Fizičar razotkrio: Djed Mraz leti brže od svjetlosti!

Neki ga u Hrvatskoj zovu Djed Mraz, a drugi Djed Božićnjak. Nijemci ga zovu Weihnachtsmann, u Srbiji je Božić Bata, u Finskoj Joulupukki, a u anglosaksonskim zemljama Santa Claus ili Father Christmas

 
Bez obzira na to kako ga zvali, debeljuškasti i nasmiješeni djedica u crvenom odijelu s bijelim obrubima neizostavni je lik tijekom odrastanja milijuna mališana diljem svijeta.

No Djed Mraz u posljednjih je petnaestak godina postao i predmet interesa nekih znanstvenika koji o simpatičnom djedici i njegovim sobovima pišu radove i knjige. Jedan od eksperata za znanost o Djedu Mrazu jest i dr. Larry M. Silverberg, profesor strojarstva na North Carolina State University, koji zajedno sa svojim studentima rješava matematičke i fizikalne probleme Djeda Mraza. Silverberg je i čest gost u anglosaksonskim medijima, gdje javnosti objašnjava kako je Djed Mraz zapravo znanstveno-tehnološki genij.

– Sveučilište na kojem radim, North Carolina State University, već dugo je povezano s božićnom ikonografijom. S druge strane, kao profesor strojarstva prirodno sam radoznao i zanima me da tehnički razumijem i objasnim kako Djed Mraz tijekom jedne noći može djeci podijeliti poklone – rekao mi je na početku razgovora Silverberg.
Reklamna kampanja
Legenda o Djedu Mrazu stara je oko 200 godina, a njezini korijeni sežu u rano kršćanstvo, u doba svetog Nikole (oko 260. – 346.), biskupa koji je živio u Maloj Aziji. Sveti Nikola bio je poznat po dobročinstvima, a tradicija da djeci poklanja darove potiče iz legende prema kojoj je anonimno, kroz prozor, ubacivao zlatnike obitelji koja nije imala novca za miraz svojim trima kćerima. Preobrazba Svetog Nikole u lik Djeda Mraza dogodila se krajem 18. stoljeća u nizozemskoj koloniji New Amsterdam, što je današnji New York. Nizozemski protestanti donijeli su i legendu o dobrotvoru Sinterklaasu, kako se Sveti Nikola kaže na nizozemskom. Tijekom vremena iz Sinterklaasa je nastalo ime Santa Claus, a pisac Washington Irving u svojoj satiričkoj knjizi “A History of New York” iz 1809. godine Djeda Mraza opisao je kao naočitog, bradatog muškarca koji puši lulu. Današnji izgled djedice kao veselog i debeljuškastog čovjeka u crvenoj odjeći rezultat je Coca-Coline kampanje iz 1931. godine.
Prema legendi, Djed Mraz živi na Sjevernom polu, ima saonice i devet sobova. O tome kako u jednoj noći uspije podijeliti poklone diljem svijeta napisano je nekoliko knjiga među kojima “Can Reindeer Fly” Rogera Highfielda i “The Truth About Santa: Wormholes, robots and what really happens on Christmas” Eve Gregory Monea. O tome kolikoj djeci Djed Mraz podijeli poklone na božićnu noć mišljenja su podijeljena. Procjene govore da na Zemlji živi oko dvije milijarde djece, no kako Djed Mraz u principu posjećuje samo one čiji se roditelji deklariraju kao kršćani, neki tvrde da u jednoj noći podijeli darove za 700 milijuna mališana.
No Silverberg i njegovi studenti imaju mnogo konzervativniju procjenu: prema njima, Djed Mraz nosi poklone za 200 milijuna djece rasute na prostoru od 518 milijuna četvornih kilometara.
– Budući da računamo kako svako domaćinstvo u prosjeku ima 2,67 djece, Djed Mraz mora obići oko 75 milijuna domova. Uzmemo li u obzir da je prosječna udaljenost između dva doma oko 2,62 kilometra, Djed Mraz na Božić mora prevaliti 196 milijuna kilometara – rekao je Silverberg.

