Skip to content

Drugi hrvatski triennale keramike u Ludbregu

Kapelica S. Križa dvorca Batthyany, Ludbreg
2. hrvatski triennale keramike
od 20. 09. (u 18.00 sati) do 17. 10. 2012.
Izložbu postavljaju Zlatko Baranašić i Hanibal Salvaro, a o izložbi će govoriti Hanibal Salvaro.
Za  2. Hrvatski triennale keramike bila su prijavljena su 74 djela od 48 umjetnika. Žiri Triennala odabrao je za izlaganje 54 djela 37 umjetnika. Žiriranje je izvršeno po načelima pozitivne selekcije zbrajanjem nagradnih bodova koje su dodijelili pojedini članovi žirija. Među 20 članova žirija šestero su poznati likovnjaci iz zemalja Europske unije, jer su organizatori željeli napraviti triennale koji će imati jednu proeuropsku prosudbu odabira.
Prema odluci Organizacijskog odbora, a u želji sa izložba omogući zanimljive komparacije, također su, izvan konkurencije za nagrade, izložena djela posebnih gostiju i članova žirija, te In memoriam nedavno preminuog umjetnika Emila Benčića .
Na Triennalu se izlaže 79 djela 55 umjetnika.
Također je, izvan konkurencije za nagrade, izloženo 6 djela 3 učenika Graditeljske škole Čakovec i  djela suradnika UPI keramike.

Prije Ludbrega  izložba je najprije prikazana u zagrebačkoj galeriji Zvonimir, zatim u Našicama, Umagu, Čakovcu, Rovinju,  Bjelovaru, Ivanić Gradu i Ohridu. Veliki broj raznolikih i biranih keramičkih umjetnina, rađenih u terakoti, rakuu, majolici, kamenini, šamotu, porculanu i sušenoj glini, te uz gostovanje pet umjetnika iz Estonije, Bugarske, Njemačke, Italije i Slovenije su izgleda znatno pridonijeli kvaliteti izložbe koja je požnjela zanimanje publike i javnih medija. No to i ne mora naročito iznenaditi ukoliko se podsjetimo kako hrvatska umjetnička keramika ima solidne temelje još od kraja 19. stoljeća, preko velikog utemeljitelja umjetničke keramike Hinka Juhna, koji je prije 90 godina potaknuo vizualno stvaralaštvo keramike u Hrvatskoj te također utjecao i na Ivana Tabakovića, jednog od osnivača grupe Zemlja, da se posveti keramici, a što je poslije rezultiralo i osnivanjem studija keramike na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu. Na EXPO-u u Parizu 1937. hrvatski umjetnici bivaju nagrađeni za keramička djela i to godinu dana prije osnivanja izložbe umjetničke keramike u Faenzi, a potom se keramikom bavi i Pablo Picasso i to na nagovor italijanske umjetnice Irene Kowaliske. Dakle u Hrvatskoj je zaista duga tradicije likovnog stvaralaštva u keramici, koja se nalazi mnogim domaćinsatvima, javnim prostorima u Hrvatskoj, ali također u još barem 50 zemalja, na svim kontinentima. Uostalom na fasadi zgrade na Trgu bana Jelačića nalazi se keramički reljef Ivana Meštrovića. Ako još dodamo kako još uvijek u mnogim zgradama postoje sjajne keramičke pločice iz kamenine, koje su izrađene u tvornici Zagorka u Bedekovčini, osnovanoj prije preko 120 godina, koje je vlasnik bio Armin Schreiner, tada je i logično da imamo znatan broj izložaba umjetničke keramike, među kojima je triennale sigurno među najvažnijima.