Fonticus Grožnjan – Gordana Kužina: ORBITEKA

Gradska galerija Fonticus, Grožnjan
Gordana Kužina
ORBITEKA
od 30. 11. 2012. (u 19.00 sati)
Izložbeni projekt će u prisustvu autorice predstaviti Eugen Borkovsky
Pogledajte galeriju radova!
Predgovor katalogu
ORBITEKA
Otkriće fotografije dramatično je izmijenilo vizualni doživljaj svijeta oko nas. Bilježenje trenutka i njegovo zaustavljanje u obliku slike poremetilo je ideju vremena. Pored toga fotografska tehnologija pokazala se medijem za viđenje nevidljivog. Niz uzastopnih snimki otvorio je uvid u segmente kretanja npr. konjskog galopa ili pokrete trkača. Nizana fotografija također nas uvodi u svijet iluzija. Nudi nam mogućnost realizacije nestvarnog na području filma. To je uzrokovalo revoluciju poimanja svijeta. Tehnologija rendgenske fotografije izazvala je novu pomutnju prodiranjem u nevidljivi svijet guste materije. U novije vrijeme čini se kao da fotografska tehnologija opetovano nudi iznenađenja. Kamera opet bilježi artefakte nevidljive ljudskom oku.
Gordana Kužina predstavlja rezultate kreativnog istraživačkog činjenja. Umjetnica kontinuirano, nekoliko godina unatrag prati i istražuje zagonetne vizualne pojave koje nazivamo ORB-i. Doživljavajući ih kao entitete, odlučuje ih sačekivati na terenu oboružana fotografskom kamerom. Paralelno s time pretražuje literaturu o tematici koja ju zaokuplja. Gordana posjeduje bogatu „orbiteku“ fotografija na kojima je zabilježila različite moduse njihova prisustva. Tu su sasvim mali i nježni pojedinačni primjerci, grupe u kombinaciji sa zemljom, biljkama, arhitekturom ali i cijeli konglomerati stotina primjeraka u neobuzdanom levitiranju na noćnom nebu.

Postoje mišljenja o dvije vrste ovih formacija. Jedna vrsta su tehnički, nastali prelamanjem svjetlosti u prašini, vlazi, objektivu, lećama, elektronskoj zabilješci. Oni se razlikuju od druge vrste orbova koji predstavljaju nakupine energije. Njih se smatra međudimenzijskim bićima. Tvrdi se da je svjetliji orb paranormalne prirode. Prije upoznavanja sa ovim promišljajem, većina nas je fotografije sa neočekivanim okruglastim zapisima jednostavno izbrisala kao greške.

Gordana Kužina im posvećujemo ozbiljnu pažnju. Ona odlučuje od osobnih fotografskih zabilješki sačiniti prezentaciju. Pred nama su radovi koji potvrđuju postmodernističku slobodu umjetnika da propituje okruženje na način da realizira artefakt koji u premisi ne nastaje da bi bio samo umjetnički predmet. Promišljanjem autorice te izborom i kadriranjem ona gradi seriju koja zadovoljava konceptualne kriterije. Osobno otkrovenje želi podijeliti sa promatračem. U fokus unosi granično područje realnog i izvanosjetilnog. Umjetnica izaziva one koji ne pridaju pažnju orbima bez obzira da li su se s njima već susreli. Ovaj izbor fotografija nudi one fotografske bilješke koje bi trebale zadovoljiti i likovnu i dokumentarnu dimenziju projekta.
Orbi, lebdeći entiteti već su davno zamijećeni i sporadično izučavani. Pojavljivanje, nestajanje i kretanje ovih oblika u prostoru registrirano je i zabilježeno. Dokumentirani su raznim fotografskim aparatima koji su bilježili isti prostor u istom vremenu. Rezultati su se ponavljali a zabilježen je njihov pokret, klizanje prostorom ili grupiranje. Najuvjerljivija teorija o orbima kaže da su to kugle energije koje izlaze iz nekih izvora i da se u trenucima formiranja u kuglu mogu zabilježiti fotografskom tehnologijom. Prema zakonima fizike, energija se može prenijeti u obliku kugle. Izvor energije može biti grijalica ili baterija ali i energija ljudskog tijela, čak i misao. Neka tumačenja pokušavaju ih identificirati kao duhove umrlih ljudi ili duhove prirode. Njihov energetski naboj vizualiziran je okruglim oblikom i rasterastom površinom. Slični su šarenici oka. Ne znamo pouzdano dali su kugle ili plohe.

