Ovih dana održane su mnoge mise i molitve nad jamama u koje su u strahovitom činu bacani ljudi iz političkih razloga. Postoji jedno groblje koje je pretvoreno u park, a još se ponegdje razaznaju udubine od grobova. Riječ je od splitskom groblju Sustipan koje više ne postoji.
Nitko ne bi smio iskapati mrtve
O njemu je najviše pisao dr. Duško Kečkemet koji je jedini, osim Tonča Petrasova Marovića, digao svoj glas protiv, što i opisuje u svojoj knjizi »Stari Split – od kantuna do kantuna«. »Od davnina pošumljeni greben na ulazu u splitsku luku Sustipan dio je Marjanskog poluotoka. U srednjem vijeku tu je od 11. stoljeća bila benediktinska opatija, samostan sv. Stjepana pod borovima, što dokazuje da je to mjesto bilo pošumljeno. Opat Svetog Stjepana bio je nakon nadbiskupa najistaknutija osoba u gradu. U samostan sv. Stjepana povukao se 1078. godine hrvatski knez Stjepan koji je nakon smrti kralja Zvonimira stupio na hrvatsko prijestolje. Samostan je s vremenom bio zapušten, a opati nisu ni boravili u njemu pa je konačno napušten i propao. Današnja je crkvica podignuta 1814. godine na ruševinama starog samostana, s antičkim stupovima Dioklecijanove palače. Iako je francuska uprava u početku 19. stoljeća zabranila daljnja ukapanja u gradskim crkvama i samostanima, prvo izvangradsko groblje prema nacrtu splitskog arhitekta Vicka Andrića izgrađeno je u Splitu na Sustipanu 1826. godine. Na sustipanskom su groblju bili pokopani mnogi istaknuti Splićani. Među pedeset tisuća pokojnika možemo navesti gradonačelnike i preporodne djelatnike Antu Bajamontija, Gaju Bulata, Vicka Milića, Vicka Mihaljevića, Petra i Vicka Katalinića, Lovru Borčića, Duju Rendića Miočevića, Dujma Mikačića, arheologe Franju Carraru i Karla Lanzu, graditelje Vicka Andrića i Antu Bezića, slikare i kipare Julija Pavlovića, Vicka Meneghela, Dinčića i Radovanija, Tommasea, pionira hrvatskog filma Josipa Karamana i druge.
Cijeli članak možete pročitati u on-line izdanju Glasa Koncila
