Nema čime nas ne plaše posljednjih godina: bilo da je to potres za koji postoji navodno glavna žila koja ide kroz Zagreb, zatim pozivanje na stvaranje zaliha hrane ako dođe do zračenja iz atomske elektrane »Krško«, a nije izostalo ni plašenje s Alzheimerovom bolešću a ni nilskim komarcima kojih su tri slučajna uboda bila u Zagrebu. Već se najavljuje navodno najhladnija zima u posljednjih sto godina koja bi se trebala dogoditi krajem ove i početkom sljedeće godine. Kada se tako poplaši ljude, ništa nije tako potrebno kao nego slušati Vladu i njezine naputke, jer strah stvara ovisnost o jačemu.
»Unatoč protivljenju većine građana, nasilnički su uveli 4. modul, što dokazuje da je riječ o diktaturi duhovnih proletera. Moju djecu ćemo odgajati ja i moja supruga, a ne ministar Jovanović i njegova partija« – rekao je dr. Čorušić.
Političko teoretiziranje o životu
Uz takva strahovanja lako se zaboravlja i da će zbog PDV-a poskupjeti šećer, kruh, mlijeko, gorivo i cigarete. Tako paralizirani strahom, kako je Sanja Stapić napisala, slušamo i vodimo se smislom života po predsjedniku Vlade: »Ne dajte da vas sasvim zaslijepe ekonomska pitanja, život ima više dimenzija.« Rekao je to u Saboru naš premijer. Ma što netko mislio o toj izjavi u zemlji u kojoj gospodarstvo tone a nezaposlenost buja, predsjednik Vlade je izrekao živu istinu. Život ima onoliko dimenzija koliko i nas koji ga živimo. Evo u jednoj su dimenziji životi nezaposlenih, u drugoj zaposlenih od kojih je većina sretna ako uhvati prosječnih 5500 kuna pa ih rasteže kako zna i umije. U nekoj drugoj dimenziji žive premijer i ministri, postoji dimenzija oporbenih političara kojima najbolje ideje padaju na pamet dok nisu na vlasti… »I što je tu premijer zabucao? Koje brige imaju nezaposleni osim traženja posla? Nikakve. Premijer ima milijardu briga, svi ga za nešto prozivaju i očekuju čuda od njega« – piše novinarka. I ponovo navodi da nam je lijepo čovjek rekao da život ima više dimenzija. »Ima ih onoliko koliko je nas koji ga živimo. Te se dimenzije ne dodiruju, sit gladnome ne vjeruje. Iako ljudi iz dimenzije sitih ponekad čak imaju odgovornost da poboljšaju živote gladnih. No, nije pritom premijer mislio na poboljšanje ovozemaljskog i tjelesnog, na želudac, standard i golo preživljavanje, nego na puno važnije stvari. Na duhovni smisao i beskonačnost svemira. Pa nas je vjerojatno mislio onako filozofski upozoriti na čudesnost kozmosa i života samog. Na ljepotu male kapi kiše što se presijava na kontejneru koji prekopavaš dok tražiš plastične boce. Ako je na to mislio pa nas poželio poput gurua voditi do prosvjetljenja putem odricanja od svjetovnih užitaka i posta, onda je na dobrom putu. Malo nam je falilo do totalne nirvane.«
Cijeli članak možete pročitati u on-line izdanju Glasa Koncila, kao i u novome broju tiskanog izdanja
