Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
samostalna izložba
otvorenje: petak, 15. XI. 2013. u 19.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će predstaviti Eugen Borkovsky
predgovor katalogu:
HORIZONTI STANJA
Eni Šuperina predstavlja niz slikarsko – crtačkih radova čija je zajednička karakteristika neuobičajeni tip podloge. Svi predstavljeni radovi izvedeni su na celofanu, osjetljivom, transparentnom materijalu. Ove uratke karakterizira snažan grafizam, ponegdje u kombinaciji sa koloriranim segmentima. Frekvencija prisutnih elemenata mijenja se od rada do rada ali i naglašeno unutar pojedinog kadra. Ugrubo, radovi bi se mogli podijeliti na dvije grupe. Jednu grupu označava spontaniji, odrješitiji potez ili preljev tona / sloja koji ne poštuje rubove formata. Na njima gestualni rezultati izlaze iz formata. U drugoj grupi nalazimo nešto kontroliraniji zapis koji se zaustavlja unutar gabarita podloge.
Likovno obrađene folije autorica grupira, jednu iza / ispred druge, najčešće po tri sloja. Prozirni medij podloge ne zaustavlja pogled već mu dopušta proboj na slijedeći sloj ili kroz transparentne dijelove dalje u prostor. Lazurnost slojeva i njihov odnos te nesigurnost percepcije rezultata upozoravaju na efemernost realnog. Scene asociraju poigravanje elementima zrakom ili vodom. Priljubljivanje segmenata inicira nove odnose likovnih bilježaka. Slojevanjem se kadar djelomično zamućuje ali ujedno obogaćuje oblicima. Ova kontrolirana slučajnost dobiti će finalnu verziju postavom u prostor i još jednom se izmijeniti dodavanjem snopa svjetla reflektora. Tako cijeli postupak biva zaodjeven nepredvidljivošću krajnjeg stanja zaustavljenih oblika.
Eni Šuperina stavlja u suodnose neobične likovne materijale: tuševe u boji, vodu i senzibilnu foliju. Rezultati izgovaraju fascinaciju autorice njihovim akvareliranim ponašanjem. Ona koreografira scenu, inicira događanje oblika pa ga zatim zaustavlja, dograđuje, pa opet ometa spontanost korelacije kolora, vode i podloge. Ovlaš kontrolira liniju i mrlju u rasprostiranju. Umjetnica često koristi crtež čiji tijek svjedoči spontanoj šari. Ovo spiralno kruženje ponekad naglo prelazi u mrlju, ponekad u ispruženu crtu a ponegdje, insistiranjem na sve manjim kružnim potezima, tvori gustu rešetku. Autorica ne prikriva početak, kraj ili naglu promjenu smjera poteza. Ova igra dopada se autorici pa ju ona ponavlja izvodeći eksperimente do konačnog oblika. Kako igra napreduje, autorici postaje predvidljiva putanja kapljice ili oblik fleke. Krajnji oblik poštuje djelomično nadziranu slučajnost.
Proces oblikovanja mogao je započeti mrljom ali i potezom. Prostori slike očituju se ispunjenošću podloge ritualnim aktivitetom. Likovno oblikovanje uvijek je način igre i za umjetnika i za promatrača. Oba sudionika raspolažu doživljajem predstavljenih formi, jedan iz vremena uobličavanja a drugi ponuđenim finalnim rezultatima. I sam kreator, uz vremenski odmak i smisleni postav u prostor Bijele kocke, može doživjeti iznenađenja ukoliko se otme impresijama tijeka nastajanja radova. Promatrač ima mogućnost doživljaja, ocjenjivanja, procjene artefakata koji su ponuđeni na pogled. To je u duhu vremena jer propitivanje je oznaka promjenjivosti. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Onog časa kad se dogodi sumnja, pokreće se promjena. Radovi Eni Šuperina podstiću zanimanje pri prvom susretu. Novi doživljaji bivaju asocirani temeljem postava. Komunikacija s promatračem može se odrediti prema jednom radu ali se može usredotočiti na radove kao činioce niza ili grupe. Autorica udvostručuje ove mogućnosti izvedbom na transparentnom materijalu te postavom u prostor izbjegavajući prislanjanje uz zidove.
Eni Šuperina nudi postav kao instalaciju. Ponuđena je ideja eksperimenta. Čini se da umjetnica zazire od standardnog, građanskog tretmana umjetničkog djela. Artističkim činjenjem problematizira poziciju umjetnosti unutar njenog uvriježenog konteksta ali i ostalih građanskih uobičajenosti koje nas tište. Poslije nekoliko tisućljeća dogmatskih religijskih prisila i prikrivanja znanstvenih istraživanja, pojavljuje se kvantna fizika. Kao što u povijesti nismo vjerovali da je Zemlja okrugla tako danas sporo prihvaćamo misao da je materija zapravo energija koja titra na sporoj frekvenciji. Brže vibracije uzrokuju da materija napusti frekvencije koje pet ljudskih osjetila mogu opaziti. Na raspolaganju nam je samo vid, sluh, opip, okus i miris. Njima je bazirana autopercepcija i doživljaj okoline stanovnika zapadne civilizacije. Druge sfere pripadaju energijama koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli percipirati. Na radovima ove izložbe raspon nakupina tonova i poteza govori o autoričinu intenzivnu doživljaju svijeta.
Percipiranje ovih radova pomičemo ka intuitivnom isčitavanju. Dana nam je sloboda da oblike povežemo sa vlastitim predodžbama. U suvremenosti je umjetnost izgubila funkciju zadanog prikazivanja. Svjedočimo intenzivnoj umjetničkoj djelatnosti, gdje umjetnik i umjetnost imaju ulogu interpretacije recentnog a nadasve osobnog trenutka. Ponuđeno promatrač dekodira shodno osobnoj poetici i senzibilitetu. Eni Šuperina intervenira na podlogu ponekad gestualnije, ponekad umjerenije. Nomadizam interpretacija očituje se ekspresivnim činjenjem, bez ustručavanja i nepoštovanjem neke dosljednosti. Na radovima očitavamo promjene intenziteta ovisne o raspoloženju. Ovdje se ne radi o ilustraciji nekog pojma ili događaja već o slikarstvu temeljenom na iskazivanju energije, temperamenta autorice. Interpretacije stanja postaju artističke kompozicije. Tijek je zaustavljen u lazurama a može biti nastavljen u bilo kojem sljedećem trenutku. Intenzitet govori o maštovitosti i iskrenosti.
Eugen Borkovsky, XI. 2013.
Eni Šuperina rođena je 17. IX. 1985. godine. Završna je godina studija na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Stručni studij mozaika završila je u Italiji, (Spilimbergo, Friuli), 2007. godine. Radila je na projektima izrada mozaika te kao voditelj timskih poslova na javnim događanjima. Bavi se još i scenografijom, dizajnom interijera, arheologijom, edukacijskim poslovima, itd.
