Galerija "Mirko Virius", Tkalčićeva 14, Zagreb
Željko Seleš
MORE
od 14. 04. (u 12:00 sati) do 28. 04. 2012.
Željko Seleš umjetnik je s čvrsto izgrađenim i strogo definiranim duhovnim i umjetničkim svjetonazorom te sasvim specifičnim likovnim izrazom temeljenom na baštinjenoj slobodi tretiranja slikovnog polja naših naiva. Izmijenjenom poretku veličine, simplifikaciji, ornamentalnosti, slobodnim kolorističkim odnosima. Povodom novog izložbenog nastupa kojim obilježava četrdeset godišnjicu svog umjetničkog djelovanja predstavlja se radovima kojima je, iako ih stvara već nekoliko godina, učinio znatan zaokret u vlastitom likovnom izričaju, nadasve motivu i njegovoj izvedbi na uvriježenoj likovnoj podlozi podravskih izvornih umjetnika – staklu. To je gotovo i jedino što ovaj likovni pristup, na prvi pogled, veže uz naš naivni izraz. Trenutna preokupacija doživljaj je primorskog pejzaža našeg Jadrana, stoga naziv izložbe „More“ idealno objašnjava novu motivsku fazu, jer novi opus produkt je uživanja i mnogostrukih inspiracija morem, Seleševim drugim životnim „locijem“. Naime, on ljeta provodi na otoku Krku gdje upija mirise, akumulira jasnu svjetlost i snažan koloristički spektar Mediterana. No, tema koja se je iskristalizirala kao ideja za novu likovnu priču i nije tako nova. Njegove barke, na poput ulja sjajnoj i glatkoj morskoj površini, plijene svojom virtuoznom izvedbom još od 80-ih godina. No, ovim ciklusom on razbija vlastite uspješne i prokušane slikarske formule te nakon desetljeća djelovanja u okvirima jasnih stilskih i metijerskih odrednica, odmiče od prepoznatljivih motiva otiskujući se i doslovno u neke „nove vode“. Opus je donio uznemirenost nove motivike i doživljaja, ali Seleševe likovne transformacije nikada nisu odvojene od njegove manire, od vlastitog svijeta i vlastite stvaralačke iskre. Likovni preobražaj realnog svijeta temelji se na neobičnoj slobodi i intuiciji, kreativnom poletu i imaginaciji temeljenoj na znanju i iskustvu – a to je osjećaj za strukturu i upotrebu likovnih elemenata. Arhitektonske ili pak organske forme „prebacuje“ u jasan vizualni znak gradeći svoju priču na prepoznatljivosti tipskih mediteranskih elemenata – zbijenih primorskih kuća i bujne podmorske flore i riblje faune. Pojednostavljene forme smještene u neke neodređene prostorne relacije s posve slobodnom hijerarhijom oblika i kolorističkih odnosa tvore ambijente bajkovitog gdje se dodiruju realno i imaginarno, java i san. Svijet je to poetske priče, likova prenesenih u opće simbole, rasplamsale mašte inspirirane zbiljom, ali potaknute imaginacijom. Seleš je prodro u bit i strukturu morskog krajolika i veduta, u njihovu poetiku i magiju. Bili oni prepoznatljivi poput onih u kojima čitamo njihovu spomeničku arhitekturu (Dubrovnik, Trogir, Krk) ili ne, na njima sa sigurnošću definiramo mediteransko podneblje. Ispred hiperrealnog morskog raslinja plivaju jata fantastičnih ribljih vrsta, nad njima se smjestio grad zbijenih ulica, sugestivnih kolora koji svojim lazurnim namazima daju ozračje jarkog ljetnog dana, toplog podneva, mirnog sutona, purpurnog svitanja. Karakteristična zgusnutost njegovih vegetativnih senzacija i njihova minucioznost izvedbe sada je prenesena u podmorski svijet ili šarena morska žala kojima je podario privid realnosti, dubine i trodimenzionalnosti, privid izrazite prirodnosti u kojoj kao da pulsira vječno živa božanska energija. Njegov grad arhitektonska je kulisa modificirana i prilagođena zanimljivom očištu promatranja. Gotova slika spoj je dvaju planova, prvog kojim obitavaju razigrane riblje forme i drugog, gornjeg, tj. stražnjeg po kojem se prostire grad ili pak plava pučina na kojoj nepomično stoje stilizirane barke prizivajući bonacu, meditativnost, nestvarni mir kojeg gotovo da možemo opipati. Tim mirom i vedrinom Seleš ne natapa samo prostor slike već i onaj galerijski stvarajući ugodan ambijent, dojam koloristički bogate dječje priče uvlačeći nas u začudni, nevini svijet. Takvim obratom okrenut jednostavnoj poetskoj narativnosti u tematici primorskog habitusa dokazao je još jednom vlastitu pripadnost vrhu hrvatskog naivnog slikarstva, ali i suvremenog slikarstva općenito.
Sanda Stanaćev Bajzek
Željko Seleš rođen je 1954. godine u Đurđevcu (Podravina). Slikarstvom se bavi od najranije mladosti, a intenzivno od 1969. godine. U početku je slikao pod snažnim utjecajem Hlebinske škole, da bi se nakon toga, kao profesionalni slikar, oslobodio neposrednih utjecaja i ukazao na: individualne osobine u svom slikarstvu, potvrdivši se u "podravskom krugu" naive svojim sasvim osobenim motivima. Godine 1973. upisao je Pedagošku akademiju – odsjek likovne umjetnosti, a 1975. dizajn odjeće. Prvu samostalnu izložbu održao je 1972. godine, još kao gimnazijalac i od tada je priredio tridesetak samostalnih, a sudjelovao na preko četiri stotine skupnih izložaba.
Akademija-Art
