Galerija likovnih umjetnosti „Slavko Kopač“, Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci
Dubravko Sertić
Čudesni svijet
Lipanj 2010.
Pogledajte galeriju radova Dubravka Sertića!
Čudesni svijet Dubravka Sertića
Dubravko Sertić originalna je pojava u vinkovačkom likovnom krugu. Ono po čemu se Sertić razlikuje od svih ostalih vinkovačkih umjetnika (i djelatnika) njegova je izvornost, koja pretpostavlja potpunu neovisnost o bilo kakvim prethodnicima i uzorima. D. S. nema ni u Vinkovcima, pa ni u likovnoj umjetnosti uopće, nikakvih direktnih prethodnika. Nikome ništa ne duguje. On prije svega nije školovani umjetnik, a svaki školovani umjetnik po značenju stvari vezan je uz neku tradiciju, školu ili likovnu koncepciju. I mnogi amateri također se vežu uz neku tradiciju, to jest u svom slikanju traže oslonca u nekim ranijim primjerima od akademskog realizma do modernijih uzora. Uglavnom su najčešće vezani uz neko od nastojanja oponašanja prirode. Oponašanje prirode u Sertićevom slikarstvu nije ni pokušano i ono je o njemu neovisno, iako se njegova ikonografija oslanja na slike pojavnog svijeta, naročito uz ljudki lik. U njegovoj menažeriji prepoznatljive su mačke, ribe, ptice i deve. Međutim, taj realni pojavni svijet u Sertićevu slikarstvu nalazi tek daleki odjek u ovom sistemu znakova i simbola. Gospođa Nada Vrkljan Križić iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu svojedobno ga je uvrstila u skupinu likovnih umjetnika nazvanu „outsideri“; tim nazivom željelo se naglasiti njihovu odvojenost, ali i neovisnost o tradicionalnim tokovima. Postoji također neka Sertićeva srodnost s likovnim pojavama koje su bile prepoznate kao autentične i po Dubuffetu nazvane „Art brut“ (surova umjetnost). Blizak suradnik Dubuffetu bio je i naš veliki slikar Slavko Kopač u čijem djelu se može zapaziti udio „Art bruta“ i dječjeg likovnog izraza.
Na njegovoj prvoj izložbi koju sam 1997. godine vidio u tadašnjem izložbenom prostoru „Atelje 90“ i tada pisao o njoj u Vinkovačkom listu, bila je vidljivija nego sada komponenta surovosti („Art brut“), te sam taj članak naslovio „Gruba nježnost ili nježna grubost“. Te dvije komponente vremenom su mijenjale omjer, pa je u seriji akvarela izloženih 2002. godine prevladala komponenta nježnosti.
Kroz proteklo vrijeme D.S. je razvijao i učvrstio svoju ikonografiju i to prvenstveno ljudskog lika kao dominantnog i životinjskog , uglavnom ali ne i obavezno, kao pratećeg. Ta ikonografija temelji se na potpunoj odsutnosti mimetičnosti oblika i prostora. Razvio je za njega tipična antropoidna rješenja, u kojima dominira glava, a ostali dijelovi lica, oči, usta, zatim tijelo i udovi također ne prate logiku anatomije, nego prate svoju logiku likovnog simbolizma istruktura. Zapažena je sloboda oblikovanja i njegov specifičan osječaj za humor. Koncept prostora je uvijek plošan.
Dubravko je u proteklom vremenu od desetak godina, unutar svojih datosti, stalno donosio i unosio određene kvalitativne i formalne pomake, koji su također, ali i posebice vidljivi na ovoj izložbi, na kojoj je okupio svoje najnovije crteže. To je niz relativno velikih crteža olovkom. Promijenio je dakle materijal i u njemu otkrio nove izražajne mogućnosti. Na crtežima vidljiva je osjetljivost autora za živi tok linije, za njena čvorišta, zgušnjavanja i razrjeđivanja. Energija koja vibrira iz tih crteža nosi snažan doživljaj svijeta i njegove tajanstvenosti. Tajanstveni neki likovi nastavaju čudne šume, mačke se susreću s neobičnim bićima, ljudski likovi muški i ženski teže jedni prema drugima u nekoj ljubavnoj euforiji.
Eros se uvijek iskazuje u susretu licem u lice. Još neobičniji likovi, kao da su digitalizirani, dolaze iz svemirskih prostora. Važna grafička inovacija s kojom se Dubravko služi, jeste postupak kojim postiže tonske vrijednosti. Koristi vrlo male grafičke znakove koje uporno niže jedne kraj drugih kao posebnu strukturu, koja je različitim gustoćama rasporeda stvorila izuzetno finu gradaciju tona. Posebice u tim radovima Dubravko kao da teži za apsolutnom savršenošću izvedbe.
U Sertićevom slikarstvu i crtežu, a ne treba zaboraviti ni njegovu skulpturu, vinkovačka likovna scena dobila je jednu vrijednu dionicu, koja zaslužuje da bude zapažena i izvan našeg malog svemira.
Antun Babić
Dubravko Sertić je rođen 1968. godine u Cerni. Osnovnu i srednju školu završio u Vinkovcima gdje i danas živi i radi. Likovnošću se bavi od kraja osamdesetih. Član Matice hrvatske, HDLU-a Zagreb i Grupe 1999 Vinkovci.
Adresa: Hrvatska, P. Miškine 65, 32100 Vinkovci
e-mail: dubravko.sertic@gmail.com
web: www.grupa1999.com
SAMOSTALNE IZLOŽBE (izbor):
2010. – Galerija likovnih umjetnosti „Slavko Kopač“, Vinkovci, GMV
2003. – Izveo scenografiju za predstavu „Svinje“ Tomislav Zajec, GK „Joza Ivakić“ Vinkovci
2002. – Galerija Matice hrvatske, Zagreb
2001. – Dvorana Matice hrvatske, Vinkovci
1999. – GMH „Slavonija sveta zemlja hrvatska“ Vinkovci
1998. – GMH „Slavonija sveta zemlja hrvatska“ Vinkovci
1997. – Atelje 90, Vinkovci
1996. – Atelje 90, Vinkovci
SKUPNE IZLOŽBE (izbor):
1999.-2009. Godišnje izložbe Grupe 1999 Vinkovci, Vinkovci, Osijek, Vukovar, Slavonski Brod
2004. – 3. hrvatski triennale akvarela, Karlovac, Slavonski Brod, Zagreb
2002. – 18. slavonski biennale, Galerija likovnih umjetnosti Osijek
2001. – U susret vukovarskom salonu, Gradski muzej Vukovar
2000. – 17. slavonski biennale, Galerija likovnih umjetnosti Osijek
2000. – 7. triennale hrvatskog kiparstva, Gliptoteka HAZU, Zagreb
2000. – Outsideri 2, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
1998. – 16. slavonski biennale, Galerija likovnih umjetnosti Osijek
1998. – 25. Salon mladih, Dom HDLU-a, Zagreb
Akademija-Art.hr
08.06.2010.
