Duhovni otisci tla Hanibala Salvara

 

 
 

Salvarova je biografija dostatna je zajedan veliki umjetnički dijalog, kako ovaj autor i sam često zna naslovljavati svoje izložbe, poput ove znamenito naslovljene «Mediteranski dijalozi»,ili neke ranije interpretacije kao «Mediteransko-afrički dijalozi». Kako se već cijeli niz godina i sam bavim sličnim mediteransko-afričkim dijalozima bio je dovoljan razlog da kažem riječ o ovoj izložbi.

Senzaciju nekog prostora može prepoznati samo izuzetno senzibilna duša, topos kao sudbinu prihvaćaju i nose samo osobe koje zavičajnost prihvaćaju kao uzvišeni dio svojega stvaralaštva. Vraćajući se svome višetisućljetnome gradu i mediteranskim korijenima, Salvaro nam kroz svoju izložbu akril kolaža podasitre svoje duhovne otiske ovoga tla, slike kolažirane uvjetno kazano kamenom i morem, gdje more poprima dinamiku života, a kamen životni oblik i miris, «dvojako kretanje uspona i silaska». Akcenti plavog, zelenog, i narančastog, na njegovim sivim i bijelim podlogama, premreženim silovitim i valovitim crnim linijama, upućuju na mediteranizam kao mjesto rođenja i preobrazbi, «prijelazno stanje između još apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti», dok crna boja upućuje na uspravljenu snagu kamena, kuću i prostor koji su vječni .Ovdje kao da simboli, odnosno naznake vode i kamena, inače vrlo svojstvene keramičarima kakav je Salavaro, preuzimaju ulogu odnosa neba i zemlje, gdje se zapravo u konačnici sugerira kako su i kamenovi i voda pali s neba.

Slikarske plohe ispunjene likovnim kombinacijama širokih poteza, mrlja, točkica, kolorističkih pasaža, mediteransku raspojasanost na Salvarovim slikama svode na golu strast pejzaža, na jedno ambivalentno, potpuno nesigurno stanje koje je u isti mah slika stvarnog i podsvjesnog, slika škrtost i plodnosti, slika strujanja i mirovanja, kao što je i svaka Božja tvorevina. Mediteranski dijalozi tako postaju neka vrt mitološke teme u kojoj vodu, kao temeljnu podjelu svih pojava, zamjenjuje kamen kao druga velika mijena, na kojemu možemo graditi kuću i mudrost, dakle vječnost. Keramičarske natruhe vidljive u načinu izvedbe svakog od likovnih uradaka ove izložbe, daju joj još veću dimenziju postojanosti, upućuju na tvrdoću i stalnost mediteranskoga života i življenja, u sam njegov eliksir, dijaloga koji se promeće u svojevrsnu alkemiju u kojoj se neprestance obnavlja s novom duhovnom snagom.

Hanibal Salvaro Hani, keramičar i slikar, s akril kolažima manjeg formata na temu mediteranizma bez tematskog predteksta i nefigurativne naravi, afirmiraju vrlo bogat raspon duhovnih i likovnih, umjetničkih i svakodnevno ljudskih doživljaja ovog umjetnika, koji sve što čini svodi na radosnu igru, što i daje zaseban pečat ovim djelima nastalim na površini mora globalističkoga svijeta s oporbom u mediteranskoj oazi.

Akademija-Art