Intrigantne forme, ukoliko i jesu uzrokovane tehnologijom ili uvjetima snimanja, uvlače nas u doživljaj svijeta koji više ne percipiramo isključivo kao vidljivi. Većina ljudi opaža svijet sa samo pet osjetila: vid, sluh, okus, opip i miris. Oslanjanjem na njih bazira se doživljaj okoline i autopercepcija stanovnika zapadne civilizacije. Postavlja se pitanje civilizacijske ovisnosti o vidu, podređenosti pogledu. Onome što vidimo dajemo prednost nad onim što osjećamo. Zanemarili smo instinkte i podredili se logici koja obuhvaća samo ono što dosežemo jednostavnim osjetilima. Da li su oči, pogled, vizura zamračili ostale elemente percepcije? Zapadna, euro – američka civilizacija na silu nas drži u ovoj realnosti. Nadničarenje, glad, ratovi, krediti, posjedovanje novih stvari, ideja uspjeha na materijalnom planu u svrsi je materijalnog, vidljivog, nespiritualnog. Umjesto prave duhovnosti i razvoja senzibiliteta nude nam se službene vjere koje su u potpunosti u službi profita. One nas ne uče da budemo plemeniti i duhovni u pravom smislu riječi. One traže, ne birajući sredstva, da naša plemenitost bude manifestirana poslušnošću dogmi, nepromjenljivosti rasporeda zauzetih pozicija agresivno ambicioznih ljudi, gomilanju kapitala i pristranom vlašću. Teorija zavjere kaže da je to osnova zaokupljanja pažnje ljudi. Lakše ih je obmanjivati ako su odvojeni od viših izvora informacija, intuicije ili nadahnuća. Nameće se konstantna dekoncentracija.

U slučaju orbova, ne znamo od kuda su niti čemu služe niti da li su nasumce tu ili su ciljano blizu nas. Postojali oni ili ne kao bića, oni se realno pojavljuju na našim fotografijama. Nešto slično mogućoj iluziji koju Baudrillard tumači općom iluzijom ekrana / slike. Razlika je da, iako je ekran iluzija realnog, iza slike na ekranu postoji neki autor, neki odašiljalac slikovne poruke. Odmah nadiru asocijacije spoznaja kvantne fizike te dosezi filozofskih interpretacija svijeta oko nas. Pokazuje se da osim tri materijalne dimenzije, dužine, širine i visine postoji i vremenska dimenzija, vrijeme. Imamo još dimenzija: tu su dvije dimenzije svijesti: misao i osjećaj. Ali, to nije sve, imamo još energetske dimenzije: elektricitet i magnetizam. Povjerovali ili ne da orbi postoje, ovim projektom upozoreni smo da se ono što zovemo božja kreacija sastoji od bezbrojnih frekvencija i dimenzija koje dijele isti prostor. One su poput radijskih i televizijskih postaja koje emitiraju valove. Valovi su oko nas i u našem tijelu, ali svjesno ne utječu na nas jer su na različitim frekvencijama. Ako namjestimo radioprijemnik na postaju A, čut ćemo nju. Nećemo čuti druge programe jer nismo podesili prijemnik na njihove frekvencije, ali one i dalje postoje. Ti različiti ‘svjetovi’ mogu dijeliti isti prostor zato što titraju na različitim frekvencijama.
Moguće je da su orbovi entiteti iz drugih dimenzija, posebna vrsta energetskog naboja, možda čak i bića. Neki orbove smatraju mislima. Teorije kažu da ih je tisuće oko nas u svakom trenutku ali toga nismo svjesni. Neki pak, poput jedne djevojke s web foruma, tvrde da „u pitanju je ljubav“. Orbovi se, navodno, pojavljuju kao dobre vibracije. Sve ovo ima pozitivan predznak jer s njima nemamo kontakt osim bilježenja fotografskom tehnologijom. Ukoliko uspijemo stupiti s njima u neku komunikaciju, saznati ćemo više. Ovako nam za sada preostaje da ih pregledavamo na fotografijama, netko uz strah i nelagodu a netko sa zanimanjem i afirmacijom ideje nepoznatih i neistraženih dimenzija. Jer, sjetimo se: nismo vjerovali da je Zemlja okrugla a evo, jest okrugla je a da mi nakon te spoznaje nismo popadali sa nje.
Eugen Borkovsky

Gordana Kužina rođena je u Varaždinu. Završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Živjela i radila u Opatiji, Lovranu, Matuljima, Šibeniku, Pirovcu, Zadru, Torontu i Vancouveru. Od 1991. živi kao slobodna umjetnica. U Istru odlazi 2000-te godine. Izlagala na brojnim kolektivnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu.