Drago Mlinarec, danas
Drago Mlinarec – Autor prvog domaćeg rock-albuma
»Kolekcija« s osam albuma Drage Mlinareca prijeko je potreban dokument nastanka domaćeg rocka i poteza koje je pritom vukao Mlinarec i pomalo je nevjerojatno da se pojavio tek sada, ali niti odgoda ne može poljuljati temelje koje je u domaću glazbu uglavio Mlinarec
Drago Mlinarec, vođa Grupe 220 i autor prvog domaćeg rock-albuma popunjenog vlastitim pjesmama »Naši dani« Grupe 220 iz 1968. (prije njega i prvoga domaćeg extended playa s legendarnim »Osmijehom« i još trima autorskim pjesmama), uz Arena Dedića najzaslužniji je za stvaranje kantautorske scene domaće glazbe. I to podjednako na terenu rock-sastava, kantautorskog »soliranja« ili rada u kazalištu, što pokazuje koliko je Drago Mlinarec marljivo radio na nekoliko formacijskih teritorija u glazbi.
No povijesno-diskografska pravda ponekad je prespora, pogotovo kod nas, pa je Mlinarec – dobitnik Porina za životno djelo, ali i drugih prestižnih nagrada poput Vjesnikove godišnje nagrade za glazbu Josip Štolcer Slavenski (1987.) i počasnog Starog mačka (1998.) – tek potkraj godine, napokon, dobio i CD box set sabranih djela »Kolekcija« (Croatia Records).
U »kutiji« je skupljeno osam samostalnih albuma i riječ je, bez sumnje, o jednom od najboljih diskografskih reizdanja lani, koje daje prigodu za još jedan prolazak opusom koji je u samostalnoj karijeri ostavio Mlinarec.
Nakon što je s Grupom 220 dao početnu autorsku infrastrukturu domaćoj bendovskoj rock-glazbi – u vrijeme dok je je Radio Luxemburg bio jedina »viza« za dolazak do rock-zvuka koji je od 1956. zaludio zapadnu polovicu planeta – Mlinarec je »autorizirao« repertoar koji je sad pred potencijalnom publikom i na, napokon dočekanom, formatu CD-a.
Kolike su Mlinarčeve zasluge govori podatak da je nakon dolaska VIS-eva, pionira elektrifikacije u šezdesetim godinama prošlog stoljeća (Siluete, Iskre, Crveni koralji, Mi, Elipse i mnogi drugi), koji su »skidali« tuđe, inozemne pjesme sa spomenutog Radio Luxemburga, »zrakoprazan« prostor do dolaska druge generacije rokera u sedamdesetim godinama popunio upravo Mlinarec s Grupom 220, otvorivši autorski prostor za »neke nove klince« poslije.
O Mlinarčevu utjecaju na nadolazeću generaciju glazbenika govori i podatak da je Parni valjak 1975. nastao iz zadnje formacije Grupe 220, koja ga je pratila i na samostalnim albumima. Budući da je riječ o izvrsnom autoru, ono što je ostavio iza sebe na osam albuma pokazalo je da je odluka o samostalnoj karijeri bila ispravna, iako je Mlinarec upravo »bendovskim« statusom Grupe 220 napravio uslugu domaćem rocku.
»Kolekcija« uključuje albume »A ti se ne daj« (1971.), »Pjesme s planine« (1972.), »Rođenje« (1974.), »Negdje postoji netko« (1977.), »Sve je u redu« (1978.), »Tako lako« (1979.), »Sabrano« (1980.) i »Pomaknuto« (1982.), ujedinjene na jednom mjestu, koji zajednički iscrtavaju Mlinarčevu putanju od akustičnog rocka i folka, koji ga je zbog trubadurske, narativne pozicije i akustične gitare automatski doveo do (tadašnjih) usporedbi s Bobom Dylanom i Neilom Youngom, preko zanimljivih instrumentalnih rješenja albuma u kojima su ga pratili renomirani glazbenici od Huseina Hasanefednića, Jurice Pađena, Nevena Frangeša, Marija Mavrina i drugih, do popističnih, modernijih kasnijih albuma »Tako lako«, nanovo snimljenih starih pjesama na albumu »Sabrano«, do »Pomaknuto«.