Sekunde i mjeseci
Kako bi prešli tu golemu udaljenost za 24 sata, sobovi Djeda Mraza trebali bi se gibati prosječnom brzinom od 8,180.295 kilometara na sat. Silverberg tvrdi kako je takav pothvat ostvariv jer sobovi mogu putovati 130 puta sporije nego svjetlost, čija je brzina 300.000 kilometara u sekundi (odnosno 10,800.000 kilometara na sat. Kako je putovanje brzinom od 8,180.295 kilometara na sat naporno za starog gospodina kakav je Djed Mraz, Silverberg i njegovi studenti razvili su posebnu teoriju.
– Naša je teorija da zajednica Djeda Mraza na Sjevernom polu razumije relativističke principe koji nadmašuju naše vlastito znanje. Oni su razvili ‘relativističke oblake’. To su kontrolirane vrijeme-prostor domene u kojima i vrijeme i prostor djeluju drukčije. Primjerice, sustav saonica i sobova može biti unutar relativističkog oblaka šest mjeseci dok u našem referentnom sustavu mi vidimo samo kako prolaze sekunde – objasnio je Silverberg.
Mogu li sobovi letjeti, upitala sam Silverberga.
– Da, unutar relativističkog oblaka, sobovi mogu letjeti brzinom od svega 113 kilometara na sat. Sobovi, također, koriste mlazni pogon s obje strane saonica. Nadalje, Djed Mraz je tako uzgojio svoje sobove da oni dobro vide u noći i bez teškoća se spuštaju na neravne površine kakve su vrhovi krovova – rekao je Silverberg.
No kako je moguće da Djed Mraz i njegovi sobovi sve to čine a da ih ne vidimo, upitala sam svog sugovornika.
– Djed Mraz zapravo može se vidjeti, no kako se on u našem referentnom sustavu giba tako brzo, prođe pokraj nas dok trepnemo okom – rekao je Silverberg. Spoznao je i da Djed Mraz uspijeva pročitati golemu listu želja djece iz cijelog svijeta.
– Djed Mraz ima podzemnu antenu ispod snijega koja pokriva površinu od oko 2,6 četvornih kilometara. Antena prikuplja moždane valove, zatim izolira pojedinačne signale od svakog djeteta te dekodira svaki signal. Tako Djed Mraz može doznati je li dijete bilo neposlušno ili dobro te kakav poklon priželjkuje – rekao je Silverberg. Smatra da Djed Mraz posljednjih godina prati i djecu uz pomoć njihovih Facebook i Twitter accounta.

Nove tehnologije
Znači li to da Djed Mraz slijedi nove tehnologije, uključujući i one koje su većini nas još uvijek nepoznate jer se tek pojavljuju, upitala sam Silverberga.
– Djed Mraz raspolaže tehnologijama koje nadmašuju naše vlastite. Relativistički oblaci i podzemna kamera visoke rezolucije samo su neki u nizu primjera tehnologija kojima raspolaže – naglasio je Silverberg.
Razgovor sam skrenula na novija istraživanja koja o Djedu Mrazu govore vrlo kritički. Tako su prije nekoliko godina australski znanstvenici pod vodstvom dr. Nathana Grillsasa Sveučilišta Monash upozorili da bi Djed Mraz trebao ostaviti saonice i više se kretati, prestati piti i jesti pite, a svoju lulu zauvijek baciti u vatru.
– Ovakav zastarjeli stereotip, koji se posljednjih godina širi i zemljama Trećeg svijeta, djeci nije dobar primjer jer promiče pretilost, ekstremne sportove, vožnju u alkoholiziranom stanju i nezdrav način života – upozorio je Grills u uglednom medicinskom časopisu British Medical Journal.
– Epidemiološki gledano, postoji korelacija između zemalja koje štuju Djeda Mraza i onih u kojima je raširena pretilost među djecom – zaključio je Grills.
Sačuvana tajna
Istraživanja pokazuju da je legenda o Djedu Mrazu važna djeci u uzrastu između tri i osam godina te da kod mnogih spoznaja da je to mitski lik djeluje razočaravajuće. Dok dio znanstvenika smatra da nije u redu djecu zavaravati pričama o nepostojećim likovima, drugi misle da mit o Djedu Mrazu ima blagotvoran učinak jer mališanima pomaže u razvoju zdrave imaginacije. No mnogi su roditelji zbunjeni pa i zabrinuti te se pitaju može li mit o Djedu Mrazu biti odgojno štetan.
– Nisam siguran zbog kojeg se mita roditelji brinu. No Djed Mraz je utjelovljenje zajednice koja širi dobru volju drugima. Prema legendi, poteškoće koje je Djed Mraz izdržao u okrutnim uvjetima okupile su zajednicu. Bliskost članova zajednice vodila je do razumijevanja kako zadržati toplinu te kako proizvoditi hranu u teškim uvjetima, što im je omogućilo da postanu tehnološki napredniji. To je također dovelo do toga da se uvidi važnost u međusobnom pomaganju, što se putem želja širi svijetom. Kako bi ta zajednica Djeda Mraza ostala sačuvana, mora ostati skrivena, kakva je ostala do današnjih dana – zaključio je Larry Silverberg.
Izvor: Jutarnji.hr