svijeta, globalna poruka međuljudskih odnosa, pogotovo vječnog dijaloga između žene i muškarca, pa odnosi među ljudima i višim, običnom čovjeku često nerazumljivim duhovnim zakonima. Upravo ti zakoni i pojave su u svakom obliku civilizacije osnovna geneza religije i božanstava. Kao šamani, svećenici, duhovnici svoje, posredujemo naše božanske vizije, iako u osnovi samo slikarske pojave, pa je u pozadini tih boginja, svakodnevnih žena, puno više.
Tu je povijest. Zapravo njezin dio. Lako bi ih bilo više ili manje, u različitim zemljopisnim krajevima i povijesnim razdobljima se zapravo pojavljuju različita božanska imena za samo jednu cjelinu, svojstva božanstava se lako spajaju ili dijele na uža područja. Tu strukturiranost najlakše razumijemo u usporedbi s bližom starogrčkom, pa tako i bolje egzotičnom egipatskom ili keltskom mitologijom. Mokoša je majka kao Gea ili Rea, Lada je analogna Afroditi ili Izidi.
Tu je još i pismo, davna za većinu zaboravljena glagoljica koja se posebno uklapa s naslovnom tematikom. Slova djeluju monolitno, mada jedva primijećena u svjetovima boginja predstavljaju mimetičku poruku slika. I boginje se tu dobro osjećaju. Tvrdo stojeće, ponekad fotografsko kadrirane kompozicije su jasne i monolitne, kako dolikuje za uzvišeni božanski svijet. Ukrasi i ornamentika taj božanski svijet hitro spuste na zemlju, u naš svakidašnji, u providan svijet žensko lijepoga, prijaznoga, očima primamljivog. Tako boginje postanu drage zavodljive djevojčice, koje svejedno ne skrivaju svoje božanske moći, odgovornosti i fatalnosti. U Gayatrinim slikama stanuju zaštićene pod slojem u Tibetu ručno izrađenog prozirnog papira, koji zbog načina izrade na 4000 metara nadmorske visine i upotrijebljenih sastojaka (lijeska) nepromijenjen traje stoljećima. Upotrebljavaju ga za pisanje svetih tibetanskih tekstova. Transparentnost papira nam priječi da im se zagledamo izravno u obličja, bez srama i dužnog božjega poštovanja, što nama samima kao promatračima u svojoj neposrednoj radoznalosti nikada ne bi palo na pamet. Zanima nas zapravo sve, što te boginje čini Boginjama. Zanimaju nas njihova obličja, mistično prigušeni sloj zlata, srebra, ukrasi i nakit, atributi i univerzum božanskih bića, koje u svojoj raskošnoj samozaštićenosti nikada ne zaborave na nas – svoje ljudstvo, božje podanike, ljubitelje lijepih umjetnosti. Štite nas, čuvaju i vode, ali ipak u svojim božanskim životima čekaju na svoje muške bogove, da se združe s njima. Tako je stvaran njihov svijet, njihova božanska sudbina, njihova nebesa …
Takve ih stvorismo, takve su ih, kao svaka civilizacija do sada, na početku stvorila davna ljudstva. Da bi nam pomagale pri rođenju, u mrazu, u proljeće, pri lovu, u ljubavi, po zimi, u gladi i bolesti, u strahu, pri umiranju i putu na drugi svijet. Da nam razlože stvari i pomognu razumjeti življenje i da budu TAMO, kada ih ljudi trebaju.
Sada su tu, sve skupa izabrane u posebnoj božanskoj obitelji i ostat će vječno, ipak je to na kraju glavni atribut njihovoga božanskog življenja.
Lojze Kalinšek, slikar, likovni pedagog i likovni kritičar
Irena Gayatri Horvat, slikarica
Akademija-Art.hr
15.02.2011.
