Galerija Academia moderna – Vojin Bakić: Svjetlosne forme

Jedan je objekt u galeriji visi sa stropa i izložen je čimbenicima u prostoru – strujanju zraka u prostoru ili pak dodiru ljudske ruke, pa je statičnost njegove mase relativizirana.

Svjetlosni oblici nadasve ga potvrđuju kao morfološki gipka kipara, spremna hvatati se u koštac s izazovima svakog desetljeća u kojemu djeluje, prihvaćati novine i razvijati se prema sve radikalnijim rješenjima. Bakićevi kiparski ciklusi dijele generalni pogled na svijet umjetnosti sa svakim konkretnim povijesnim trenutkom i on kipar hrabro odgovara na izazove što ih duhovna klima određena povijesnog trenutka postavlja pred kipara. Rukopis mu se plodonosno razvija od početne tradicionalne skulpture, preko asocijativne apstrakcije i organske sugestije, čistih, do zatvorenih formi i razlistanih formi prema metodičnom građenju i programskoj serijalnosti kasnijih cjelina razvijenih površina i svjetlosnih oblika. Tako je u Svjetlonosnim oblicima Bakić u istodobnoj korespodenciji s Novim tendencijama, na čijim izložbama uspješno izlaže. Po svim konceptualnim, ideološkim, likovnim, tipološkim, jezičkim, operativnim izvedbenim i kontekstualnim parametrima vrednovanjima u ovim trodimenzionalnim konstrukcijama Bakić unosi inovativne zahvate u dosluhu s klimom Novih tendencija – luminizmom i kinetikom – ali ipak ostajući unutar, a ne iskoračujući izvan zadana skulptorskog medija, što je svjesni autorefleksivni stav.

 

Njegove cikluse čitamo i kao duboke i vitalističke emancipatorske zahvate odvajanja kiparstva tih od koncepata i estetskih zahtjeva utemeljenih na kanonu realističkog mimezisa. Svojom pionirskom ulogom u velikoj je mjeri doprinio genezi apstraktnih tendencija u poslijeratnom hrvatskom kiparstvu i tako radikalizaciji modernističke skulpture, očitujući u plastičkom mišljenju opsesivnu modernističku težnju za ka novom inovacije u formi i postupku, u rodu i tehnici, preuzevši na sebe i ne samo borbu za novi status skulpture, nego i za našu umjetnost važnu zadaću „hvatanja koraka sa svijetom“.

Ivica Župan

Vojin Bakić rođen je 1915. godine u Bjelovaru, a umro 1992. u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1938. godine u Zagrebu, nakon čega se vraća u Bjelovar gdje mu je  organizirana prva samostalna izložba. Izlagao je u brojnim galerijama i muzejima kod nas i u svijetu. Jedni od najvažnijih i najpoznatijih djela su mu Kupačica (’42.-’43.), potreti S. S. Kranjčevića (1948.) i I. G. Kovačića (1946.), Bjelovarac (1947.).

Akademija-Art