Odlično opremljena popratna knjižica (dizajn Bachrach & Krištofić) važan je sastojak takvih povijesnih reizdanja, vodič kroz »kutiju« koji tom prigodom dobiva dodatnu dimenziju, jer je narator priče sam Mlinarec. Uz sve diskografske podatke o albumima, knjižica na iscrpne 134 stranice donosi jedinstveni tekstualni i fotografski prikaz života i Mlinarčeve karijere, koji u dnevničkom stilu vodi unutarnji monolog, priča zanimljivu intimističku priču, te daje na uvid čitatelju (i slušatelju) unikatnu priču koja i sama ima veliku vrijednost.
Tu je i odličan davni tekst »Zelen k’o zelena trava« Dražena Vrdoljaka koji objašnjava Mlinarčev položaj na domaćoj glazbenoj sceni, te novi tekst Siniše Škarice iz Croatia Recordsa. Prvi album »A ti se ne daj« iz 1971. odsvirala je posljednja postava Grupe 220. Između boogie svirke, natruha hard rocka i gitarističkih rifova (što će poslije »prijeći« i na Parni valjak), Mlinarec je uvijek zadržao i trubadurski štih, površinski blizak Neilu Youngu, što se čulo i na drugom albumu »Pjesme s planine« iz 1972. »Rođenje« je 1974. rodilo još jedan klasik tadašnjeg rocka, uključujući i pjesmu »Helena lijepa i ja u kiši«, a bogat zvuk albuma popunjenog pjesmama za predstave Teatra &TD govorio je »tko je tko« domaćeg (zagrebačkog) rocka; sviračku postavu gitara činili su Husein hasanefendić, Jurica Pađen i Nenad Miletić te Davor Rodik na pedal steel gitari.
Idući album »Negdje postoji netko« (1977.) mogao se zbog produkcije i klavijatura Nevena Frangeša, te sudjelovanja bubnjara Ratka Divjaka i basista Marija Mavrina) natjecati i s američkom scenom, ali ovaj put ne uvijek prisutnim Neilom Youngom, nego zvukom Steely Dana. Nakon albuma »Sve je u redu« (1978.) suradnja s Tinijem Vargom u tonskim studijima u Švedskoj dovela je do promjene i modernizacije zvuka Mlinareca na tri sljedeća albuma, od kojih je »Tako lako« 1979. bio blizak zvuku protočnog popa tada ultra-vrućih Dire Straitsa (slično je napravio i Dylan iste godine na svom album »Slow Train Coming«). U sličnom maniru snimljen je i idući album »Sabrano« 1980. na kojem je Mlinarec u potezu rekapitulacije iznova u modernijim aranžmanima snimio neke stare pjesme.
Završni dio »Kolekcije«, album »Pomaknuto« iz 1982. pokazao je pak da priklanjanje trendovima ne mora dobro svršiti, pa se ‘šmajhlanje’ sa zvukovima elektronike i synthesizera pokazalo ne previše artikuliranim. No, zanimljivo, sličnom se teorijom iste godine poslužio i Neil Young, čime se pokazalo da je Mlinarec nekoliko puta u karijeri, bez obzira na rezultat, radio na sličnoj valnoj dužini kao i dva njegova stalno navođena uzora, Dylan i Young.
U svakom slučaju »Kolekcija« je odavno zaslužen, prijeko potreban dokument nastanka domaćeg rocka i poteza koje je pritom vukao Drago Mlinarec. Zapravo je pomalo nevjerojatno da se pojavio tek sada – govorimo o jednom od najvažnijih izvođača ukupne povijesti hrvatskoga i jugoslavenskog rocka – ali ni vrijeme odgode ne može poljuljati temelje koje je u domaću glazbu uglavio Mlinarec.
Izvor: Hrvoje Horvat /vjesnik.hr/
Akademija-Art.hr
