Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Krapinske Toplice
Josip Joško Fijucek prikazuje slike gotovo antologijske vrsnoće. Snažne, a lake hitre ruke, bogate palete i osebujne game, Fijucek je slikar velika umjeća i osebujne „murtićevske“ umjetničke darovitosti. Aristokratski reducirane ekspresivnosti, njegove su slike po mjeri odnjegovana duha, premda nisu i bez smišljene namjerne preciznosti i dopadljivosti, pa i one sentimentalne i sentimentalističke.
Čini se da autorove slike čine neprikladnim i neprimjerenim sve školničke podjele na „figurativno“ i „apstraktno“, „klasično“ i „romantično“, „impresionističko“ i „ekspresionističko“, „elitno“ i „masovno“, „umjetničko“ i „dopadljivo“. S onu stranu svake akademske diobe, onkraj svakog stereotipnog stručnjačkog razlikovanja i zdravorazumskih predrasuda, Fijucekove slike „samo“ su slike te je ponajmanje priličito gledati ih kao neku metafiziku u likovnu ruhu. Stoga se čini, da će zanjima posegnuti i svojoj duševnoj i duhovnoj potrebi udovoljiti, kako oni koji su odgojeni u boljim umjetničkim običajima, tako i oni koji bi da ih krase gospostvene manire.
Od askeze do hedonizma. Premda se na prvi pogled može činiti kontradiktorno, ali ovaj naslov upravo odgovara dvojnosti koju iskazuje likovni opus Josipa Fijuceka Joška. Naime Fijucek je i kipar i slikar, pa iz tog proizlaze i njegova dva sasvim različita pristupa umjetničkom izrazu. U svojim prvim radovima, crtežima i skicama koje su prethodile skulptorskim izvedbama u metalu, Fijucek uz monokromnost inzistira na čistoći i profinjenosti linije bez suvišnih detalja, bez dodatnih „ukrasa“ i bez „asketskog“ odnosa prema ljepoti izrastaju negove skulpture koje me svojim jednostavnim, često „izduženim“ linijama neodoljivo podsjća na neka Giacomettijeva djela. Kada se u zrelijim godinama okrene slikarstvu, nestaje sva ta suzdržanost.
Dugo, možda i nesvjesno potiskivana radost života i življenja, najednom se takvom snagom „izlije“ na platno pa otkrivamo jedno sasvim drugačije lice autora, neko „hedonističko“ ali majstorsko poigravanje svjetlošću i bojom. Njegov potez kistom je siguran i čvrst a njegov namaz ponekad i pastozan ali nikad nametljiv. Autor stvara smione kolorističke kontraste pri čemu žuta najčešće igra dominantnu ulogu. Fijucek „viđeno“ i „realno“ svodi do blage stilizacije, postižući učinak profinjenosti i idiličnosti. Izborom i rasporedom detalja autor vrlo vješto gradi svoje kompozicije s uravnoteženim omjerom horizontala i vertikala. No vrlo ćesto dominantnu ulogu preuzimaju dijagonale koje svojim unutarnjom napetošću streme ka razbijanju okvira slike, kao da nam autor namjerno ili podsvjesno sugerira kako se slika „nastavlja“ i izvan zadanih okvira platna. Možda upravo u tome i leži čar ovog susreta s jednom nadasve osebujnom autorskom
Milan Ilić, prof.
Josip Joško Fijucek je rođen 1950. godine u Đurđevcu, a od prvoga dana života živi u Zagrebu. Likovnom umjetnošću bavi se od rane mladosti. Radove izlaže od 1968. godine. Priredio je više desetina samostalnih izložbi i sudjelovao na preko dvjesto skupnih izložbi. Sudjelovao mnogobrojnim likovnim manifestacijama, dobrotvornim akcijama i likovnim kolonijama u domovini i inozemstvu (Beč, Paris, Graz, St. Petersburg i dr.). Dobitnik je više priznanja i nagrada, a između ostalih dobitnik je Plakete grada Zagreba za slikarstvo. Član je Hrvatskog likovnog društva Zagreb, a od 2004 godine i predsjednik. Živi i radi u Zagrebu, Hanamanova 5. Mob.: 098 9387 704
Na otvorenju: dr. Josip Rubes (organizator izložbe) i Josip Joško Fijucek
Izdavač: Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice
Urednik kataloga: Josip Rubes
Tisak i grafičko oblikovanje: SIGNALPRINT Zabok
Organizator izložbe: Josip Rubes
Akademija-Art.hr
18.08.2010.
