Šetnja Saše Jantoleka

od 26. 10. (u 19.00 sati) do 21. 11. 2012.

SLIKAR KAO HOMO LUDENS: SLIKARSKI SALTO VITALE SAŠE JANTOLEKA
ili
Skok s Hotela Priče od 1.000.000,00 $ u ocean Slike
/izložbe: Veprinac / Zaprešić, 10. 2012. /

Kastavski umjetnik i privatni galerist ( Galerija – atelier Lokvina ) Saša Jantolek istodobno je vješt crtač stripova, ilustrator, narator slike – teksta, po potrebi „lutkar“, i slikar blizak „povratku slici“, hedonističkom, ludički razigranom i „divljem“, „dječjem“ izrazu kakav je vladao tijekom 80-ih, te graffiti – artistima, Neo-ekspresionistima, „Novim“ – Primitivistima poput slavnog američkog slikara Jeana – Michela Basquiata. Poput njih, razvija širok dijapazon plastičkih interesa – od crteža / slika na rubu monokromije i apstrakcije do eksplicitno figurativnih i tekstualno „raspričanih“ radova koji djeluju poput stripovsko – slikarskih „tabli“, „pasica“ neke otvorene, asocijativno bogarte, a „nedovršene“ priče ( Unendliche Geschichte, Neverending Storry ), podobne za maštanje, bezbrojne literarne, imaginativne nastavke, poput šetnje od nekog osamljenog hotela na obali do skoka u more – kako je autor i nazvao jedan od slikarskih ciklusa koje će sažeto prezentirati na izložbama u Galeriji Varuna i u Zaprešiću ( galerija ULUPUH-a ) ove jeseni.  

Svoju crtačku i kolorističku priču vođen dominantno lirskim senzibilitetom ( osamljeni likovi zamišljenih, zdvojnih ili zanesenih žena i muškaraca u nekom nerijetko pustom, imaginarnom krajoliku, ljubavni parovi pred tajnovitim „hotelima“, na otvorenom… prepleti ljudskih i pticolikih ili ribolikih „stvorenja“ iz mašte, preplavljenih elementima zraka – vatre – vode …Stilizirani, „primitivistički“ izduljeni u luk, poletno presavijeni „skakači – u – more“ stopljeni su s medijem, plavetnim fluidom u koji upravo skaču, lete, spajajući vlastitom akcijom i figurom nebo i more u poetsko jedinstvo kojemu slikar sveudilj teži. Usprkos svim crnim, crvenim, devijantnim tonovima i akcentima na ponekom od radova, žestoko deformiranim sve do „enformelno – figuracijske“ i „brutalističke“ ( Dubuffet, Novi Divlji, Biafra, Keser…) košmarne uobrazilje i nerazgovjetnog „pisma / traga“.

Jantoleke slike obiluju metaforama života, emocionalne drame, potresenosti ( ex – movere…), ekstatičnih stanja duše – tijela – percepcije „okoliša“ i kad su svedene na čiste prividno „sasma apstraktne“ kolorističko – crtačke zapise na slikovnom polju lišenom svake stroge „perspektive“, poput lirske pjesme u slobodnom stihu. Ono što dominira nad „logikom“, „ratiom“ ponašanja stiliziranih figura i lica jeste atmosfera, zagonetke, rebusi, upitnost, začudnost same prisutnosti – otsutnosti postojanja prirode i naše uronjenosti u njen kaotični „poredak“. A to slikarsko ozračje autor vješto gradi svakim naizgled slučajnim, spontanim, nehotičnim potezom, zapisom, mrljom boje, tašističkim i dripping – efektima na površini napetog platna, slijedeći impulse iz same „prirodne“, „nesvjesne“ duše slike.

Branko Cerovac